Privodi se kraju urbana obnova centralnog gradskog trga, Trga Slobode, i tim povodom našim čitaocima darujemo feljton o tome kakve je sve izmjene doživio od 1. marta 1885. godine, kada je završena njegova izgradnja i naseljena nova varoš Nikšića.
Piše: Maksim Vujačić
Jedan od najstarijih sačuvanih snimaka trga
Trgovi su kao ljudi, žive svoj život, mijenjaju se. Glavni nikšićki trg do danas nije mnogo promijenio svoj izgled. Damar njegovog življenja bio je nemiran, ispunjen društvenim i ličnim dramama, ali i lijep, pun zanosa i vjere u ljepšu budućnost. Do drugog svjetskog rata nosio je ime Karađorđa Petrovića, po završetku rata Maršala Tita, a od 1992. godine je Trg Slobode.
Novi Nikšić je zaslugom svog knjaza i kralja izgradnju i razvoj započeo na planskim osnovama, a u to vrijeme samo nekoliko gradova sa prostora bivše Jugoslavije imalo je regulacioni mplan izgradnje. Pet godina nakon oslobođenja Nikšića od turske vlasti, 1883. godine, kad se Crna Gora unekoliko oporavila od razaranja u za kratko vrijeme vođena četiri rata, knjaz Nikola je, uvažavajući probleme rezrušene i opustošene turske kasabe, koje su mu Nikšićani predočavali, odlučio da se pristupi izgradnji nove varoši. Dalmatincu iz Trogira, arhitekti dr Josipu Sladeu, koji je na njegov poziv došao u Crnu Goru s dozvolom austrijske vlade, povjerio je izradu regulacionog plana Nikšića.
Trg 1898. godine
U matrici renesansnih “idealnih“ gradova, čiji je uzor bio Versajski park sa zrakastim ulicama, svojom potpunom realizacijom (“dosljedno i u jednom dahu“) Sladeov Nikšić je jedinstven primjer na Balkanu. U sredini Nove varoši arhitekta je postavio trg u obliku nepravilnog pravougaonika dužine 136, a širine 89, površine 12.100 m2, od kojeg se zrakasto pruža šest pravih ulica.
Inženjer Slade je stigao u martu 1883. godine da prikupi podatke i upozna se sa stanjem u staroj turskoj kasabi sa krivudavim uskim ulicama i trošnim i porušenim kućama. Uvjerivši se da ona nije pogodna osnova za budući razvoj, pri izboru mjesta i rješenja za izgradnju nove varoši, prednost je dao prirodnim pogodnostima u prostranom ravnom polju, istočno od stare varoši. Arhitekta je plan nove varoši završio u svom ateljeu u Kotoru u maju 1883. godine, a knjaz ga je odmah potom donio u Nikšić budućim graditeljima kuća, obećao im da placeve neće plaćati i naredio: “Da se niko od činovnika i plemenika ne meće u građenje među trgovcima, dok se oni ne podmire.“ Izgradnja nove varoši otpočela je na centralnom trgu – velikoj budućoj pijaci u koju se uliva šest ulica, na neravnom terenu sa oranicama i baštama ispresijecanim potocima.
Bekica Šobajić, hroničar starog Nikšića, u “Odzivima prijatnih uspomena“ 1899. godine o početku priprema za izgradnju trga s proljeća 1884. godine bilježi: „Pjaca i ulice su na dosta neravnom prostoru oranica, baština i bašta, koje su opet izrovljene bile negđe potocima, a negđe razvalinama kuća. Da sve ovo dođe ravno, trebalo je s jednog mjesta materijal prenositi na drugo, uopšte cio prostor nabiti kamenom i utući maljem, pa po njemu poravnati pijeskom. Sve je ovo trebalo uraditi brzo kako bi i potreba bila zadovoljena i da narodu ne pane za teretan spomen. Inžinjer – prota Vicko iz Trogira (Rubinjoni) cijeli je prostor pjace i ulica na ravne djelove izdijelio, kočeve pobio i špagove zategao, a kad je vojska batalionima došla, svaka četa, kako je dolazila, stala je na po jednu od svojih dionica.“
Na vijest o početku gradnje nove varoši u Nikšiću stigao je veliki broj zidara i drugih majstora iz Boke Kotorske, Hercegovine, Dalmacije, Italije… U kratkom vremenskom roku na trgu i u okolnim ulicama podignut je niz kuća, jednostavne arhitekture, sličnih jedna drugoj po veličini, broju prozora i vrata na fasadi. Nije bilo stručnih projektanata. Sredstva i vrijeme gradnje bili su ograničeni. U prizemlju jednospratnih kuća nalazili su se lokali sa malom pomoćnom prostorijom, a pored njih portik – prolaz kroz koji je u dvorište, đje je bila i staja, mogao proći konj s tovarom. Sva mjesta za gradnju kuća u krugu pijace su u predviđenom roku “potpuno“ dograđena, što nije bio slučaj i sa mjestima u pobočnim ulicama. Guverner nikšićkog okruga vojvoda Šako Petrović, koji je u Nikšić stigao septembra 1884. godine i tu ostao narednu deceniju, sa građanima je zasadio nikšićke drvorede. Bekica Šobajić piše: „Lipe i, u manjem broju, brestovi donošeni su iz Budoša, Duge i sa Vojnika. Vojvoda Šako je na početku radnje pošao pred vojskom, donio prvi kamen i stavio ga u salidž (kaldrma) pjace.“
Trg je popločan kaldrmom, ulice su nasute pijeskom, zasađeni drvoredi lipa i brestova. U februaru 1885. godine mjesna vlast i šest bataljona narodne vojske dovršili su uređenje centralnog gradskog trga i ulica.
nastaviće se…
