ŽKK “Mladost” Srednjoškolskog centra iz Nikšića je prvi školski klub u Crnoj Gori. Osnovan je gotovo u jednom danu, na inicijativu profesora fizičkog vaspitnja Veselina Jovovića, koji je slijedeći želje, interese i talenat svojih učenica oživio rad školske sekcije. Za kratko vrijeme klub je osvojio više šampionskih titula u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj konkurenciji i iznjedrio veliki broj reprezentativki Crne Gore i Jugoslavije.
Nakon duge dominacije muške košarke, u Nikšiću je 1975. godine prof. Veselin Jovović u Ekonomskoj školi «B. Kotarac» osnovao prvu žensku košarkašku ekipu. Uporedo sa obučavanjem košarkaške tehnike odigrane su i prve trening utakmice sa ekipom Gimnazije iz Podgorice. Na početnim neuspjesima gradilo se iskustvo i sigurnost igre. Već iste godine ekipa je pozvana da učestvuje na prvenstvu Crne Gore u Baru. To je bilo prvo učešće ženske ekipe iz Nikšića na zvaničnom takmičenju. Iako se na turniru prvi put sreo sa iskusnim republičkim i drugoligaškim ekipama, ovaj mladi školski tim ostvario je i svoju prvu pobjedu. Na iznenađenje svih savladana je Budućnost iz Titograda, jedna od najboljih ekipa na turniru. Zbog nedostatka sportske sale ovi početni uspjesi samo su dijelom valorizovani. Ekipa se povremeno sastajala i pripremala na vanjskom terenu, a utakmice igrala u sali OŠ “L. Simonović”. Tako je bilo sve do 1981. godine kada se pokreću Male olimpijske igre za učenike srednjih škola Crne Gore. Tada se u novoformiranom Srednjoškolskom centru u Nikšiću, u okviru Sportskog društva “Mladost”, pored ostalih, formira i ženska košarkaška sekcija. Aktiv profesora fizičke kulture za rukovodioca sekcije određuje prof. Veselina Jovovića, koji formira ekipu selektiranu od darovitih učenica škole. Pripreme se odvijaju redovno u novoj sali Centra, koja pruža dobre uslove za treniranje i takmičenje. Redovna aktivnost brzo je donijela dobre rezultate. Već na prvim Školskim igrama Crne Gore mogla se uočiti darovitost većine igračica. Ekipa 1983. godine postaje školski vicešampion Republike, a od 1984. godine sedmostruki uzastopni školski šampion Crne Gore, tj. sve do 1990. god. kada dolazi do ukidanja Malih olimpijskih igara.
Ostvareni uspjesi ove ekipe nijesu ostali nezapaženi. Nakon ubjedljivog osvajanja prvog mjesta u školskoj konkurenciji Košarkaški savez CG 1985. godine poziva ekipu Mladosti da učestvuje na kadetskom prvenstvu Republike. Ubjedljivim pobjedama nad ekipama “Budućnosti” i “Lovćena” ekipa “Mladosti” neočekivano postaje i klubski kadetski prvak Republike, čime stiče pravo direktno da učestvuje na kadetsko prvenstvo Jugoslavije. Ovaj veliki uspjeh ostvarile su sljedeće igračice: Jelena Knežević, Rada Božović, Nataša Pavićević, Zorica Vukmirović, Borka Kostić, Dragana Milatović, Natalija Ćetković, Biljana Marković, Borka Milošević, Slavica Milović, Marija Mijušković i Tamara Govedarica.
Šta je ustvari stajalo iza kulisa uspjeha ove ekipe?! Od oko 30 djevojaka koliko je brojala košarkaška sekcija većinom su bile dobre učenice i primjerne omladinke. Tako je npr. od 12 članica prve ekipe, njih 11 imalo odličan uspjeh, od kojih je 9 imalo diplomu “Luča”. Međutim ono što je posebno krasilo ove mlade djevojke je izuzetno drugarstvo, entuzijazam, predan rad i međusobno povjerenje.
