Miodrag Mijo Milović, najiskusniji aktivni igrač bilijar pula u Crnoj Gori
Mijo Milović je ponosan što je igrao u Omladinskoj selekciji Sutjeske, što je bio najbolji strijelac u Crnoj Gori, što je zadnju godinu velikog fudbala obilježio kapitenskom trakom u Čeliku, što se našao, u zlatno vrijeme malog fudbala, u nepobjedivom Premijeru koji je bio prvak Jugoslavije, a on na tom šampionatu sa 9 golova bio najbolji strijelac, što je 32 godine aktivni igrač bilijara i dvadesetak godina osvajač brojnih turnira, što trenira u bilijarskim klubovima Bojanić i Nik… Mijo je ponosan što je rođen 18. septembra, na dan Oslobođenja Nikšića, a godina rođenje 1965. važna je, kaže, jer baš u vrijeme kada je stasao, fudbal je bio zaštitni znak Nikšića. Ipak, osjeća da će biti najponosniji ukoliko crnogorski bilijar igrači izađu na evropsku i svjetsku scenu. To je njegova misija…
Duh, ideje, inicijative, vizionarstvo određuju dužinu boravka sportiste na podijumu, u ulozi igrača ili organizatora, svjedoči pedesetpetogodišnji Nikšićanin Miodrag Mijo Milović, po vokaciji mašinski tehničar sa poslovnim angažmanom u firmi Helada Mont, koja mu je velika podrška na biljiarskim takmičenjima. Mijo je četrdesetak godina u svijetu sporta-nikšićkog. Od malih nogu je pokazivao talenat za odbojku, rukomet, šah… ali njegov izbor bio je fudbal. I danas o danima u dresovima Sutjeske, Čelika, Premijera, Elektroprivrede priča sa povišenom emocijom:
“Kao učenik OŠ Mileva Lajović Lalatović, dobijao sam primamljive ponude da se posvetim odbojci, rukometu, šahu… ali fudbal mi je bio broj 1, kao tada većini Nikšićana. Osamdesetih godina počeo sam da igram u Sutjesci, omladinskoj selekciji, i imao sam zapažene rezultate. Ta selekcija bila je jedno vrijeme nepobjediva, imala je elitne igrače: Nešo Bandović, Ranko Zirojević, Ratko Pejović, Andrija Piro Vujović, Safet Kalezić, Mitar Vukosavljević … a svi smo učili i mnogo smo naučili od doajena Mike Zirojevića. Čuvenom čika Miki, kada je riječ o fudbalu, sve dugujemo. On je Omladinsku selekciju doveo do titule Šampiona velike Jugoslavije i osvajača Kupa… U toj selekciji važio sam ne samo za talentovanog i perspektivnog, već i ostvarenog fudbalera, ali baš iz tog perida nosim žaovicu. Jer, četiri godine sam bio najbolji strijelac u Crnoj Gori, a nijesam dobio šansu da nastupam za prvi tim Sutjeske. Na primjer, u finalu prvenstva Crne Gore, Sutjeska je igrala protiv OFK Titograd – tima u kojem je igrao Dejo Savićević. Pobijedili smo u Podgorici rezultatom 0:1, a taj gol sam ja postigao. Ali, tada je politika u fudbalu bila naklonjena dovođenju fudbalera iz drugih sredina, pa su domaći igrači često ostajali bez angažmana u prvom timu. Revoltiran time počeo sam da se bavim malim fudbalom, a danas mislim da ništa nije slučajno. Bio sam aktivan učesnik čuvene nikšićke fudbalske groznice koja je, na najljepši način, tresla grad pod Trebjesom desetak godina.”
