U subotu, 2. maja 2015. godine, tačno u 12 časova po lokalnom vremenu, u San Francisku, u Sjedinjenim Američkim Državama, održana je velika svečanost povodom 135 godina od osnivanja Srpsko – Crnogorskog literarnog i dobrotvornog društva, današnjeg Prvog srpskog dobrotvornog društva. Rijetki su i dostojni divljenja jubileji kojima se obilježavaju ovako značajne godišnjice nekih organizacija. Ovo posebno možemo smatrati podvigom, jer se na izvjestan način pokrivaju tri vijeka. Društvo je osnovano 2. maja 1880, znači potkraj XIX, a proslava se održava sada, u XXI vijeku. Ceremonija proslave počela jedonošenjem zastava Srbije, Crne Gore i USA i intoniranjem himni ovih država. Prisustvovaloje skoro sto članova Društva i njihovih porodica, gostiju i predstavnika crkve. Na svim licima se viđela ozarenost i zadovoljstvo što su dio ovakvog praznika.
Uoči otkrivanja spomenika
Prijateljski stisak ruke Srbina i Crnogorca (u narodnim nošnjama i naoružani džeferdarima)
Uz spomenik, koji je bio prekriven crvenom tkaninom, sa vrpcama i mašnama u boji zlata,stajale su dvije đevojke obučene u srpsku i crnogorsku narodnu nošnju. Prvo je intonirana muzika srpske himne „Bože pravde“, uz koju je dio prisutnih pjevao. Zatim je puštena crnogorska himna „Oj, svijetla majska zoro“, čije je početne stihove otpjevala đevojčica Anja Perazić. Na kraju je američku himnu otpjevala Jelena Golubović.Tada se prisutnima obratio počasni predśednik g-din Milorad Miko Golubović. Prije otkrivanjaspomenika u čast dana utemeljenja Društva i njegovih osnivača, g-din Golubović je u pozdravnoj riječi između ostalogistakao: „Svečanost postavljanja spomenika je posvećena svim članovima koji su kroz tristoljeća, od 2. maja 1880.do danas zadržali i sačuvali našu tradiciju, religiju, istoriju i bratstvo… Samouz jaku volju i razumijevanje možemo prevladati sve prepreke kao što smo to činili u prošlosti. Naš simbol jedinstva moramo s pažnjom sačuvati i na njemu učiti buduće generacije.” Zahvaljujući ljudima koji su donirali sredstva za spomenik gospodin Golubović je pozvao sadašnjeg predśednikaVilija Ivankovića, bivšeg predśednika Teda Miljevića, arhitektu Roberta Medana i generalnog menadžera Društva Milutina Perovića da svečano otkriju spomenik. Uz aplauze i uzvike divljenja spomenik je osvještao svještenik Đurica Gordić.
Lijevo: Ted Miljević, desno Miko Golubović, a u sredini djevojke u crnogorskoj i srpskoj narodnoj nošnji
Spomenik izgleda monumentalno. Izliven je u bronzi, u prirodnoj veličini. Spomenik predstavljaju figure Srbina i Crnogorca (u narodnim nošnjama i naoružani džeferdarima), koji su jedan drugome pružili ruku. Taj prijateljski stisak ruke i danas je na znamenjima Društva. Umjetničko oblikovanje i livenje, na osnovu amblema društva iz 1880. godine, urađeno je u radionici u Parmi, Italija. Zanimljivo je da je istovremeno tu rađen spomenik papi Jovanu Pavlu II, za potrebe vjernika u USA. Oba spomenika su zajedno transportovana za Ameriku.
Nakon toga je održan drugi dio svečanostisa banketom. Gospodin Golubović i g-din Ivanković zahvalili su se posebno predstavnicima Univerziteta Stanford, sa kojim imaju veoma dobre veze, predstavnicima crkve i drugih društava i organizacija, gostima i svima koji su pomogli ostvarenju ovoga projekta. Gosti su se zahvalili uz kratke pozdravne govore.
Pošto se kod nas malo zna o djelatnosti i značaju ovoga Društva daćemo pregled njegovoga nastanka i uloge do ovoga jubileja. Za proslavu 135 godina poslane su pozivnica na čijem se zaglavlju sa lijeve strane nalazi replika grba Crne Gore, a sa desne grba Srbije. Između je sadašnji naziv Društva – Prvo srpsko dobrotvorno društvo. Ispod toga ide prvobitni naziv: Srpsko Crnogorsko literarno i dobrotvorno društvo. U trećem redu piše Utemeljeno 1880. San Francisko, Kalifornija. Između se nalazi znak Društva kojeg čine već opisane figure Srbinai Crnogorca. Ispod toga su fotosi obje zastave i grba Društva,a nakon toga tekst sa pozivom i programom proslave.
