Jedan od prvih tekstova o Crnoj Gori toga doba (nakon Grahovačke bitke) pojavio se u Ilustrerad Tidningu (ilustrovane novine) devetnaestog februara 1859. godine, na naslovnoj strani, pod naslovom “Nešto o Crnogorcima i njihovoj nošnji“.
Illustrerad Tidning, naslovna stranica iz 1859. godine
U prošlom vijeku život u Crnoj Gori i Crnogorci nalazili su se u žiži interesovanja evropske javnosti. Posebno je pažnja porasla nakon velike pobjede Crnogoraca nad Turcima na Grahovu 1858. godine. Posjećivali su je novinari iz mnogih zemalja, da bi sa lica mjesta prenijeli nešto od atmosfere i duha slobodarskog naroda. Prije svega to su bili izvještači iz susjednih i zainteresovanih zemalja (naročito u vojno- političkom pogledu), kao i oni iz kontinentalne Evrope. kako smo sa većinom tih članaka upoznati na neki način, ne malo nas je iznenadilo da su u to doba i čitaoci u dalekoj Švedskoj imali mogućnost da se upoznaju sa Crnom Gorom. Do ovoga smo došli zahvaljujući istraživanjima koja u Švedskoj sprovode naučni radnici dr Margarita Matović i Radosav Matović, koji su nam dostavili jedan dio svojih traganja o crnogorsko- švedskom kulturnim i drugim vezama. Naravno, riječ je o tekstovima koji su izlazili u švedskoj štampi u raznim periodima.
Jedan od prvih tekstova o Crnoj Gori toga doba (nakon Grahovačke bitke) pojavio se u Ilustrerad Tidningu (ilustrovane novine) devetnaestog februara 1859. godine, na naslovnoj strani, pod naslovom “Nešto o Crnogorcima i njihovoj nošnji“. Nakon uvodnih napomena da je crnogorska nošnja među najčudnijima i upotrebljava se u cijeloj zemlji i da se pravi od grubog sukna domaće izrade, da se veš izrađuje od grube “tkanine“, prelazi se na opis djelova nošnje: “Dalje se sastoji od jednog đileta koje se zlatnim kopčama zakopčava sa strane. Jedne vrste kabanice (dolama) od bijele ili zelene tkanine koja se ne zakopčava, a rubovi su joj opšiveni crnim platnom ili su izvezeni. I na kraju, preko sve te odjeće dolazi još jedna vrsta đileta (jelek) ukrašena zlatnim i končanim vezom. S prednje strane ovo đile je načičkano sa mnoštvom srebrnih ili bakarnih dugmadi. Noge su im zaštićene vunenim čarapama ili getama koje se zakopčavaju pozadi. Na nogama nose opanke. Glavari nose od bijelog sukna načinjene gamašne oivičene crvenom karmosin bojom. Na glavi imaju kapu od crvene čohe. Oko struka svileni pojas preko koga je kožni kaiš za koji su zabodeni levori, noževi i pribor za punjenje. Tu ima mjesta i za novac, maramicu, duvan i drugo. Ovaj kožni pojas je njihov univerzalni džep.
Oružje je najznačajniji luksuz ovoga ratničkog naroda. Duga albanska puška, optočena bakrom ili srebrom, dva levora bogato ukrašena srebrom ili dragim kamenjem, jataganom sa drškom od slonovače i koricama ukrašenim koralima, arsenal je Crnogoraca. Na borbenom položaju umjesto šatora on se koristi debelim vunenim ćebetom koje mu služi i kao šatorsko krilo i kao postelja… Tu dolazi i lula, kišobran, pet- šest rogova baruta, meci, ulje, kresivo.
Ženska nošnja je vrlo jednostavna. sastoji se od platnene vezene raše, pojasa itd.
U jednoj zemlji u kojoj je rat prisutan skoro pet stotina godina, čiji su muškarci morali jedino da vode računa o odbrani zemlje, žene su bile prinuđene da brinu o svim kućnim poslovima. Zbog teškog posla koji obavlihova klasična ljepota je mnogo kraćeg vijeka, tako da se danas rijetko može vidjeti neka lijepa žena. Muškarci su većinom vrlo lijepi, snažni tipovi jedne plemenite rase“.
Vuko Golub(ov) (riječ je o Vuku Golubovu Peroviću, crnogorskom junaku iz Bijelih Rudina, starinom iz Cuca- primjedba D.P.) vođa uskoka iz Rudina, čiji portret ovdje objavljujemo i ako nije baš jedan lijep tip, ono je vrlo snažan primjer crnogorskog vođe. Njegovo je ime neobična sastava, jer Vuko dolazi od vuk (na švedskom varg), a Golubov, od Golub (na švedskom dufva- Duva).
Naziv Uskok postao je poznat kroz dugo ratovanje protiv Venecije, a znači onaj ko uskače. Svako onaj koji je opalio metak na tursku vlast ili na njihovog bega, koji je terorisao njegovo selo, ili onaj koji više voli slobodu u brdima nego blagostanje u ravnici koje je praćeno poniženjima i vrijeđanjima, postao je uskok.
Uskoci mogu da se pozovu na kralja Davida kao zaštitnika koji je, prema Bibliji, okupio sve one koji su bili nezadovoljni.
Jedan od izvanrednih tipova uskoka jeste kuražni Novica Cerović. Njegov brat po oružju knjaz Danilo, rekao je jednom za njega -Turci su imali mnogo muke sa Novičinim rođacima. Oni su njegovom ocu posjekli glavu. Takođe i njegovom đedu. a isto i njegovom pađedu. No, za sve njih je Novica od Turaka dobro naplatio račun. Godine 1840. on je sa svojom družinom pobio mnoštvo Turaka čije su glave kasnije istakli na jednoj kuli. Poslije toga on je intenzivno nastavio svoju osvetničku borbu i neće se od nje odreći do kraja života.
Mir se još dugo ne može očekivati u tim brdima jer nije Novica jedini koji treba da se osveti tiraninu. za prosutu krv žele mnogi da se osvete. Pored Vuka Golubova, na prvoj strani je predstavljen jedan pravi crnogorski par.
Dragan B. Perović (Pobjeda, 22. mart 1987.)
