O liku i bogatom stvaralačkom opusu profesora dr Milorada Nikčevića, istoričara književnosti i teoretičara, utemeljivača Crnogorskog studija „Montenegrina“ (1995.) i jednog od osnivača Instituta za crnogorski jezik i književnost – Podgorica i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost – Cetinje, govorili su Dragan B. B.Perović, Nela Savković-Vukčević, Aleksandar Radoman, Boban Batrićević i Sofija Kalezić. Organizatori su Fakultet za crnogorski jezik i književnost Cetinje i Javna ustanova „Zahumlje“.
Profesor Milorad Nikčević tokom 50 godina profesionalnog djelovanja dao je značajan doprinos crnogorskoj književnosti, jeziku i kulturi. Ovaj naučnik i stvaralac, član Dukljanske akademije nauke i umjetnosti od 2011. je redovni profesor na odsjeku kroatistike Filozofskog fakulteta Osijek i prvi gostujući profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njegov stvaralački opus 1600 bibliografskih jedinica u opsežnom izdanju „Bio bibliografija Milorada Nikčevića“ obradila je Nada Drašković, bibliografkinja Narodne biblioteke „Đurđe Crnojević“, navela je uz ostalo moderatorka Marijana Terić.
Na prijateljstvo sa porodicom Nikčević, Miloradovom braćom Slobodanom i Vojislavom, podsjetio je Dragan B. Perović, publicista, autor prvog TV priloga o knjizi „Crnogorske pripovijesti – između tradicije i savremenosti – M. Nikčević“.
„Milorad Nikčević je napravio veličanstveno djelo. Svaka njegova misao, potez, korak, bio je upućen ka Crnoj Gori. Značajno je to što je radio u drugoj sredini i uvijek je pronalazio fine niti koje povezuju naše narode nastojeći da preko nauke, kulture dovede u jedan sklad. Najljepše i najbolje vrijednosti crnogorske kulture i umjetnosti afirmiše na pravi način“, kazao je Perović.
Prodekan za nastavu Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Cetinje, Aleksandar Radoman, podsjetio je da je prof. Nikčević svoj radni vijek i naučnu afirmaciju stekao u Hrvatskoj i da personifikuje dragocjenu sponu između dvije kulture – crnogorske i hrvatske.
„Nije prećerano reći da je njegov angažman u tom pravcu bez presedana u novijoj istoriji dviju zemalja. No, od ne manjega je značaja i njegov doprinos fundiranju savremene montenegristike. Nikčević se pozicionirao nesumnjivo kao najbolji poznavalac crnogorske književnosti druge polovine XIX i početka XX vijeka. Stoga je bilo posve očekivano da će svoja znanja o datoj oblasti i izuzetnu teorijsku upućenost usmjeriti na izradu sveobuhvatne književno-istorijske sinteze tog perioda. Na taj čin bio je podstaknut, u prvome redu, od strane svoga brata, glasovitoga crnogorskog filologa Vojislava P. Nikčevića, koji je 2006. inicirao izradu cjelovite istorije crnogorske književnosti. Iznenadna smrt njegovog brata prekinula je u zametku taj kapitalni projekat. Milorad Nikčević je nastavio započeti posao i finalizovao svoj dio sinteze. Voluminozna „Istorija crnogorske književnosti“ od 1852. do 1918. godine o kojoj je akademik Radoslav Rotković u recenziji zapisao da je „izvorno, dokumentarno i stvaralačko kapitalno djelo“ do danas je najcelovitije i najsveobuhvatnije djelo o nekom periodu crnogorske književnosti, iscrpan analitičko-komparativni registar književnih fenomena naznačene epohe, te dragocjeno i nezaobilazno naučno postignuće“, naglasio je Radoman.
Na značaj naučnog skupa „Pola milenijuma Crnojevića štamparije“ koji je 1994. godine u Evropskom domu u Zagrebu organizovao profesor Nikčević, podsjetila je Nela Savković-Vukčević, direktorica Gradskog pozorišta Podgorica.