Za učešće na saveznom takmičenju ekipa se morala registrovati u sportski klub. Uprava škole pokazuje veliko razumijevanje i pruža punu podršku za formiranje kluba čije djelovanje vezuje za postojeće školsko društvo, od koga preuzima i naziv. Ženski košarkaški klub “Mladost” registrovan je 25. aprila 1985. godine, čime postaje i republički ligaš. Ubrzo dobija sponzora čije ime dodaje svom nazivu “Mladost-Koni”.
Malo je ko, na početku, vjerovao u mogućnost uspjeha, ali i u sportski i takmičarski smisao košarkaškog tima i kluba formiranog na školskom času. Tegobu amaterskog puta od sekcije do kluba uz sve veće obaveze, veliki entuzijazam, uspone i sticanje ugleda u košarkaškom sportu, djevojčice iz “Mladosti” su uz izuzetne rezultate prolazile gotovo anonimno. Pored svih dilema, već u naredne dvije godine Mladost postaje prvak u srednjoškolskoj, kadetskoj i juniorskoj konkurenciji, a u seniorskoj osvaja drugo mjesto.
Najznačajnije rezultate postiže u 1987. godini, kada “Mladost –Koni” skoro bez poraza osvaja šapionske tiule u svim kategorijama u Crnoj Gori (školskoj, kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj). Interesantno je istaći da su ovaj uspjeh postigle košarkašice koje su skoro u istom sastavu nastupale u sve četiri kategorije. To govori da se radilo o vrlo mladom sportskom kolektivu izuzetnih talenata i mogućnosti.
Imajući u vidu perfektnu organizaciju mnogih utakmica i turnira koje je “Mladost” do tada organizovao Košarkaški savez Jugoslavije prvi put klubu povjerava organizaciju jednog saveznog takmičenja – polufinale kadetskog prvenstva SFRJ. Kao domaćin turnira zasluženo osvaja prvo mjesto, ispred “Elemesa” iz Zadra, “Budućnosti” iz Titograda i “Partizanke” iz Beograda, i time vadi vizu za nastup na finalnom turniru u Beogradu. Na tom turniru kadetkinje “Mladosti-Konija”, na iznenađenje svih, osvajaju treće mjesto prvenstva SFRJ, iza “Voždovca” iz Beograda i “Ježice” iz Ljubljane, i time ostvaruju svoj najveći uspjeh, ali i najveći uspjeh ženske košarke u Crnoj Gori. Ovaj uspjeh ostarile su: Jelena Knežević, Rada Božović, Mileva Doknić, Borka Milošević, Tanja Gezović, Slavica Milović, Lidija Rabrenović, Tatjana Nikolić, Nada Pištalo, Danka Damjanović, Miroslava Vujadinović, Dragana Milićević i trener Veselin Jovović.
Poseban uspjeh “Mladost-Koni” ostvario je osvajanjem seniorskog prvenstva Republike, čime je nakon samo dvije godine klubskog djelovanja postao član Prve B savezne lige. Tako su, mimo očekivanja, takmičarke koje su imale ulogu autsajdera, nadmašile svoje trenutne mogućnosti i izuzetnim odnosom tima, borbenošću, hrabrošću i snagom mladalačke nadarenosti postigle najveći uspjeh košarkaškog sporta u Nikšiću. Međutim, uspjeh koji je bi sam po sebi mogao da se uvrsti u sportske podvige natkrilila je i sjenka poraza. Kao što je to bilo i uobičajeno u nikšićkom sportu nastupilo je vrbovanje talentovanih igračica, pa i 15-godišnjih djevojčica. Zbog osipanja ekipe i nastup na saveznom ligaškom takmičenju postao je neizvjestan, jer je sedam najboljih igračica, tražeći navodno potpunije uslove za sportski razvoj i afirmaciju, prešlo u bogatije prvoligaške klubove. Entuzijazam u “Mladosti” je za kratko dostigao najveću granicu i sportska neizvjesnost školskog sastava prvoligaša postala je kao sudbina. Predstojeća konsolidacija zalivena je punom čašom gorčine ali je ipak vodila na putu ka ponovnom uspjehu, posebno u mlađim kategorijama. Tome najviše doprinosi pionirska škola košarke koju pohađa veliki broj darovitih djevojčica. Sazrijevanjem mladih igračica male su opet postale velike obilježavajući trijumfalan povratak nove Mladosti. Već 1989. godine klubske ekipe osvajaju mnogobrojne trofeje, pored ostalog i KUP Crne Gore. Prva ekipa napravila je veliko iznenađenje savladavši u finalu prvoligašku
ekipu “Budućnosti” iz Titograda, te je tako stekla vizu da predstavlja crnogorsku košarku u završnici Jugo-kupa u Ljubljani.
