Navršena je prva godina od ispraćaja u vječnost poštovanog i časnog čovjeka Milosava-Madža Kneževića. Pisati o njemu i njegovom životu velika je odgovornost i privilegija.
Milisav Madžo Knežević
Navršena je prva godina od ispraćaja u vječnost poštovanog i časnog čovjeka Milosava-Madža Kneževića.
Pisati o njemu i njegovom životu velika je odgovornost i privilegija jer iz njegovog bogatog i svestranog života treba odabrati ono što ga je najviše karakterisalo i predstavljalo, a to je teško upravo zbog toga što je on čitavog života bio satkan od najvećih vrlina: zračio je plemenitošću, otmenošću, i, nadasve, hrabrošću.
Rođen je u poznatoj i cijenjenoj nikšićkoj porodici Kneževića, koju su odvajkada krasile vrline poštenja, slobodarstva i privrženosti zavičaju. Svoje slobodarstvo potvrdili su u NOB-u, aktivnim učešćem Madža i njegove braće. U rodnoj Župi završio je osnovnu školu, gimnaziju u Nikšiću, a Ekonomski fakultet u Zagrebu. Nakon studija vraća se u rodni kraj, gdje slijedi vrlo uspješna radna karijera.
Prvo radno mjesto bilo je u “Trgotekstilu” u Nikšiću, a nakon toga posao u Regionalnoj komori. Iz Regionalne komore imenovan je za generalnog direktora pivare “Trebjesa”, gdje je uspješno radio tri mandata, zatim potpredsjednika Privredne komore Crne Gore, a kasnije predstavnika Privredne komore Jugoslavije sa sjedištem u Bariju, i direktor Fonda PIO, gdje završava svoju radnu karijeru.
Na svim ovim poslovima se istakao kao vrlo uspješan organizator, sa izvanrednim sposobnostima i uspjehom gdje god je radio.
Svojim radom urezao je duboke tragove svoje stvaralačke ličnosti i uspješnosti. Kao takav, bio je vrlo cijenjen i omiljen u svim sredinama gdje je radio. Druženje sa njim bilo je veliko zadovoljstvo, sa velikim opusom znanja i životnim iskustvom plijenio je pažnju i uvažavanje. Za njega je posao ekonomiste bio više od profesije, doživljavao ga je kao javno dobro od značaja za razvoj boljeg i uspješnijeg društva. Njegova izuzetna lucidnost i britkost u dijalozima i ocjeni društvenih prilika bila je prepoznatljiva i, tako izrečena, imala je svoju težinu i isticala ga je od drugih. Kao vrstan ekonomista i uspješan poslovan čovjek dobio je mnogobrojna priznanja, među kojima je Trinaestojulska nagrada za rezultate u privredi, Orden rada sa zlatnim vijencem, Orden Republike sa srebrnim vijencem, te mnogobrojne povelje, plakete i nagrade.
Među velikane koji su rukovodili Pivarom spada i Madžo. To je period najburnijeg razvoja u njenoj stogodišnoj istoriji. Tome u prilog ide činjanica da je, stupajući na mjesto direktora 1966. godine, Pivara imala realizaciju od oko 50.000 hl piva godišnje, a da bi 1978, kada je napustio fabriku, realizacija iznosila 350.000 hl. Madžo je tačno procijenio da se fabrika nalazi na prekretnici: ostati na starom ili ići u nove investicije. Odlučno se opredijelio za nove investicije, za ono što je budućnost jedne savremene pivare. Odlučio se za modernizaciju i automatizaciju fabrike, što je značilo veoma mnogo i što je otvorilo nova radna mjesta.
Samo takvim radom mogao se očuvati kvalitet i proizvodnja piva, što je postala tradicija. Potvrda tome je Povelja Međunarodne selekcije u Briselu 1971. godine kojom se nikšićkom pivu priznaje vlastita tehnologija i priznaje se peti svjetski tip piva. Sva međunarodna priznanja Pivari zasluge su generacija koje su radile u fabarci i bile su dugoročni kapital. Mnogobrojna priznanja Pivari bila su imperativ daljeg unapređivanja i čuvanja kvaliteta piva, što je Madžo u periodu dok je bio direktor, smatrao i svojim ličnim impertivom.
Raditi i rukovoditi u jednom tako složenom sistemu kao što je Pivara bio je izazov, bilo je potrebno ogromno znanje i energija da se ostvare zacrtani planovi i pri tome očuva stečeni renome nikšićkog piva. S pravom se može reći da je Madžo Knežević svojim radom u Pivari postigao sjajne rezultate koji su krunisani mnogobrojnim nagradama i priznanjima, a to mu je bila velika satisfakcija jer je u ogromnoj konkurenciji na tržištu proizvođača piva, Nikšićka pivara očuvala ugled, tradiciju i kvalitet. Zato je ponekad znao da kaže: “Znam da ima dosta stvari u mojoj radnoj karijeri koje sam dobro uradio, na koje sam ponosan. To što sam tako radio, smatrao sam svojom građanskom dužnošću”.
Uspješan u sportu, jednako kao i privredi, kada on bio predsjednik Upravnog odbora, Fudbalski klub „Sutjeska“ ušao je u prvu ligu, što je u tom vremenu bio događaj koji se dugo pamtio.
Jednom riječju, životni put Madža Kneževića je bio put pregaoca i uspješnog čovjeka sa mnogo vrlina koje se teško stiču, a još teže čuvaju. S pravom se može reći da se za svoj životni put Madžo Knežević opredijelio i pri tom sačuvao sve svoje vrijednosti. Veoma je smislena njegova životna aksioma, koju je često izgovarao: “Da imam mogućnost da još jednom proživim svoj vijek, ništa u njemu ne bih mijenjao”.
To je izabrani put uvaženog i priznatog privrednika i društvenog poslenika koji se ne može zaboraviti.
-Nina Vujačić