„Sedamnaest uglednih stvaralaca u svojim prilozima, kako navodi profesor Nikčević, Crnojevića knjigopečatnju tretiraju i proučavaju kao prvu crnogorsku ćiriličnu štampariju, a njezine izuzetne knjige – inkunabule ocjenjuju kao izvanredni književni i spomenični fond – crnogorskoj duhovnoj kulturi. Naučni skup, organizovan ovim povodom bio je, kako kaže profesor Nikčević, dug pred licem svoga naroda, koji bi možda, već sjutra bio prekasan“, kazala je Savković-Vukčević.
Vanredni profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Sofija Kalezić, uz ostalo, osvrnula se na ostvarenje „Metodičke i metodološke književno-problemske studije“ koje je predstavljeno u okviru Trećeg internacionalnog sajma knjiga u Podgorici 2017. godine.
„Ovom knjigom, utoliko vrednijom iz razloga deficita, metodičke i metodološke literature na našim prostorima, autor dokazuje da pravilnim izborom metodičkih postupaka rad na djelu postaje daleko plodniji i svrsishodniji, nastavnik se u manjoj mjeri izlaže improvizaciji, a dato vrijeme biva iskorišćeno na racionalan način“, kazala je u izlaganju Kalezić.
Saradnik u nastavi na Fakultetu za crnogorski jezik Cetinje, Boban Batrićević podsjetio je da su braća Nikčević udarili temelje i osnažili savremenu montenegristiku.
„U svojim radovima trudili su se da na svaki način afirmišu i promovišu crnogorsko nasljeđe, rvajući se s tendencioznim i omalovažavajućim težnjama prema Crnoj Gori, koja je sabijana u regionalne ćoškove drugih i hegemonijskih kultura. Za razliku od pannacionalista, Milorad i Vojislav, promovisali su susrete jugoslovenskih kultura, njihovo međusobno prožimanje, pa nijednoga trena u crnogorsku baštinu nijesu uvrstili nešto što s Crnom Gorom nema dodirnih tačaka. Takva je knjiga „Crnogorske filološke studije“ u kojoj je prof. Milorad Nikčević sabrao svoje i tekstove koji su pisani o njegovom stvaralaštvu, te je na taj način uspio postići onu polifonost kojoj teži savremena nauka. U njoj se prepliću različiti glasovi, različite nauke, ali svima je zajedničko što u centru pažnje drže Crnu Goru“, istakao je Batrićević.
Profesor Milorad Nikčević zahvalio je kolegama sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Cetinje na analitičkom prikazu njegovog rada i organizatorima događaja.
„Bio sam poodmaknut od Crne Gore, ali sam uvijek imao pred očima svoju rodnu grudu. Zato je moje djelo nastalo iz osjećaja pripadnosti Crnoj Gori i njenom malom narodu. Pred sobom uvijek sam imao premise da svoj život treba na neki način pokloniti svom narodu, svojoj istoriji, civilizaciji, kulturi i crkvi, jer bez tih značajnijih nacionalnih atributa ne postoji narod. Mali narodi se vrlo lako likvidiraju, oni lako nestaju, neko im drugi napiše knjige, istoriju, prestruktuira ih i oni ostaju u supstratu tuđeg naroda. Zato sam uvijek bio okrenut crnogorskom jeziku i govoru“, kazao je Nikčević.
Dramski umjetnik Miro Nikolić pročitao je sonetni vijenac „Trajniji od mjedi“, hrvatskog pjesnika Frana Budića i odlomak pjesme „Potvrda nadom i vjerom“, književnika i advokata iz Osijeka Luja Medvidovića, posvećene profesoru Miloradu Mišu Nikčeviću.
Veče je na klaviru muzički obojila Mina Vukotić, unuka profesora Milorada Nikčevića, koji je ovom prilikom poklonio određen broj svojih knjiga Javnoj ustanovi Narodna biblioteka „Njegoš“.
Jovan Džodžo
