VUKOV MOST
Od starih građevina Nikšića koje svjedoče na davna prošla vremena svakako da posebno mjesto zauzimaju stari kameni mostovi. Iako kroz sam centar grada ne protiče rijeka, ipak se za Nikšić može reći da je grad mostova.
Piše: Boško Roganović
Od starih građevina Nikšića koje svjedoče na davna prošla vremena svakako da posebno mjesto zauzimaju stari kameni mostovi. Iako kroz sam centar grada ne protiče rijeka, ipak se za Nikšić može reći da je grad mostova. Svaki od tih mostova ima svoju istoriju, a svaki od njih šalje istovjetnu poruku da nema te prepreke koja se ne može premostiti. Na nama kao i na budućim generacijama je da ih sa jedne strane sačuvamo od zaborava a sa druge da ih i očuvamo time što će se s vremena na vrijeme vršiti njihove restauracije, a sve sa ciljem kako bi im se povratio nekadašnji sjaj.
Jedan od mostova koji koji zavređuje pažnju da bude pomenut je i Vukov most na rijeci Zeti na Kapinom polju, koji potiče još iz vremena kada su ovim prostorima vladali Turci i koji je nekada nosio naziv Begov most. Podaci o tome kada je ovaj most podignut ne postoje a preko njega vodili su putni pravci prema Risnu i Trebinju. Početkom 19. vijeka, tačnije 1807. godine prilikom jednog napada na grad Onogošt, ovaj most doživio je tužnu sudbinu da bude srušen i to od strane Crnogoraca predvođenih Petrom I i 1000 Rusa pod komandom potpukovnika Zabjelina. Ono što je posebno interesantno je da je upravo te 1807. godine kada je srušen Begov most uzvodno uz rijeku Zetu, nikšićki trgovac Hadži Ismail Lekić u mjestu Duklu finansirao izgradnju jednog drugog mosta sa osam lukova i s pravom se može reći da je upravo rušenje Begovog mosta bio jedan od osnovnih razloga zbog čega se ovaj trgovac odlučio da sagradi novi most. Inače Hadži Isamil Lekić je pored ovoga mosta iste godine finansirao i izgradnju džamije koja nosi njegovo ime – Hadži Ismailova džamija.
Skoro osamdeset godina kasnije od njegovog rušenja, kralj Nikola je prilikom jedne posjete Nikšiću krajem marta 1888. godine naredio da se na mjestu Begova mosta tokom ljeta iste godine izgradi novi most sa pet lukova i da se po njegovoj želji nazove Vukov most po poznatom crnogorskom junaku Vuku Mićinoviću. O tome kako je bilo te nedelje kada je most osveštan piše učitelj Pero Kostić koji je radio kao dopisnik lista „Onogošt” (broj 44 od 30. oktobra 1888. godine). Dan ranije je bilo objavljeno da će se održati osvećenje novog mosta na rijeci Zeti i kad je došla nedjelja i kad se oglasilo jutarnje zvono narod se počeo okupljati u crkvi a oni koji nijesu mogli da uđu stajali su oko nje. Samom činu bogosluženja prisustvovali su vojvoda Šako Petrović kao i svi činovnici nikšićke opštine.
„Po svršetku svete liturgije izidu naprijed učenici ovdašnje škole obučeni u praznične stikariće i u ruci noseći crkvene svijeće i slike svetiteljske, pred ovijem nosio je jedan učenik krst Spasiteljev, a za ovijem vila se zastava vojnička u ruci jednog vojnika. Kad je sve ovako bilo uređeno svečanijem redom, onda izide ovdašnji paroh pop Đorđije obučen u crkvenijem odeždama, sa ostalijem sveštenicima. A kad stadoše uporedo g. Šako i g. Đuro, onda stečeni, mnogobrojni narod držeći svijeće u rukama, krene koračajući tiho i pobožno, putem koji vodi do rečenoga novosagrađenog mosta, i tako tiho i pobožno pjevali su se različiti tropari Hristovijeh praznika. Kad su došli već na most, onda je narod sa obje strane mosta stajao u pobožnom redu, na sred mosta bio je sto ukrašen lijepim pokrivačem a na sredini mosta vijaše se velika vojnička zastava. Tada je sveštenik oslužio osvećenje mosta. Iza ovoga izide glavni sekretar kancelarije Nikšićke, pop Šćepo Martinović, stade ukraj zastave i stane govoriti ovu besjedu…”. U besjedi koja je uslijedila pop Martinović se zahvalio knjazu Nikoli na zalaganju da se ovaj most obnovi i da njegovo ime nosi po Vuku Mićunoviću što predstavlja svojevrsni spomenik ovom crnogorskom junaku. „Ovaj spomenik koji mu Gospodar podiže, lijepo će odgovarati onome spomeniku koji mu je učinio u Gorskom vijencu slavni vladika pjesnik.”
Nakon svečanog osvećenja mosta nastalo je narodno veselje, a narod je služen pićem. Zdravica je bilo mnogo za zdravlje Njegova Visočanstva a pri završetku ovog slavlja prolamalo se polje od pucnjave iz pištolja i veselih usklika.
Vukovim mostom danas se ne odvija saobraćaj jer je pored njega početkom osamdesetih godina XX vijeka izgrađen novi most u sklopu izgradnje puta Nikšić – Trebinje. Na mostu su primjetna oštećenja posebno kada je u pitanju kamena ograda pa se nadamo da će i ovaj most u skorije vrijeme biti restauriran i da će mu biti povraćen nekadašnji sjaj.
