U dokumentima Državnog sekretarijata SAD koji su naslovljeni na Toma Malinovskog, američkog diplomatu i pomoćnika državnog sekretara SAD za vrijeme Baraka Obame, navodi se i da Crna Gora može igrati važnu ulogu u podsticanju širenja demokratije u druge djelove SRJ, piše Pobjeda.
“Izborom puta demokratije i reformi u Crnoj Gori, njeni lideri su postavili standarde koji bi trebalo da slijede svi jugoslovenski lideri”, piše u objavljenim dokumentima.
Dodaje se i da Crna Gora može igrati važnu ulogu u implementaciji rješenja na Kosovu tako što će olakšati povratak raseljenih lica/izbjeglica na Kosovo i služiti kao važna tačka za međunarodne organizacije koje djeluju na Kosovu.
U dokumentima sa pres konferencije održane u julu 2000. godine, zamjenik savjetnika za nacionalnu bezbjednost Džim Stajnberg kaže da su mnogi NATO saveznici, kao i Amerikanci sami, zabrinuti zbog napora Slobodana Miloševića da destabilizuje ne samo Crnu Goru, već i Balkan.
“Očekujem da se tokom radne večere sa predsjednikom Putinom pomene pitanje stabilnosti na Balkanu i da će predsjednik naglasiti da se zalažemo za očuvanje demokratske vlade pod Đukanovićem”, rekao je Stajnberg tada.
U analizi Nacionalnog demokratskog instituta za međunarodne poslove iz 1999, a koja je takođe objavljena u Klintonovoj biblioteci, navodi se da se “jugoslovenski predsjednik Slobodan Milošević suočava sa rastućim pritiskom na nekoliko frontova”.
“Na jugozapadu, Crna Gora, mlađi partner Srbije u onome što ostaje iz jugoslovenske federacije, ojačava svoje veze sa Evropom i Sjedinjenim Državama. Na jugu, pokrajina Kosovo pojačava svoju kampanju za autonomiju, ako ne i suverenitet. Vojvodina i Sandžak, ostali regioni na periferiji zemlje, takođe zahtijevaju veću nezavisnost”, piše u objavljenoj analizi.
Crna Gora je, dodaje se u dokumentu, u oktobru ’97. godine “raskrstila” sa Srbijom, kada su birači izabrali Mila Đukanovića, mladog reformatora, umjesto Miloševićevog poručnika Momira Bulatovića, za novog predsjednika republike.
“Od tada, Crna Gora je postajala sve nezavisnija. Dana 31. maja, Đukanovićeva koalicija Za bolji život pobijedila je Bulatovićevu Socijalističku narodnu partiju na parlamentarnim izborima. Pojava opozicije u Podgorici ugrožava Miloševićevu vlast pošto konfederalni aranžmani daju Crnoj Gori jednak status kao i Srbiji u okviru Savezne Republike Jugoslavije”, zaključuje su u analizi.
U bilješkama o “izazovima na Kosovu” Samjuela Bergera, pomoćnika predsjednika za nacionalne bezbjednosne poslove iz septembra 1999, navodi se da je trajan mir na Balkanu nemoguć bez demokratije u Srbiji.
“Uprkos svemu što radimo na Kosovu, stabilan i trajni mir na Balkanu je nemoguć bez tranzicije ka demokratiji u Srbiji. Milošević nastavlja da podstiče sukob. Srpsko paravojno nasilje na Kosovu je ostalo, naročito u područjima koja se nalaze u graničnim djelovima Srbije. Nastavljen je pritisak Srba na Crnu Gore”, zajključuje Berger.
U članku Vašintgon tajmsa iz novembra 1999. navodi se da je Crna Gora preduzela dalje korake da se oslobodi svoje neželjene federacije s Beogradom.
“Još od 1997. godine i izbora Mila Đukanovića za predsjednika, on prijeti referendumom o potpunoj nezavisnosti. Prošle nedjelje, ministar finansija Miroslav Ivanišević najavio je da će Crna Gora usvojiti njemačku marku kao zakonito nadmetanje borbi protiv jugoslovenskog dinara. Miloševićeva Socijalistička partija vidjela je crnogorski potez kao secesiju. Istorija je pokazala kako se Srbi bave secesijom, a gospodin Đukanović je obećao više takvih provokacija”, navodi autor Emet Turel.
U tezama koje su pripremljene za telefonski razgovor sa britanskim premijerom Tonijem Blerom, Klinton navodi planove za osnaživanje ekonomskog tržišta na Balkanu.
“Najmoćniji gest koji možemo napraviti u bliskoj budućnosti jeste da im obezbijedimo tržišni pristup na našim tržištima. To će pomoć i katalizaciji proizvodnje i investicija u regionu. Sjedinjene Države i EU mogu se složiti da odobre jednostrane trgovinske ustupke što je prije moguće zemljama u regionu. Isključili smo Srbiju, ali uključili Kosovo i Crnu Goru”, navodi se u tezama.
Slične poruke bile su predstavljene i komesaru EU Romanu Prodiju.
“Prvi korak koji ćemo napraviti je pokazivanje naše iskrene podrške regionu. SAD i EU složile bi se oko podrške zemljama regiona. Naravno, isključili bismo Srbiju, ali želimo da uključimo Crnu Goru i Kosovo”, bila je poruka za Prodija.
