„Parkiram se tu na trgu i vidim profesora Mikija Radulovića. Pitam ga šta se radi“, „Imam izložbu ovdje“, odgovara mi. „Tako uz priču ja mu kažem kako bi bilo dobro da se to oživi, da to postane kafe – galerija, da je ljudi stalno posjećuju.
Terasa Galerije Forum u jesenjim danima Foto: Novine Nikšića
„Parkiram se tu na trgu i vidim profesora Mikija Radulovića. Pitam ga šta se radi“, „Imam izložbu ovdje“, odgovara mi. „Tako uz priču ja mu kažem kako bi bilo dobro da se to oživi, da to postane kafe – galerija, da je ljudi stalno posjećuju. Reče mi da je objekat Željezare i da ga vodi Petar Ćuković. Sa direktorom Migom Pejovićem i pravnom službom dogovorimo se sve i napravimo ugovor“, kaže naš sagovornik, vlasnik Dorđe Đona Vukićević.
Koliko vam je iskustvo iz svijeta umjetnosti značilo u ovom poslu?
„I prije Moskve, bio sam jedno vrijeme u Parizu. Tu sam sa svojim prijateljima upoznao mnoge umjetnika, posebno naše iz Crne Gore. Često sam bivao na Monmartru i redovno kupovao slike i crteže. Sa posebnom pažnjom obilazio sam Luvr, ali sam posjetio i ostale, nebrojene muzeje i galerije Pariza, kao i JU Kulturni centar. Poslije Francuske bio sam u Njemačkoj (Minhenu, Nirnbergu- gdje sam sa prijateljima posjetio Direrovu rodnu kuću.) Bila mi je obaveza, da u bilo kojem gradu gdje boravim posjetim neku galeriju“.
„Poslije 1985. godine, otišao sam u Moskvu, gdje sam imao građevinsku firmu i tu ostao do 1992. godine. Bilo je teško vrijeme, raspad SSSR-a. U Moskvi sam takođe sa prijateljem iz Crne Gore, redovno obilazio galerije i muzeje, kojima se broja ne zna! To smo radili vikendom, a noću smo posjećivali klubove“.
Koliko je kafana uticala na oživljavanje Galerije i koliko se Galerija razradila u kafe?
„Objekat je naslijeđen kao kulturna ustanova. Sigurno je da je Galerija dosta doprinijela radu kafane i obratno. Mislim da je kulturni život, sve te izložbe da su održali ovaj objekat. I ovo je uvjek bila više Galerija, kulturna ustanova, nego kafana. Ali, ipak, uvjek je neka dodatna djelatnost bila uz Galeriju, svakako radi njene sigurnosti. Mogao sam da otvorim i mnogo što-šta znatno unosnije, ali me to nikada nije interesovalo. Tako da će ovo biti i dalje objekat sa kulturnom misijom. Tome, pored uobičajenih izložbi doprinose i svake godine, već tradicionalne izložbe Nikšićana sa FLU sa Cetinja i djece – polaznika škole slikarstva iz ateljea „Dali“, iz Nikšića“.
Sjetite se početaka…
„Galeriju je otvorio moj veliki prijatelj prof. Slobodan Vujačić, a istovremeno je i otvorena izložba slika Milovana – Mikija Radulovića, a potom su izložbe bile dosta česte, do sada ih je napravljeno preko 150. I prije su ovdje izlagala velika imena (Dado Đurić, Šobajić, Šoškić, Veličković…). Kasnije sam ja nastavio sa predstavljanjem velikih slikarskih imena (Nikola Gvozdenović, pok. Dušan Jeknić, Miki Radulović, Olja Ivanjicki, Uroš Tošković, Anka Burić, Dragan Karadžić, Filip Janković, Paolo Stropa, Mirsad Koljenović…)“.
Profesor Slobodan Vujačić (desno) na otvaranju Galerije 1992. godine
Vaša saradnja sa galerijama u gradu, republici i šire?
