Povodom stotinu godina od početka rada prvog stalnog bioskopa u Nikšiću, do kraja ove godine, iz štampe će izaći knjiga autora Maksima Vujačića i Moma Rebića. Iz rukopisa tog rada priredili smo feljton.
Bioskop nije radio od 1. do 19. septembra 1958. godine zbog renoviranja. Distributerska preduzeća za filmove u zajednici sa ostalim društvenim i političkim organizacijama pokrenuli su akciju da, počev od školske 1959. godine, u svim mjestima širom zemlje, preko domaćih kinematografa organizuju posebne predstave matinee za školsku djecu i odraslije đake. Sekretarijat za prosvjetu i kulturu Saveznog Izvršnog Vijeća donosi Naredbu o određivaju broja domaćih filmova, koja su preduzeća za prikazivanje filmova dužna prikazati u 1959. godini i određivanju broja predstava, na kojima su ona dužna prikazati domaće filmove u istoj godini. Osnovni smisao ovih mjera diktiran je potrebom pojačanja zaštite domaćeg filma i neophodnošću stalne kontrole nad izvršenjem obaveze bioskopa prema domaćoj filmskoj produkciji. I bioskop „Napredak“ je tako imao obavezu da Sekretarijatu za prosvjetu i kulturu Narodnog Odbora Opštine Nikšić dostavi broj i pregled prikazanih filmova u 1958. godini i njihove nazive, kao i plan predstava svih filmova koje je imao i koje će imati na repertoaru.
Zgrada nikšićkog bioskopa 70-ih godina prošlog vijeka
Bioskopski savjet je 4. VIII te godine donio odluku po kojoj se „Napredak“ treba saobrazno zakonskim propisima proglasiti za Preduzeće, pa je na osnovu nje Narodnooslobodilački Odbor, 20. marta 1959. godine, dotadašnju ustanovu preimenovao u Preduzeće za prikazivanje filmova „Napredak“ – Nikšić. Bioskopski savjet (Božo Martinović, predsjednik, Vuko Lučić, Božidar – Musa Đoković i Jovan Begović, članovi) prestao je sa radom a njegovu ulogu preuzima Radnički savjet preduzeća. Krajem aprila Savjet za kulturu NOO Nikšić formirao je Repertoarski savjet pri Preduzeću za prikazivanje filmova „Napredak“ u sastavu: Božo Martinović, Božidar Đoković, Jovo Begović, Vjera Mijušković i Veljko Mandić.
„Napredak“ je u 1958. godini ispunio procenat u prikazivanju domaćih igranih filmova – od 100 prikazanih 11 je bilo domaćih.
Broj predstava je takođe ispunjen, prikazano je deset premijera i jedna repriza („Zle pare“). Nije bilo skidanja filmova sa repertoara. Publika je u većini rado gledala domaće filmove, sa izuzetkom filma „Četiri kilometra na sat“, kojem na drugi dan prikazivanja nije bilo ni 10 odsto posjetilaca. „Napredak“ nije sklapao posebne ugovore za domaći kratkometražni film, prikazani su svi kratkometražni filmovi, koje je dobio kao dodatak redovnom programu. Prikazivanje kratkometražnog filma uz redovni program i „Fimske novosti“ najčešće je bio smetnja jer tada ukupan program i suviše dugo traje. Program satavljen od kratkometražnih filmova nerado je posjećivan i to je negativno uticalo na materijalni momenat kod bioskopa. Nikšićki bioskop je „Filmske novosti“ dobijao redovno. Dobijao ih je poslije prikazivanaja u Titogradu, desetak dana poslije davanja na prikazivanje uopšte. Iako je bioskop smatrao da ih treba prikazivati preko cijele sedmice, po ugovoru su prikazivani utorkom, srijedom i četvrtkom.
Upravnik bioskopa Jovan Begović u Izvještaju Sekciji preduzeća za prikazivanje filmova NRCG TItograd piše da „Napredak“ radi u neuslovnoj adaptiranoj dvorani, koja ne odgovara savremenim uslovima „jer je zgrada napravljena od šljak-betona debelog 25 cm te je u sali zimi nepodnošljivo hladno, a ljeti vruće, tj. tako tanki zidovi ne mogu biti dovoljna toplotna i zvučna izolacija iako je poslije opravke sale u prošloj godini uvedeno elektro-zagrijavanje“. Sala je neuslovna i jer je nedovoljne visine i nedovoljno ventilirana.
U registarskom kartonu Udruženja reproduktivne kinematografije Jugoslavije, Sekcija za prikazivanje filmova NRCG piše: „Bioskop „Napredak“: radi od 1946. godine. Veličina dvorane mu je 27×12,5m, broj sjedišta 460, veličina ekrana 8,83×3,76m, ima nus prostorije, foaje i bife. Vrsta ventilacije i zagrijavanje dvorane: 4 ventilatora, 10 radijatora. Filmove prikazuje šest dana sedmično, dvije dnevne predstave. Cijena ulaznice je od 50 do 80 dinara.
Sistemi prikazivanja normalni CS. Magnetofon. Rukovodilac bioskopa: Jovan Begović, školska i stručna sprema, tri razreda gimnazije, 16 godina službe;Vlado Tomanović, kinooperater, kvalifikovan, 9 godina službe, kinooperater Sveto Krivokapić, kvalifikovan, 5 godina službe. Ostalog stalno zaposlenog osoblja šest i jedan honorarno“.
Na prvom sastanku Radničkog savjeta (članovi svi zaposleni u bioskopu) održanom 28. marta 1959. godine za predsjednika je izabran Sveto Krivokapić, a za članove Upravnog odbora Desa Bojović, knjigovođa, Vlado Tomanović, kinooperater, i Jovan Begović, direktor preduzeća.
U 1961. godini kolektiv bioskopa se jednodušno zalagao u radu. Svakim danom bilježeno je sve veće interesovanje publike za film. Blaga zima je omogućila bolju posjetu u neuslovnoj sali. Ostvarena je dobit od 3.349.822 dinara. Na sastancima Radničkog savjeta pojedini su ipak ukazali na neke smetnje u radu koje kolektiv bez pomoći vlasti ne može odstraniti, a to se odnosi na red prilikom prodaje karata i za vrijeme same predstave. U sali se puši „krivicom i neaktivnošću vatrogasaca koji dođu samo da gledaju film“. Kad bi neko napravio izgred, predstava je prekidana, prestupnik je prijavljivan sudiji za prekršaje ili mu je zabranjivan dolazak mjesec dana na predstave.
U 1961. godini povećana je cijena bioskopskih ulaznica: prvi parter, lože i balkon sa 80 na 100 dinara, drugi sa 60 na 80 dinara, a treći parter sa 50 na 60 dinara.
-Maksim Vujačić
-Momo Rebić
