Poznati su i priznati mnogi podvizi nikšićkih ronilaca, koji su često rizikujući sopstvene živote, spašavali druge iz brzih i hladnih planinskih rijeka, kanjona ili talasa nemirnog mora. Ljubav prema prirodi, ljubav prema vodi i boravak kraj nje i u njoj, zatim iskreno drugarstvo i takmičarski duh, zaštita podvodnog blaga a iznad svega, pružanje ruke pomoći i prisutnost u volji i nevolji, odlika je nikšićkih ronilaca.
Nikšićki ronioci na Žanjicama 1985. godine
Poznati su i priznati mnogi podvizi nikšićkih ronilaca, koji su često rizikujući sopstvene živote, spašavali druge iz brzih i hladnih planinskih rijeka, kanjona ili talasa nemirnog mora. Ljubav prema prirodi, ljubav prema vodi i boravak kraj nje i u njoj, zatim iskreno drugarstvo i takmičarski duh, zaštita podvodnog blaga a iznad svega, pružanje ruke pomoći i prisutnost u volji i nevolji, odlika je nikšićkih ronilaca.
U mnogim gradovima u Crnoj Gori njije postojao poseban interes za upražnjavanje ronilaštva. Ova grana sporta odvijala se na simboličan način, u okviru postojećih plivačkih i vaterpolo društava ili pak, drugih sportova na vodi. Ni Nikšić nije bio izuzetak u tome. Ipak entuzijazma je uvijek bilo. Ispoljio se on od ranih 50-uh godina, prošlog vijeka, kada su sedamnaestogodišnjaci đaci Nikšićke gimnazije, jer tada drugih srednjih škola nije bilo, počeli baviti ronjenjem. Bili su to: Stevo Adžić, Vaso Bošković, Milan-Deda Marušić, Milorad-Mišo Vujović, Duško Abramović, Milorad-Pijo Vuković, Nikola-Šunja Mrvaljević, Božo Vukotić-Povak, Ilija-Điko Burić, Ljubo Đuričić, Rade Krsmanović, Joza Vuković, Marko Martinović, Ivo-Zubo Martinović, Gojko Glušac, Đoko Markuš i nadasve, svestrani Ratko-Gaga Lučić. Gaga je bio jedan od najhrabrijih nikšićkih ronilaca.
Ronio je Gaga Lučić sve do sunčanog julskog dana 1967. godine, kada je nikšićki sport ostao bet jednog od najboljih članova. Gaga je nastradao pokušavajući da izvadi utopljenicu iz talasa Morače. Nije uspio. Mlad čovjek, prvi put u životu nije uspio da obavi zadatak. A obavio ih je do tada bezbroj. Mladić od dvadesetak i nekoliko godina činio je prave podvige. Koliko je samo spasio života, koliko je napravio humanih akcija.
Ratko Gaga Lučić
Bio je to prvi i jedini izgubljeni život u vršenju zadataka među nikšićkim roniocima. Nikšić je imao velike entuzijaste i velike privrženike za ronjenje. Bili su to mladići svestrani za sve vrste sportova, ali čini se, najveću ljubav imali su za ronjenje.
Duga, topla nikšićka ljeta, prosto su mamila na cjelodnevni boravak na vodi i u vodi. Počinjalo se kad na planini Vojnik nije bivalo snijega, jer bi riječna voda nakon toga, postajala podnošljivija za ronioce. Snijeg bi prestajao da snabdijeva planinske rijeke hladnom vodom. Nikšićke rijeke su tih godina mnogo bile bogatije vodom, posebno Zeta. Omiljena mjesta gdje se ronilo su se protezala na lokalitetima od Vidrovana, Boškovca, Grablja, Kruške, Manitovca, Kamenjaka, Đape, pa sve do Norina. Nekad se išlo i do glave Zete i čak do Danilovgrada. Nikšićki ronioci su, inače, učili vještine od starijih. U tome su posebno imali koristi od: Petra Pešalja, Milutina-Miga Pešalja, Mira Đukanovića, Nazima Redžića, popa Mirka Đapića, Perka Zvicera, Bima Harovića, Aca i Vlada-Pupa Tomanovića i drugih, koji su zaista imali bogato iskustvo u ronjenju.
Od ronilačke opreme nijesu imali ništa sem maski koje su sami pravili. Bile su to maske načinjene od prozorskog stakla i automobilskih guma, vezane obućarskim nitnama i kajiševima. Ujedno je to bio i jedini pribor koji se koristio za ronjenje.
Profesor Nikšićke gimnazije Andrija Miranović je donio iz Pariza, na ferije, podvodnu pušku za ribolov. To je bila prva puška te vrste u Nikšiću. Kasnije je nekolicina nikšićkih ronilaca pokušala da lovi sa puškama ručne izrade, ali se sve završilo na pokušajima.
Prva organizovana akcija vađenja utopljenika iz jezera Krupac, izvedena je 1956. godine. Ekipu su sačinjavali: hrabri Ratko-Gaga Lučić, svestrani Miodrag-Skale Gvozdenović, Peco Marković, Pavle Burić, Božo Vukotić-Plovak i Nikola-Šunja Mrvaljević. Sam Šunja Mrvaljević, ronilac i alpinista, mladić koji je sa prvog grupom, daleke 1956.godine, u kojoj je bio i Gaga Lučić, prošao kanjoj Nevidio i osvojio brojne planinske vrhove Evrope, do sada je iz Krupca izvadio 16 utopljenika.
Šunja Mrvaljević je u ljeto 1971. godine pokušao sa obukom mlađih plivača i ronilaca. Na inicijativu profesora Dragoljuba Medenice i Vojina Nikolića, on je na jezeru Krupac, otpočeo sa Školom plivanja i ropnjenja. Bila je to lijepa ideja koja je, na žalost, trajala samo jedno ljeto.
Nikola Šunja Mrvaljević
Piše: Dino Tuzović
