Riječ povodom 75 godina Radija Crne Gore
Piše: Željko Rutović
Naš nerazdvojni i mirni ukućanin. Sa nama je kada nam je i dobro i teško. Ne ljuti se ako ga ne slušate, on će reći svoje, pa ako treba, treba. Probudiće vas, uspavaće vas, biće vam drug na ručku, u polju, u automobilu… Nikada vas neće ostaviti same… Naš dobri radio! Ako nijeste kao domaćin razgovorljiv, radio naš biće gostoljubiv, samo ga pustite, zna on šta mu je, i kad mu je šta činjeti. Sa njim se bolje razumijemo, i onda kada se ne vidimo. On vam pruža pogled na svijet. Bez slike i boje, ali sa zvukom koji se ne zaboravlja i radijskim glasom koji se pamti.
Radio taj tihi nenametljivi prijatelj, uvijek uz vas i sa vama, ne traži da ga gledate, budi vas i razbuđuje kao najbolji kofein, pruža vam informacije za život i iz života. Radio kao čitavi jedan i život i svijet. Tih, povučen, nenametljiv i pouzdan. Tačan i jasan. Čistog glasa. Na svakom mjestu i u svakom vremenu. Otporan i izdržljiv, podjednako i na sliku i najnoviju tehniku.
Skrasio se i decenijama skućio na svom parčetu metra i prostora, gdje ćete ga uvijek naći, na širokoj skali, kad je događaj i veliki i mali, on je tu. Radio Crne Gore.
Pravi prozor u svijet i iz svijeta, otvorio je široko svoja vrata državi, njenoj kulturi, duhu i umjetnosti, seljaku i težaku, sportu i moru, svoje Crne Gore.
Radio, dokumentarista i arhivista, radio taj, poznati zvuk-tačno u podne, Novosti dana u 15:30. Radio taj široki kulturološki luk od poezije i drame, života svjetlosti i tame, međunarodne pozornice i turističke razglednice.
Uz Radio Crne Gore sam rastao. Sa njim odrastao, slušao i pamtio, jer slušajući radio vi osluškujete jedan život, pa i kada je gotovo dalek, radio vam ga predstavi i približi, da se makar na tren učini vašim životom. Povezujući sve živote, male i velike, Radio Crne Gore, napravio je svoj, osoben radijski život. Ima li koga, da u njemu makar na kratko nije živio i svoj stvarni život. Od studentskih dana i tema pa do raznoraznih društvenih pitanja i dilema, radio je bio tu da me informiše, analizira, edukuje i dokumentuje – i sve to otmeno, gospodski sa manirima i riječju, kako to Radiju Crne Gore, tom starom džentlmenu i pripada.
U odsustvu televizije, tehničkom ili fizičkom, posredstvom Radija Crne Gore i njegovih briljantnih sportskih reportera gotovo da sam vidio svaki dribling, varku tijela ili neodbranjiv šut u rašlje gola. To je ta poetika radija koja mi i danas budi nostalgične nikšićke slike sa stadiona kraj Bistrice, kada smo uz tranzistore gledajući Sutjesku, tako reći gledali mečeve i na Poljudu, i na Bilnom polju, pod Bežigradom, na Koševu, Marakani, Maksimiru, kraj Vardara, i svugdje tamo gdje radijski glas stiže. A stigao je svukuda.
Bogate arhive, dokumenta, glasovi i zapisi, Radija Crne Gore autentični su i biljezi i vjerni svjedoci istorijsko-kulturološkog, državnog, političkog, duhovnog, umjetničkog, razvoja naše države Crne Gore.
Bilježio, tumačio, informisao, život opisivao i zapisivao Radio Crne Gore jedan je od amblema našeg sveukupnog bića, bez kojeg nema govora o nama i sjećanja na nas.
Kao što gospodstvu i etičkom maniru dolikuje, za Radio Crne Gore i u ovom i svakom dolazećem vremenu ima i biće i prostora i mjesta, ne smetajući nikome a na javnoj usluzi i javnom interesu svakome.
Radio Crne Gore ide kroz vrijeme, za svako naše buduće vrijeme, koje će iznova tražiti naš trag u vremenu. A tragom tog, informativnog i životnog traga, doći ćemo do Radija i ići naprijed sa Radiom Crne Gore.
Srećno!
