Riječ pazar je turskog porijekla, tačnije vodi od persijske bazar, i kao takva se odomaćila u Crnoj Gori. Izvorno bazar (pazar) označava područje ili mjesto gdje se razna roba prodaje ili razmjenjuje.
Na istočnoj i zapadnoj strani trga bili su postavljeni piljarski stolovi za prodaju voća i povrća. Mada nikakvim propisom to nije bilo uređeno, precizno se znalo gdje, ko i koju robu prodaje. Na istočnoj strani svoje priozvode su nudili prodavci iz Ozrinića, Župe, Lukova i Gornjeg Polja, a na zapadnoj iz Straševine, Kličeva, Studenaca i Pješivaca. Pijaca je bila bogata, naročito s jeseni kada bi zapadnu stranu trga prekrile košare sa voćem i povrćem, a istočnu stočarski i zanatski proizvodi, a stočnu pijacu ispred zime brojna stada ovaca i koza, kao i druge krupne stoke. Ponedeljak je tradicionalno bio pazarni dan u Nikšiću. Tada se na trgu okupljalo redovno više od hiljadu ljudi, pa je Nikšić ličio na “uzavreli grad”. O pazaru u Nikšiću, u istoj knjizi je citirano sjećanje Akademika Obrena Blagojevića koji kaže:-Posebni izgled i živahnost poprimao je grad pazarnim danom. Mislim da bi samo umjetničko pero moglo dati vjernu sliku toga dana. Nikšićka pijaca je bila jedna od najsnabdjevenijih u zemlji. Već oko deset sati čitav grad je bio krcat narodom, koji bi se po njemu muvao tamo-amo, idući svaki za svojim poslom. Bili su izmiješani i seljaci i građani, i zanatljije i gospoda. Duž voćne pijace nije se moglo prići tezgi. Tu bi seoski momci svojim sestrama i drugim seoskim đevojkama, koje su se tog dana našle u gradu, nakupovali grožđa, smokava, jabuka… Kafane takođe pune, ne možeš mjesto da nađeš. Tu bi se oko kakvog advokata ili lokalnog političara okupila gomila seljaka, vičući nešto i galameći na sav glas. Jedva si se mogao kretati ulicama kroz tu gomilu svijeta. Proljećem i ljetom, svako jutro bi putem od Careva mosta vrvio dugi niz pješivačkih žena i đevojaka, koje bi malim kamenjarskim, lakoranim magarićima dogonile korpe pune svakojakog voća i povrća, grožđa, smokava, trešanja, višanja, oraha, rogača i ne znam šta sve ne. Sve bi se to nanizalo u pravoj liniji dužom stranom u sredini glavnog trga, đe bi onda stajale bezbrojne korpe i sandučići koji su te nudili svim što ti srce zaželi. U blizini je , čini mi se, bila i baraka u kojoj se prodavalo mlijeko i mlječni proizvodi: sir, skorup, maslo. S druge strane, na samom centru trga, paviljončić, kod koga je nekad varoški dobošar udaranjem u bubanj pozivao građane radi kakvih značajnijih obavještenja ili naredaba vlasti. Trgovine, zanatske radnje bile su pune svijeta, naročito žena.
Nikšićki pazar 30-ih godina prošlog vijeka
One su kupovale pomalo beza i kamrika, konca, igle, kvarat kave, i po kvarta cukra i tome slično, a vrijedni trgovci iza tezge mjerili su platno metrom široko ga razvlačeći i hvaleći , ili kavu ili šećer na terazijama u debelim papirnim kesama, ne bi li što više zaradili na tom škrtom seljaku koji se tako teško odvajao od, s mukom, dobijene pare. Bilo je gužve naročito ispred kakve krsne slave kad su slavljenici kupovali rakiju, vino, špirit, kavu, šećer, oriz, ulje, i šta sve za slavu nije potrebno. Male pekare, mesare, gvožđarske radnje, kovačke radionice, berberi, krojači, stolari-sve se to dopunjavalo, uobličavajući sliku male patrijahalne palanke u sredini seljačkog mora, od Šćepan Polja do Ostroga i od Lukavice do Trubjele.
Njemački geograf Kurt Hasert, koji je boravio ovdje 1891.godine, piše ovako o Nikšiću: -U gradiću je bila šarolika vreva pošto u Crnoj Gori pazar ima karakter godišnjeg vašara. Ljudi ovamo nagrnu iz udaljenih mjesta da bi obavili kupovinu, završili poslove i uživali ugodnosti gradskog života.- Razglednice cetinjskog pazara prikazuju najčešće glavnu pijacu na trgu, sa jednim natkrivenim dijelom.
Razglednica cetinjskog pazara
Naslikane su žene u crnogorskoj nošnji gdje prodaju djelove nošnje, hranu i hljeb, muškarci su takođe u nacionalnoj nošnji, ima ih u građanskom odijelu, ali obavezno sa crnogorskom kapom na glavi. Prodaja drva je bila u drugom dijelu grada. Dok žene prodaju muškarci šetaju unaokolo ili razgovaraju jedni s drugima. Hroničar Evgenij Markov je dao zanimljiv opis cetinjskih žena: -Cetinjanke se od žena seoskih i brđanki razlikuju svojom ljepotom, bogatom odjećom i svježim, neizmučenim izgledom. Odmah se vidi da nijesu opterećene teškim radom kao njihove sestre seljanke.
Pazar na Cetinju
Razglednica Hercegnovskog pazara
Motivi primorskih pijaca odišu pitomijim przorima i pokazuju potpunu uređenost pijaca. Na razglednici Herceg Novske pijace se vidi da su muškarci ti koji vrše prodaju robe, na uredno složenim tezgama prepunim raznog voća, kao i drugih prizvoda iz okoline, ali i iz uvoza, prije svega iz Dubrovnika, Trsta i Venecije.
Hercegnovski pazar
Razglednica Kotorskog pazara
O Kotorskom pazaru razglednica govori kao o jednom veoma uređenom prostoru, na kojem su vladali potpuni red i pravila. Ta je pijaca, inače veoma bogata i dobro posjećena, i tada imala evropski red, kao mini kopija pijaca u Veneciji i Trstu, gradovima na obali mora. Prodavačice su uglavnom bile žene, lijepo obučene u različite narodne nošnje. Bio je tačan raspored tezgi iznad kojih su bili natpisi na drvenim reklamnim podlogama i znalo se gdje se što prodaje, posebno voće i povrće, pa meso i riba, pa mlijeko i mlječni proizvodi… Interesantno je da su Crnogorcima za ulaz u pijacu (na pazarni dan) bile potrebne dozvole i mogli su ući unutra tek kad bi ispred gradskih vrata odložili oružje, dok su ženama ulasci bili slobodni, bez bilo kakvih uslovljavanja.
Pazar u Kotoru
Ovaj tekst je imao namjeru da kroz fotografije i zapise upoznamo pazarni dan u vremenu prije i nakon nastanka crnogorske države, da predstavi sliku pazara kao mjesta viđanja, druženja, opuštanja, “čašice razgovora”, koje je u sebi nosilo dozu romantike, koja nam danas sigurno nedostaje.
-Blagoje Đukanović
Sve stare razglednice su iz kolekcije
autora teksta
