IN MEMORIAM: RADOVAN INIĆ (1954 – 2019)
Rodio se na Vučjem Dolu, gimnaziju završio u Bileći, Tehnološki fakultet u Novom Sadu, a radnu karijeru od 1978. godine vezao za Nikšić, đe je predavao hemiju u Srednjoj stručnoj školi. Posledice teške saobraćajne nesreće bile su jače od životne borbe koja je trajala mjesec dana, što je uslovilo njegov prerani odlazak.
Ostali smo bez uglednog profesora, vrsnog intelektualca, erudite, čovjeka posebnog senzibiliteta i poštenja. Sa urođenom inteligencijom, onom koja probleme s lakoćom rešava, Radovan je bio čovjek dara za razgovor. Time je plijenio sve oko sebe. Profesor Inić je bio neodoljivog duha čija je ličnost pripadala porodici, školi i prijateljima. Nesebično je bio odan familiji – supruzi, sinu i ćerki, na koje je prenosio čestitost, ljudskost, poštenje i ponos, kao ideale životnog postojanja. Taj životopis je temeljio na principima naslijeđenim u roditeljskom domu. „Školi je darovao svu svoju ljubav, naučio nas da je znanje bogatstvo, bilo da se radi o filozofiji, filologiji, logici, psihologiji ili drugim društvenim vrijednostima. Ipak, hemija je imala poseban status u Rašovom životu.“ – emotivno je naglasio Slavko Bojović, direktor Srednje stručne škole, u prepunoj školskoj sali, na Komemorativnoj sjednici. Prijateljstva su bila njegova posebna vrlina. Umio je svojom duhovitošću, snagom lijepe riječi i nijansiranim stilom priče razbijati tabue, dosjetkama unositi optimizam i nadahnuto okretati sve situacije ka pozitivnom razmišljanju. Zato se mi, njegovi prijatelji, ne mirimo sa rastankom, ne želimo da shvatimo da nas je napuštio. Znamo da to odbijanje nije samo stvar srca, i da neće biti stvar našeg sjećanja, znamo da je rastanak sa profesorom Rašom nemogućan. Njegova ličnost je konačno i neodložno pripadala školi i hemiji koju je predavao. Meni je znao kazati:“Kakav bih ja to bio profesor, ako ne mogu naučiti đaka da dobije bar tu prelaznu dvojku?“ Direktor Bojović na oproštaju kod Kapele pod Trebjesom, đe će biti njegova vječna kuća, saopšti i ovo: – Škola je bila tvoja tvrđava čija se forma mogla mijenjati, ali suština i primarni cilj su bili kanon, neodoljiv i postojan u tvojoj svijesti. Svi znaju da je za profesora Raša,omiljenog pedagoga, učenik bio mali čovjek sa bistrim mislima i da je na nama da tu misao usmjerimo, obogatimo i od njega napravimo zrelog i odgovornog čovjeka.”
Pružao je profesor Radovan Inić ruku pomoći svima, znanima i neznanima, činio sve da ljudima pruži oslonac u životu. Zato će ga generacije njegovih đaka, kolege, saradnici i prijatelji čuvati od zaborava. Odlaskom u legendu, poruka: Da počivaš u miru, a sjećanje na Tebe, Tvoj lik i djelo nikada ne mogu umrijeti.
P.S. Tebi ostajem dužan članak u Novinama Nikšića, o đedu Radovanu čiju si sliku čuvao, nosiocu Obilića medalje sa Skadra, zajedničkom putu na Vučji Do, saradnji na knjizi o najboljim nikšićkim profesorima, još druženja…
Blagoje Đukanović