Mijo priča o KMF Premijer nepobjedivoj, legendarnoj ekipi; o Malom stadionu, koji je, na tribinama i na terenu, bio sabirni centar Nikšićana svih generacija; o velikom rivalu ekipi Mlina, prvoj poslije najbolje; o turnirima na kojima je Premijer učestvovao kao neprikosnoveni favorit, a gotovo uvijek stajao na pobjedničkom postolju… Njegova priča nosi duh jednog vremena, kojeg se tadašnje generacije sportista sjećaju sa nostalgijom, a o kojem današnje govore sa pijetetom:
“Čim je futsal po UEFA standardima dobio status sporta nikšićki sportski duh se probudio. Bila je to neopisiva atmosfera. Sve je počelo osnivanjem ekipe Premijer, a za to smo najzaslužniji Andrija Vujović i ja. Mi smo napravili prve korake u organizacionom smislu, a za slavu ekipe zaslužni su mnogi. Dane i dane smo provodili u timu koji je sve značio u malom fudbalu na prostoru Jugoslavije. Sa izvanrednim Pirom Vujovićem, jedinim koji je imao internacionalnu karijeru, Safetom Kalezićem, Vanjom Delićem, Pecom Rakojevićem, Mitrom Vukosavljevićem, Dejanom Brkuljanom i kasnije Neđom Aničićem… kreće uspon najuspješnije i najtrofejnije nikšićke ekipe u fudbalu. Premijer je pobjednik brojnih turnira, među kojima je i taj čuveni u Trebinju kada smo postali prvaci Jugoslavije. Tada smo u finalu pobijedili Mostarske kiše do tada najjaču ekipu, koja je bila respektabilna i u Evropi. Taj tim bio je sastavljen od internacionalaca, imao je veliki budžet. Ipak smo slavili pobjedu rezultatom 4:0, a ja sam dva puta zatresao mrežu Mostarskih kiša. Inače, na tom turniru sam sa 9 golova bio najbolji strijelac u Jugoslaviji. Teško da se mogu sjetiti nekog poraza Premijera. Za takav uspjeh, osim timske igre i jakog duha, veoma je zaslužan naš sparing partner ekipa Mlina, koja je uspjesima pratila našu ekipu. I to je legendaran tim. Dovoljno je reći Baćak, Ćule, Cajo, Boban, Bato… Svi smo saglasni da Premijera ne bi bilo da tada nije postojao takav rival. Ekipe Premijera i Mlina bile su imidž malog fudbala, a sa Malim stadionom imidž Nikšića. Naša ekipa je zimi igrala u 13 a ljeti u 19 sati. Ciča zima, pada snijeg a mi čistimo teren, jer utakmica se mora odigrati. Tema dana i grada je utakmica na stadionu. I tako je bilo godinma. Ni najveći pesimisti ne bi povjerovali da će Premijer nestati sa scene. Ali, desilo se, a razlozi su brojni i uglavnom poznati. Iza kulisa, tih godina je na scenu nastupao novi sportski adut Nikšića-bilijar”.
Sve to dešavalo se u vrijeme kada je Mijovo vrijeme za fudbal isticalo. Nije ni sanjao da će mu sport kojeg je doživljavao kao zabavu, i o kojem ništa nije znao, postati izazov ravan fudbalu, da će upravo u tom sportu postizati zavidne rezultate i da će se posvetiti njegovom unapređenju u Crnoj Gori. Miodrag Mijo Milović najiskusniji aktivni igrača bilijar pula u Crnoj Gori, koji iza sebe ima 32 godine igranja bilijara, sada želi da doprinese ovom sportu i na organizacionom nivou. Čovjek koji je preko 20 godina prvak Nikšića u takmičenjima turnirskog karaktera, koji je 2017. među 250 takmičara, stao u završnom mastersu u red 32 najbolja na Balkan Touru, koji je za tri mjeseca u snukeru, koji je igrao iz hobija, dostigao brejk od 66 poena vjeruje da će naši takmičari izaći na svjetsku i evropsku bilijar scenu ukoliko se obnovi Bilijar savez Crne Gore:
„Bilijar mi je na čudan način ušao u krv. Uvijek se desi nešto što ne očekuješ, a što odredi čovjeku put. To nešto u mom slučaju bilo je otvaranje Bilijar kluba u restoranu Arkade. Lokal je radio do kasno i obično su mladi, nakon sjedeljke u Hotelu i šetnje korzom, posjećivali taj lokal radi partije bilijara. Ja nijesam imao taj običaj, čak sam osjećao averziju. Ali kada sam prvi put ušao u tu salu, u bilijar sam se zaljubio. U Klubu je bilo osam stolova i Petar Mrvaljević, vlasnik lokala i moj prijatelj, me sačekao na vratima i pitao šta radim, čime se bavim, kakvi su mi planovi…
