Izvor: Radio Tivat
Iz našeg malog mista – radničke nikšićke kolonije, crno-bijela TV slika ,,Velog mista“Miljenka Smoje i u njemu veličanstvenog Strikana djelovaše nekom neobičnom bajkom pomoću koje nam se približi jedno vrijeme, događaji, istorija, kultura i ljudi – piše u utorskom tekstu sjećanja na velikog Strikana – Špira Guberinu crnogorski publicista Željko Rutović.
I sve bijaše na svom mjestu – posloženo kao dječje slagalice iz kojih nam se Strikan poput nekog dobrog duha koji čuva naše snove, posebno izdvajao, čak i onda kada mu to i uloga nije tražila. Kao svoj, kao velikan glumišta, kao da je uvijek bio iznad uloga, shvatajući i doživljavajući stvarnu ulogu čovjeka u prolaznom i kratkom životu.
Tek po Strikanu osvanuše međusobni pozdravi mnogih malih strikana iz našeg malog radničkog mista. Najuporniji pozdravi preživješe i do danas, preostaše rijetki ovovjekovni strikani koji se ne stide svog malog, a posebno radničkog mista u kome TV aparat bijaše u pravom smislu prozor u svijet u kome ,,Velo misto“, njegove pjacete, đardini, jezik, fenjeri i dućani, kostimi i bastaduri, preko noći postaše naša bliska emotivna teritorija. Kako tek danas nostalgija miriše, podsjeća i boli…
U Strikana kao simbol milošte, nade, čistote i dobrote, bijahu nam uprte oči, emocije, melanholija i sjeta. Radovasmo se njegovom liku koji nam je putem treperavog ekrana poručivao da radost i vedrina stanuju samo i jedino u čovjeku, niđe i nikamo drugo. Sa promuklo-nazalnim glasom, visokim i povijenim stasom i dječjim radoznalim očima zasluženo je nosio ime Strikana koje nadrastajući svakokrvno srodstvo, izraste u posredni znamen sveljudske dobrote znane svim jezicima i narodima. Strikan i ,,Velo misto“ jedna epoha, jedna kultura, jedna nostalgija, jedna osobena emancipatorska naracija.
Sa Tobom i Tvojim Netjakom iz Velog mista(Ivom Gregurevićem) šetali smo vašim uskim kaldrmisanim ulicama, odmarali se na vašim pjacetama, tugovali sa vašim tugama, sve očekujući da ćeš nam se kao naš Strikan, pojaviti u našem malom radničkom mistu, sanjajući i čitajući Ti na usnama ,,muke mi ježeve“ pa vi znate svaku moju rič, koju sam kaza u Velom mistu. A kako ne bi znali Strikane, i ne samo te, već i one izgovorene u ulogama Divca u ,,Prosjacima i sinovima“, Bepa u ,,Starcima“, a tek nezaboravnu ulogu u seriji za djecu ,,Jelenko“.
Hvala Strikanu što takav kakav jeste bio, glumačka veličina, obilježi jedno vrijeme i nas u njemu.
Ostaće Strikane dovoljno strikana da nalik Tebi, hrabre i bodre svoje nećake, nećake po ideji, vrlini i riječi koja traje i uzvisuje svako loše vrijeme. Na svakojaki način, Ti si uzvisio svoje, hrabreći sva naša široko razasuta ,,mala mista“ dostojna naivnog dječačkog sna da ćemo i mi jednog dana ugledati neko naše ,,Velo misto“. Da li ga ugledali ili ne, patili ili žalili za njim, sjetno zbirajući godine i nas u njima, svojim ulogama, harizmom i lucidnošću, nenametljivo si nam slao poruke u kojima se ne dijele mali i veliki, bogati i siromašni, već zbiraju i poznaju, jedino i samo duše dobrote oličene u svakom pojedinačnom, nalik TebiStrikanu. A to što si Ti bio najbolji i nama iz malog mista najdraži, nije riječ samo uloge i malog ekrana-riječ je o duši i plemenitosti čovjeka koji je to svojstvo rijetko obdarenih nosio i slavio u ime sveljudskog čovjeka, na koga u tvom imenu i prezimenu, sa veličanstvom biljega Strikana, ostaje nužna i dužna kultura sjećanja, svih onih čiji Ti bijaše iskreni i otmeni Strikan.
Veliko sjećanje na tvoje veliko i svekoliko umjetničko djelovanje!
Počivaj u miru! – piše u autorskom članku Željko Rutović.
