Nedavno je svečano obilježena jedna godina od smrti našeg dragog sugrađanina, dr Slobodana Nikčevića, bivšeg predsjednika Društva prijatelja i poštovalaca Nikšića. Tom prilikom, u ovom tekstu prisjećamo se ukratko koliko je Slobo bio omiljen u našem gradu, a i šire.
Prim. dr Slobodan Nikčević
Rastanci nas prate svugdje. U životu se čovjek njih najviše sjeća. Rastanci su tu, bez obzira da li ih mi želimo, ili uzrokujemo. Rastanci sa dragim bićima najteže padnu. Takav rastanak moj sa Slobodanom Nikčevićem, ubrajam među rastanke sa bliskim i dragim osobama.
Ima osoba, ima ličnosti koje rado srećete na ulici, koje rado pozdravljate. Uz čvrst stisak ruke, uz iskren osmjeh, uljepša vam se dan. Takav je bio Slobo Nikčević. Slobo je obilježio jedno vrijeme Nikšića, i jedno vrijeme koje, zahvaljujući i njemu, još traje, postoji. Ne samo u svojoj lijepoj struci, ne samo kao ljekar – humanist, već kao čovjek-prijatelj, kao čovjek- drug, kao čovjek.
Česta druženja sa Slobodanom Nikčevićem, ostaju u trajnom sjećanju, ostaju u trajnoj uspomeni.
Slobodan Nikčević je bio pun poštovanja, pun uvažavanja i za svoju porodicu i za svoje prijatelje. A prijatelje je birao nenametljivo.
Svoju ljubav prema nešem gradu je ispoljavao zdušno, kroz Društvo prijatelja i poštovalaca Nikšića. Zar je moglo biti pogodnije ličnosti za predsjednika Društva prijatelja Nikšića, od Slobodana Nikčevića. On je dao pečat tom Društvu, našem Društvu.
Bio je od onih ljudi koji su naš grad činjeli gradom. Ako je iko učinio da Nikšić bude ljepši, kulturno bogatiji i prilagodljiviji za život, onda je to uradio on. Za njega su sva vrata bila otvorena, kao što je i njegovo srce bilo otvoreno za sve ljude dobrih namjera. To je ostvarivao i kroz Društvo prijatelja i poštovalaca Nikšića. Govorio je : „Nije bitno ako neko nije rođen u Nikšiću, pa da bude član Društva. Važno je da voli ovaj grad, da mu je istinski prijatelj“.
Baveći se publicističkim i istraživačkim radom, ostavio je dragocjena svjedočanstva o zdravstvu, kako Nikšića, tako i Crne Gore. Nemjerljiv je to doprinos, što ga stavlja u red zaslužnih građana Nikšića. Sa visokom moralnom superiornošću, izazivao je poštovanje svojih sagovornika. Kao da je bio svjestan da je ljudski vijek prolazan, ali da su institucije koje su pojedinci predstavljali vječne i uvijek prisutne. I u vrijeme kada to nije bila vrlina-bio je pravi gospodin. To je ipak značilo nešto iznad. Volio je Crnu Goru, volio je svoj Nikšić. Zato je i ostao u njemu do zadnjeg dana, do zadnjeg časa. Zbog toga će Slobo biti upamćen i živjeće u sjećanjima svojih sugrađana i savremenika kao izuzetna ličnost.
Kao da je naš poeta Vito Nikolić, kojeg je dr Slobo, naš primarijus, dugo liječio u Brezoviku, imao na umu dobre ljude kao što je bio Slobodan Nikčević i ostavio stihove..
„A kad jednom ode s kišom, kad svene kao avgust, ko ljeto,
osjetiš kako je s njim otišlo nešto lijepo i svijetlo.“
-Dino Tuzović
One Comment
Vuko
Dr Slobo je bio i gospodin i drug i prijatelj, a prije svega ljekar i humanista, „majka bolesniška“,rekao bi narod. Jednostavno je svojim držanjem i dobroćudnom, gospodstvenom harizmom pacijentu ulijevao povjerenje u sigurno ozdravljenje.