Nakon kraćeg razgovora pitao me je hoću li da vodim taj bilijar klub. Rekao sam mu da o tome ništa ne znam, ali on je bio uporan. Preuzeo sam Klub i počeo da igram bilijar, na čuvenim stolovima šesticama, u čuvenim Arkadama. Samouk sam, nikada niko mi tada ništa nije pokazao. Na startu sam, vjerovatno, pogrešno radio, ali imao sam dobru ruku i talenat. Tada su u Nikšiću organizovana samo interna takmičenja po tzv. starim kafanskim pravilima. Ali, pojavljuju se ljudi kao Vanja Čvorović, Smako Rebronja… koji su iz inostranstva donijeli pravila i standarde za bilijar važeće u evropskoj asocijaciji. Oni su autori novog poglavlja nikšićkog bilijara. Nijesam bio lijen, učio sam i usvajao. U Balkanskoj carici se otvara klub sa stolovima sedmicom, kod Zite osmicom. Tada na scenu stupa Mićan Nedović-najbolji bilijar igrač sa ovih prostora, doajen bilijara kada je riječ o disciplini karambol. Bio je šampion Jugoslavije i osvajač brojnih internacionalnih turnira. Govorili smo – čovjek koji o bilijaru sve zna. On donosi sto devetku, četiri stola za pul bilijar i tri za snuker i otvara klub u Sportskom centru. Dešavaju se korijenite promjene. Nedović je organizovao takmičenja u karambolu na međunarodnom nivou, bio je vanserijski igrač, prenosio znanje i iskustvo mlađim igračima. Zahvaljujući njemu u Nikšiću imamo prvaka Crne Gore u karambolu Stevana Krivokapića čiji je sedmogodišnji sin Nikola talenat za bilijar kakav se rijetko rađa. Nedović je i meni mnogo pomogao pa sam jedini iz Nikšića nastupao za reprezentaciju Crne Gore. Inače, za crnogorski bilijar veliku ulogu odigrao je Dragan Šćepanović. On je formirao BS Crne Gore, savez je organizovao takmičenja i kreće profesionalna priča u bilijaru. Od kada ne postoji savez ta priča nema nivo koji bi trebalo da ima. Jer, crnogorski igrači bilijar pula nadmeću se u bilijarskoj ABA ligi, regionalnom takmičenju Balkan Tour, a talenata je toliko da zaslužuju evropsku i svjetsku scenu. Stoga pokrećemo priču o obnavljanju Bilijar saveza Crne Gore, jer samo tako će taj sport, kojem će i Pariz 2024. na Olimpijadi, otvoriti vrata, biti na profesionalnom nivou. U Podgorici, Baru, Nikšiću i Bijelom Polju postoje kvalitetni klubovi, a naše je da napravimo savez, oformimo ligu, ozvaničimo takmičenje i krenemo pravim putem ka bilijar federaciji Evrope do cilja – Olimpijade. Motiv je veliki kao i inspiracija, jer je bilijar igra umijeća i strasti. Zato uvijek treba podsjećati na riječi velikana Nikole Tesle, pasioniranog zaljubljenika u bilijar: “Bilijar je najsuptilnija igra perfekcije i logičnosti, satkana od šahovske kombinatorike, zakona fizike i izvanredne povezanosti čovječijeg uma i tjelesne motorike.” To je oda sportu koji je sasvim osvojio moje srce, a mislio sam da ništa ne može zauzeti mjesto koje je godinama bilo rezervisano za fudbal. Kada je riječ o talentima za sport, a oni su uglavnom povezani, nikada se ne zna kada će i na koji način onaj najveći doći do izražaja. Važno je sačuvati duh i imati na umu da je Nikšić plodno tlo za talente u svim vrstama sporta”, poručuje Mijo.
Miodrag Mijo Milović, najiskusniji aktivni igrač bilijar pula u Crnoj Gori ne posustaje ni na takmičarskoj bilijar sceni pa je nedavno osvojio prestižni crnogorski turnir. Pobjeda je za tog veteran važna, ali nema draž koju je nekada imala jer vrijeme je, kaže, da se stvore uslovi za mlade, kao što su Nikola Krivokapić, Danilo Kilibarda, Srđa Vukajlović… da promovišu širom svijeta sport u kojem snaga ruke zavisi od snage uma.
Sonja Vujadinović