Kao što se zna Amerika je bila obećana zemlja u koju se hrlilo sa svih strana svijeta.Tako je i veliki broj ljudi iz južnoslovenskih zemalja tražio način da se otrgne od neimaštine u rodnom kraju i sreću potraži preko Okeana. Bio je tu i veliki broj Crnogoraca. Po nekim śedočenjima među osnivačima San Franciska bili su i oni. Poznata je fotografija starog grada, sa dva reda drvenih kućakao iz kaubojskih filmova, đe se vide natpisi: Salun Lalatović, Salun Filipović itd. Bez znanja jezika, prve generacije iz ovih krajeva radile su najteže poslove po rudnicima Montane, Arizone, Nevade. Kada su malo ojačali i uklopili se, počeli su da dolaze u Kaliforniju. Najbrojniji su bili Srbi iz krajeva koji su bili pod Austrougarskom ili Turskom. Jedna grupa entuzijasta, iz želje da sasvim ne prekine veze sa rodnom grudom, da sačuva vjerska i nacionalna obilježja, donijela je odluku o formiranju Srpsko – Crnogorskog literarnog i dobrotvornog društva. To je prvi put u istoriji da je u nazivu neke institucije van Crne Gore pomenuta odrednica „crnogorsko“. Vrijedi pomenuti imena njih osmorice koji su najzaslužniji za utemeljenje Društva. To su Antonije Vukasović (prvi predśednik), Jovan Jovović, Jovan Pavković, Krsto Gopčević, Rade Begović i Vladimir Jovović (svi su bili iz Boke Kotorske, koja je tada bila pod tuđom vlašću), Đuro S. Martinović iz slobodnog dijela Crne Gore i Mihail Rašković iz Vojvodine (tada pod Austrougarskom monarhijom). Za počasne članoveDruštvoje izabralo Kralja Milana I (Obrenovića), Aleksandra I (Obrenovića), Knjaza Nikolu I, Danila (Nikolinog sina) i druge. Društvo je donijelo pravila za rad: „Celj je u društvu uzajamno potpomaganje u nuždi i bolesti, a čitaonici poučenje i širenje prosvete ne samo među članovima, nego i ostalog slavenskog staleža nahodeći se u ovommjestu.“Na proslavi 25. godine od početka rada (1905. godine) Društvo je brojalo preko 300 članova. Tada su i objavili spomen knjigu „Život i rad Srpsko-Crnogorskog literarnog i dobrotvornog društva u San Francisku“, štampanu ćirilicom, koju je priredio Vladimir P. Popović. U knjizi se odaje počast osnivačima i daje pregled teškoća i uspješnog rada, sa iscrpnim izvještajima po godinama. Zanimljiva je jedna rečenica u uvodnom dijelu knjige: „Jednoglasno među utemeljivačima zahtijevalo se da se društvu dade ime samo „Srpsko“, jer ova riječ skuplja u sebe Crnogorce, kao god i sve potomke Dušanovih vjernih podanika; ali da su tako odlučili, neprijateljima ćahu dati priliku da ustanove „Crnogorsko“ društvo…“ Godine 1909, nakon aneksione krize u Bosni, sa njima se spojilo srpsko dobrotvorno društvo „Zmaj“ (organizovano 1904) i tako su stekli dvjesta dodatnih članova. Uoči Prvog svjetskog rata, Društvo je brojilo šesto članova. Uz stvaranja nove jugoslovenske države 1918. Društvo mijenja ime u Prvo srpsko dobrotvorno društvo. Taj naziv je ostao i do danas u zvaničnoj upotrebi, sem što sad uz njega ide dodatni dio, odnosno izvorni naziv, Srpsko -Crnogorsko literarno i dobrotvorno društvo.
