Foto: RTCG
Izvor: AntenaM
Piše: Miodrag Živković
Decenijama slušamo iste, populističke i demagoske priče o neophodnosti pomirenja u Crnoj Gori. Naravno, misli se prije svega na Crnogorsko – Srpsko pomirenje i namjerno se zanemaruje da to nije suština i prava istina o našim podjelama.
Prava linija „našeg“ neslaganja i razdvajanja jeste na pitanju prema državi i njenom karakteru, u kojoj punu podršku opstanku i napretku CG, osim nacionalnih Crnogoraca, daju i svi ostali nesrpski narodi koji žive u ovoj zemlji.
Svi zagovornici pomirenja u potpunosti zanemaruju dvije važne činjenice,… prvu, da prije devedesetih godina prošlog vijeka u Crnoj Gori nije bilo podjela i da je vladala nacionalna i svaka druga harmonija i drugo, ne manje važno, da je one koji su ratovali u posljednjem ratu (partizane i četnike) crna zemlja odavno pomirila.
Važno je shvatiti da su današnje podjele nastale kao izraz velikosrpske hegemonističke i nacional – šovinističke politike u namjeri ujedinjenja srpstva u jednu srpsku državu, nakon smišljenog i okrutnog razaranja bivše SFRJ.
Upravo ta politika je stvorila, pothranjivala i produbila i našu unutarcrnogorsku podjelu, na one koji ne priznaju crnogorsku državu, istoriju, kulturu, jezik i naciju, smatrajući sve to srpskim i suvišnim i sve one druge koji žele po svaku cijenu zaštititi sve te ugrožene i napadnute vrijednosti.
Svakome normalnom je jasno da se pomirenja i kompromisi ne mogu i ne smiju praviti o najvažnijim i najznačajnim vrijednostima i da koncept građanske, antifašističke, sekularne i multinacionalne Crne Gore nema i ne smije imati alternativu. O tim vrijednostima nema i ne može biti ni razgovora, ni pregovora i nema tog pomirenja koje može i smije ugroziti ove temeljne vrijednosti.
Pomirenja se mogu praviti samo i isključivo na istini, a ona je ovdje neumoljiva, da je naša Crna Gora država sa desetovjekovnim trajanjem, tradicijom, istorijom, kulturom i svim narodima koji u njoj žive. To su dobra i vrijednosti o kojima nema pogađanja i pregovaranja i svaki atak na ove vrijednosti nije pokušaj pomirenja, nego pokušaj okupacije i satiranja Crne Gore i svih nas koji druge države nemamo.
U vremenu maksimalno produbljenih podjela sa ciljem potiranja i nestanka Crne Gore, nama umjesto traženja nemogućeg pomirenja, isključivo treba traženje ŠTO ŠIREG DRUŠTVENOG KONSENZUSA I DOGOVORA o neupitnom građanskom karakteru crnogorske drzave, udobne i jednake za sve njene građane, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.
Nama treba kompromis o poštenoj i pravednoj drzavi čiji evropski put nema alternativu. Nama treba kompromis o emancipaciji i obrazovanju kao najbolji lijek i za one koji danas sa nama ne dijele ove vrijednosti.
Nama treba Crna Gora da bi mogli živjeti u ovim njenim vrijednostima.