Krajem 1989. godine klub dobija naziv ŽKK “Sutjeska”, po novoformiranom sportskom društvu koje je okupilo sportske kolektive Nikšića. Godine 1992. klub mijenja naziv u ŽKK “Alema”, po novom sponzoru, a već naredne godine ponovo nosi naziv ŽKK “Sutjeska”. Od 1995. godine klub se naziva ŽKK “Roling” pod čijem imenom uz manje ili veće uspjehe djeluje i danas. “Mladost-Koni” je za samo četiri godine koliko je djelovao kao školski klub bio četvorostruki kadetski prvak, trostruki juniorski prvak, dvostruki seniorski prvak i pobjednik KUP-a Crne Gore. Time je klub bio četvorostruki učesnik završnih turnira u kadetskoj i trostruki u juniorskoj konkurenciji SFRJ. ŽKK “Mladost” organizovao je veliki broj utakmica i turnira od republičkog, preko saveznog do međunarodnog nivoa, uz prisustvo brojne publike. Pri tome je ostvario izuzetnu saradnju sa mnogim klubovima iz zemlje i inostranstva. Klub je iznjedrio veliki broj reprezentativki Crne Gore i Jugoslavije. Najdarovitije među njima pored učešća u reprezentativnim selekcijama igrale su i za mnoge inostrane klubove, kao što su: Jelena Knežević-Mirković koja je duži niz godina bila jedna od najboljih igračica Jugoslavije, zatim Rada Božović, Tanja Popivoda, Slavica Jocović, Jasmina Bigović, Aleksandra Vujović, Biljana Pavićević, Lidija Bečanović. Pored već pomenutih igračica u tom periodu boje kluba su branile i Spajić Lidija, Snežana Đurković, Angelina Mijatović, Ana Mićunović, Momira Papić, Rada Minić, Olga Zlopaša, Gordana Nikolić, Mirjana Nikolić, Goca Nikolić, Marija Popović, Dragana Lalićević, Slavica Todorović, Dragana Sredanović, Nataša Pavićević, Tatjana Lutovac, Gordana Mijanović, Maša Zeković, Jela Krulanović, Liljana Čičarević, Ana Benderać, Tatjana Goranović, Gordana Bulajić, Marija Drašković, Tanja Drašković, Olivera Gvozdenović, Anita Kilibarda, Snežana Backović, Biljana Nikčević.
Pored trenera, a kasnije i šefa stručnog štaba Veselina Jovovića, poseban doprinos razvoju kluba doprinijeli su predsjednik Mijat Božović i članovi ppredsjedništva, Dušan Milošević, Slobodan Martinović, Jovan Damjanović, Dragan Taušan, Bato Marić, Rašo Mićunović, a od 1989. godine i Radoš Šućur, predsjednik kluba od 1990. god. Veliki doprinos u radu i razvoju kluba pružili su i treneri: Boro Krečković, Mirko Baletić, Nenad Grbović i poč. Zoran Đokić, koji su u određenim takmičarskim periodima vodili pojedine klupske selekcije.
Prof. dr Veselin Jovović