Milorad Golubović sa porodicom
Procvat Društva i povećanje njegovih aktivnosti vezuju se za posljednje tri decenije. To vrijeme se može posmatrati kroz djelovanje sadašnjeg počasnog predśednika, g-dina Milorada Mika Golubovića, koji je dužnostpredśednikaobavljao od 1974. do 2007. godine. Kao i svi veliki ljudi g-din Golubović ne želi da ističe svoje pregalaštvo i nemjerljivi doprinos radu i napretku Društva.On je, uz dobar rad svojih prethodnika i agilnu pomoć najbližih saradnika i sadašnje uprave, uspio da Društvo radi na plemenitim osnovama koje su im u amanet ostavile prve generacije koje su osnovale Društvo. Naravno bivalo je teškoća. „Nekoliko puta, političke ili vjerske razlike su podijelile zajednicu, ali Društvo je ostalo iznad svih tih problema i čuva jedinstvo i sklad među članovima.“ To se uspijeva i distanciranjem od bilo kakvog preslikavanja političkih dešavanja i njihovih upliva na rad Društva. Možda je i to razlog što se u Srbiji i Crnoj Gori ovom događaju ne pridaje pažnja koju zaslužuje.Međutim, nema opravdanja što se zvanična Crna Gora sa više zainteresovanosti ne odnosiprema ovoj značajnoj kulturno-istorijskoj tekovini i instituciji. U naprednom američkom društvu i uz pravu potporu države USA, ljudi okupljeni oko današnjeg Društva, kao ugledni i uspješni članovi američke zajednice, čuvaju osnovne vrijednosti Društva. Ljubav prema svom zavičaju iskazuju uvijek i u svakoj prilici, posebno kada je neko ugrožen. Kao ilustraciju koja potkrepljuje činjenicu da je dobročiniteljstvo smisao postojanja Društva navešćemo par podataka.U posljednjih nekoliko godina, Društvo je iz svoga namjenskog fonda dalo preko 200 stipendija svojim članovim (preko 1 milion USA dolara), odnosno njihovoj đeci. Velike donacije daju crkvama (u USA i Srbiji) i kulturnim društvima. Drže tradiciju upućivanjamedicinske i druge pomoći ugroženima u domovini. Veoma su se istakli nakon razornog zemljotresa koji je pogodio Crnogorsko primorje 1979. Dali su prilog za obnovu Kipa slobode u Njujorku. U novije vrijeme Društvo je pomoglo izbjeglicama i đeci iz Bosne i Hercegovine, poplavljenima u Srbiji i Bosni itd. Posebne stipendije i sredstva izdvojena su za đecu stradalih policajaca, vatrogasaca i volontera prilikom terorističkog napada 11. septembra na Svjetski trgovinski centar u Njujorku. Dali su i prilog za osnivanje Crnogorske kuće u Njujorku. Da ne idemo daleko u prošlost kada su za balkanske i dva svjetska rata skupljali i slali veliku pomoć i organizovali se kao dobrovoljci koji su se vratili da brane rodnu grudu.
Dragan B. Perović, pozdravni govor, banket sala 691
Danas Prvo srpsko dobrotvorno društvo – Srpsko – Crnogorsko literarno i dobrotvorno društvo djeluje u 4 sekcije:
1. Glavna Loža
2. Dušan Silni, Seniori
3. PSDD Podmladak
4. Srpsko groblje.
Na proslavi 130-te godišnjice osnivanja Društva, 2010. godine, izgrađen je novi kompleks Društva. Glavna zgrada je posvećena Miloradu Veljkovom Goluboviću, kao priznanje za sve što je uradio za Društvo, o čemu je postavljena tabla na ulazu. Uglavnoj zgradi jeSrpski kulturni centar , tj. muzej i biblioteka „Nicholas Vucinich“, sa kancelarijama za upravu Društva. Uz pomoćne zgrade nalazi se i svečani paviljon u kome se održavaju prateće manifestacije društva. U velikoj sali nalaze se s jedne strane zastave USA i Rusije, a sa druge Crne Gore i Srbije. Istim povodom na Srpskom groblju podignut je memorijalni spomenik osnivačima Srpsko-Crnogorskog literarnog i dobrotvornog društva, sadašnjeg Prvog srpskog dobrotvornog društva.Groblje se nalazi u Kolmi(Colma) koja je predgrađe San Franciska. Po podacima 73% površine Kolme je sa zonama za groblja ili memorijalne parkove, kojih ima ukupno 17. Na Srpskom groblju je crkva koja je replika stare crkve iz Srbije. Na ovom groblju se, osim članova Društva, sahranjuju i pripadnici ruske, ukrajinske, jermenske i drugih crkava i konfesija…
Kruna rada sadašnje generacije koja vodi Društvo je postavljanje ovog spomenika. Sami kažu:
Kredit za naše uspjehe i postojanje u prvom redu pripada osnivačima i starijim članovima koji su nas naučili kako da se postavimo iznad ličnih interesa i kako da radimo u harmoniji za dobrobit doma i naše šire zajednice.
San Francisko, 2. V 2015.
Dragan B. Perović