„Ta je saradnja uvjek postojala sa galerijama u gradu i van Crne Gore, tako da imam uvjek dobru saradnju i sa Opštinom, sa Ministarstvom kulture sa Cetinja, i to bez ikakvih interesa. To sve u cilju razvoja umjetnosti, ali i samog grada“.
Kakav je odnos grada prema umjetnosti?
„Kažem, uvijek sam imao dobru saradnj u sa ljudima iz Opštine, pogotovu u posljednje vrijeme, otkada je na čelu SO gospodin Grbović. On je napravio veliki pomak, jer ima sluha za kulturu i umjetnost. Ja mislim da će za nekolike godine Nikšič vratiti onaj stari sjaj, koji ga je krasio“.
Djeca iz Ateljea „Dali“ iz Podgorice izlažu svoje radove
Tu je uskoro i novi, moderan Trg slobode?
„Trg je odlično riješenje, prostor je veoma oplemenjen i ova Galerija sasvim se uklapa u tu priču. Kada se sve to završi i ja ću napraviti malo osvježenje u Galeriji. Galerija traje već 24 godine i ne treba puno mijenjati u enterijeru, ona ima svoju patinu i mislim da će ona uz neznatne promjene i ostati“.
Šta se planira?
„Pa zadržaćemo ove tradicionalne izložbe. Galerija, kao što je i uvjek bila – biće otvorena za sve umjetnike iz Crne Gore i iz okruženja. Ali, opet moramo sačuvati naše visoke kriterijume (što odlučuju moji savjetnici Miki Radulović i niz drugih kompetentnih ljudi iz kulture.) Znači, po izradi trga nastavlja se sa profesionalizmom, a Galerija će imati i kustosa i menadžara“.
Neke su izložbe toliko bile uspješne da su umjetnici prodali svako svoje izloženo dijelo?
„Da, kada je bilo novca, to se desilo nizu izložbenih postavki. Nadam se da će doći opet ta vremena. Galerija se ne bavi time, već joj je isključiva uloga popularizacija umjetnosti i kreativnih stvaralaca, kao i izgrađivanje ukusa i estetičnosti. Moram reći da su svi izlagači ostavili po jedan rad za Galeriju, a sam sam većinu istih poklonio mojim drugovima i prijateljima“.
Stari klavir jedan je od znakova raspoznavanja enterijera Galerije Forum
U svijetu galeristi utiču na likovni život, koliko je to moguće kod nas u Crnoj Gori?
„Ovđe je drugačija situacija, a i potrebno je više galerija da bi i njihov uticaj bio veći. Tu ponajprije moram pomenuti ulogu galerije „Most“, u Podgorici i njenog vlasnika – Branka Kovačevića. Ja lično rado podržavam sve umjetnike, kako mlađe, tako i starije i uvjeren sam da bi u Crnoj Gori trebalo da ima mnogo više privatnih galerija.
Kako Nikšićani doživljavaju umjetnost, koliko imaju „umjetničkog nerva“?
„Uvijek su umjetnici voljeli da izlažu u centru Nikšića, u Galeriji Forum, tako je uz poštovanje ostalih, ova galerija bila najprestižnije mjesto za izlaganje u gradu i sigurno je da su Nikšićani mnogo napredovali u razumijevanju umjetnosti, kako stariji tako i mlađi. Kod pojedinih izložbi Galerija nije mogla da primi sve zainteresovane posjetioce, tako da bi grad još trebao da ima jednu-dvije slične galerije. Ta bi konkurencija bila od opšte dobrobiti, a itekako bi obogatila likovni život grada, kao što je uradila „A“ Galerija u Trim centru“.
Logotip Galerije, djelo je poznatog Nikšićkog slikara Ilije Branka Burića
Da li ste razmišljali da od poklonjenih radova nekada organizujete izložbu?
„Pa, imam to u planu. Sve te slike koje sam poklanjao (njih preko stotinu), one su meni uvjek na raspolaganju za eventualnu izložbu“, sumira Đona Vukićević.
Mladen Kuček
