ISTORIJA NIKŠIĆKOG ZDRAVSTVA-PRVI STALNI LJEKAR I PRVA BOLNICA U NK
Prvi stalni ljekar u Nikšiću bio je Dimitrije Makrides. On potiče iz stare nikšićke porodice Makrides – Makrid, koja se doselila u Nikšić iz Bitolja 1859. godine.
“Prvi stalni ljeka u Nikšiću bio je Dimitrije Makrides. On potiče iz stare nikšićke porodice Makrides – Makrid, koja se doselila u Nikšić iz Bitolja 1859. godine. Prema podacima nekoh istoričara crnogorskog saniteta, on je kao turski vojni ljekar zarobljen prilikom oslobođenja grada 1877. godine. Ovu tvrdnju demantuje kasnije pronađeni dokument iz arhive Ministarstva unutrašnjih poslova iz 1880. godine pod brojem 780 koji se navodi u cjelini: Gospodinu Ministru unutrašnjih poslova G. Vojvodi Mašu Vrbici na Cetinje, Gospodine Ministre, Njegovo je Visočanstvo premilostivi Gospodar zimus ove godine blagoizvolio ukazati Njegovu Vladalačku blagonaklonost braći Makrid ovdašnjijem trgovcima: Jovanu, Kosti i Špiru Maćedoncima – te im je darovao u Nikšiću: kuću, dućan i baštinu za njine vojničke vrline i odanost spram Gospodara i domovine za vrijeme ovoga ustanka i rata protiv Turaka. Suviše im je milostivi Gospodar dao nalog da Makridi pozovu svoga brata Dimitrija iz Atine kad medicinu svrši, da ga postavi za doktora u Nikšiću – koje su i učinili, i ovog dana je Dimitrije došao na poziv svoje braće i njina predloga svršivši medicinu u Atini.
Usljed ovoga po nadležnosti Vama, a po našoj dužnosti, G. Dimitrija upućujemo Vama, ujedno Vas moleći da izvolite Gospodaru izjaviti o Njegovom Visokom nalogu odnosno braće Makridi.”
Na službi Pop Mašan Nikčević
Br. 143
25. aprila 1880.
Dr D. Makrides je pored stalne službe u Nikšiću, odlazio po naređenju iz Ministarstva u toku 1880. da liječi oboljele od tifusa i malarije u Zagarač, Komane i Zetu. Sljedeće 1881. godine išao je u Pivu i Drobnjak da liječi oboljele. U junu iste godine napustio je Crnu Goru i otišao u Bugarsku, a zatim u Carigrad, gdje je umro 1901. Odlaskom dr Makridesa Nikšić je ostao bez stalnog ljekara. Povremeno je dolazio u Nikšić iz Podgorice dr Petar Miljanić, naročito u toku 1882. godine kada je u Nikšić došao novi talas izbjeglica iz Krivošija i Hercegovine poslije pobuna protiv Austrije.
Poslije oslobođenja, Nikšić naseljavaju poletni i borbeni građani sa katunsko – hercegovačkog i krivošijskog krša koji brzo pokreću privredni, prosvjetni i kulturni razvoj. Naš grad je počeo da se obogaćuje tekovinama evropske civilizacije. Jedna od tih tekovina je i osnivanje stalne gradske bolnice “Knjeginja Zorka“.
OSNIVANJE BOLNICE
“KNJEGINJA ZORKA”
Prve vijesti o pokretanju inicijative za osnivanje Nikšićke bolnice nalazimo u “Glasu Crnogorca“ broj 28 od 21.07. 1885. godine. Odlukom Ministarstva unutrašnjih djela Knjaževine Crne Gore u čijem je sastavu bilo sanitetsko odjeljenje, otvorena je Nikšićka bolnica 11. decembra 1887. godine. Dobile je ime “Knjeginja Zorka“ najstarijoj kćerki knjaza Nikole, koja se 1886. godine udala za kneza Petra Karađorđevića, budućeg kralja Srbije. Bolnica, smještena u adaptiranoj zgradi bivše turske vojne kasarne koja je srušena za vrijeme Drugog svjetskog rata, nalazila se sjeverno od današnje bolnice, u Rastocima. To je bila druga stalna bolnica u staroj Crnoj Gori (prva je cetinjska bolnica “Danilo I“, osnovana 1873).
“Glas Crnogorca“ od 20. decembra 1887. izvještava:
„Bolnica, koju je Nj. Visočanstvo naš uzvišeni Gospodar u Nikšiću izvolio podignuti sa onijem prilozima što su crnogorski zvanici darovali Gospodara kao domaćina, prilikom vjenčanja Knjeginje Zorke sa knezom P. Karađorđevićem, otvorena je.
Taj dar bio je u volovima i ovnovima, koji su dati da se prodaju, a od uzetih novaca u toku dvije godine podignuta je po novom planu i snadbjevena tako krasna bolnica, da joj ne bi bilo mane da to ime nosi u kojoj dosta višoj varoši.“
“Glas Crnogorca“ od 27. marta 1888. godine nastavlja sa izvještavanjem o novootvorenoj Nikšićkoj bolnici:
„U ponedjeljak 14. o. m. otpočelo je primanje bolesnika u ovd. bolnici “Knjeginja Zorka“. G.Vojvoda Šako bio je prisutan pregledu bolesnika, što je vršio G. dr Kustudić. Nekolicina, kojima je liječenje u bolnici nužno bilo, primljeni su, a koji su mogli bez toga, vraćeni su s upustvom dr Kustudića, kako se imaju vladati, da bi se oprostili svoje bolesti, protivu koje im je nužne ljekove izdavao. Bolesnicima koji su vraćeni,vojvoda Šako je izdavao novčanu pomoć, nekima 2, 3, 4, a ponekima i 5 f. prema stanju i daljini mjesta dotičnog…
Tako je počela sa radom Nikšićka bolnica čiji je upravnik bio dr Đuro – Đorđije Kustudić.
Zapisi iz istorije zdravstva Nikšića i
Crne Gore
Prim. dr Slobodan Nikčević
