RUKOVĐENJE PROSVJETOM U CRNOJ GORI OD 1882. DO DANAS (VI DIO)
Ministarstvo prosvjete u Crnoj Gori ustanovljeno je 1882. godine i nazivalo se Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova. Prije formiranja Ministarstva za poslove prosvjete u tadašnjoj Crnoj Gori bili su zaduženi pojedinci od ugleda i autoriteta za praćenje i razvoj ove djelatnosti.
Piše: prof. Radovan Damjanović
RADOVIĆ VUKO je rođen 1910. godine u Kolašinu, đe je učio osnovnu školu i nižu gimnaziju. U Beogrdu je završio Školu likovnih umjetnosti poslije čega se vratio u Crnu Goru. Prije rata (1941-1945) predavao je likovnu umjetnost u gimnazijama u Nikšiću i Kolašinu.
Pripadao je predratnom opozicionom narodnom pokretu, a u NOB-u učestvuje od 1941. godine. Poslije rata obavlja razne dužnosti u organima vlasti i društveno-političkim organizacijama. u Crnoj Gori i jugoslovenskoj federaciji.
Za ministra prosvjete Crne Gore imenovan je novembra 1950. godine i tu funkciju obavlja do aprila 1951. Novim Ustavnim zakonom o osnovama društvenog i političkog uređenja iz 1957. godine, umjesto jedinstvenog republičkog Savjeta za prosvjetu, formiraju se dva savjeta: Savjet za prosvjetu i Savjet za kulturu. Vuko Radović je bio u početku predśednik oba savjeta, da bi 1957. godine imenovan za predśednika novoosnovanog Savjeta za kulturu i tu dužnost je obavljao do 1962. godine. Bio je predśednik Kulturno-prosvjetnog vijeća Skupštine Crne Gore do 1965. godine kada je penzionisan.
Obavljao je niz visokih dužnosti u političkom i javnom životu, a uporedo se bavio i slikarstvom. Školovan i talentovan umjetnik, istančanog lirskog nerva, decenijama je privlačio pažnju likovne kritike i publike, ocjenjujući njegov rad vrhunskim dostignućima likovnog stvaralaštva. Izlagao je samostalno i na brojnim kolektivnim izložbama crnogorskih i jugoslovenskih slikara u zemlji i inostranstvu. Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore u kojem je obavljao i dužnost predsjednika.
Izlagao je na 22 samostalne izložbe i na brojnim izložbama u zemlji i inostranstvu (Amerika i Evropa).
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i dobitnik brojnih odlikovanja i drugih društvenih priznanja (Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem, Trinaestojulska nagrada, Nagrada AVNOJ-a, Nagrada oslobođenja Titograda i mnoga druga priznanja). Bio je redovni član CANU-a.
Umro je 1996. godine.
JOVIĆEVIĆ MILO je rođen 1907. godine u Dujevi (Rijeka Crnojevića). Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a gimnaziju na Cetinju. Filozofski fakultet završio je u Beogradu. Po završetku studija službovao je u Kumanovu, potom je (1938) prešao u Nikšić.
Još za vrijeme školovanja Milo se upoznao sa idejama revolucionarnog radničkog pokreta što je naročito došlo do izražaja za vrijeme studija u Beogradu. Član KPJ postao je 1933. godine. Bio je jedan od organizatora trinaestojulskog ustanka u Crnoj Gori. U toku rata (1941-1945) obavljao je razne političke i vojne dužnosti. U toj ulozi je bio i nakon oslobođenja zemlje (generalni sekretar Narodnog fronta Jugoslavije, predśednik sidikata društvenih djelatnosti, član Predsjedništva Saveza sindikata Jugoslavije, ministar u crnogorskoj vladi i sl.)
U aprilu 1951. godine reorganizacijom državne uprave ukida se ministarstvo prosvjete, a osniva Savjet za prosvjetu i kulturu NRCG. Prvi ministar – predśednik Savjeta bio je Milo Jovićević. Ovu dužnost obavljao je u dva mandata: u prvom od aprila 1951. do marta 1953. godine i drugom od tada do jula 1956. godine. Bio je to period prestpojavanja obrazovnog sistema od administrativno-državnog ka samoupravnom sistemu. U tom periodu se vrši stabilizacija školske mreže i dolazi do ekspanzije osnovnog osmogodišnjeg obrazovanja.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više ratnih i mirnodopskih priznanja i odlikovanja.
Umro je 1977. godine.
JAUKOVIĆ VOJIN je rođen 1913. godine u selu Pridvorice, opština Šavnik. U Nikšiću je završio gimnaziju, a pravni fakultet u Beogradu.
Za vrijeme školovanja upoznaje se sa idejama revolucionarnog pokreta i aktivno radi u tadašnjem naprednom studentskom pokretu. Postao je član KPJ 1941. godine i bio je jedan od organizatora trinaeszojulskog ustanka u svom kraju. U toku NOB-a obavljao je niz vojnih i političkih dužnosti. I poslije oslobođenja obavlja više odgovornih državnih funkcija u Crnoj Gori (pomoćnik državnog sekretara za unutrašnje poslove, član Izvršnog vijeća, državni sekretar finansija i dr.) Biran je više puta za poslanika u Skupštini Crne Gore. Bio je član CK SK CG i član Glavnog odbora SSRN CG.
Dužnost predśednika Savjeta za prosvjetu Crne Gore obavljao je 1959-1960. godine.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više državnih odlikovanja i priznanja.
Umro je 1992. godine.
ŠOŠKIĆ BUDISLAV je rođen 1925. godine u Novom Pazaru, u učiteljskoj porodici. Završio je gimnaziju u Beranama, a studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Još kao gimnazijalac opredijelio se za komunistički pokret pa je član Saveza komunističke omladine postao 1940., a član KPJ 1943. godine. Tokom rata (1941-1945) obavljao je razne rukovodeće dužnosti u omladinskoj organizaciji. Poslije oslobođenja obavljao je niz odgovornih i visokih funkcija u SKJ. Biran je za poslanika i zadnja državnička dužnost mu je bila predśednik Skupštine Crne Gore.
Za predśednika Savjeta za prosvjetu i kulturu biran je 1960. godine i na toj funkciji ostaje do 1963. godine kada je izvršena reorganizacija državne uprave pa je umjesto Savjeta uspostavljen Republički sekretarijat za prosvjetu, kulturu i nauku. No, i kasnije Šoškić je bio u tijesnoj vezi sa tokovima i procesima u prosvjeti Crne Gore. Bio je aktivan učesnik skupova koji su se bavili stručnim usavršavanjem prosvjetnih radnika i drugim pitanjima bitnim za razvoj crnogorske prosvjete i kulture.
Bio je urednik listova „Pobjeda“, „Omladina“, „Mladost“, „Komunist“. I sam se bavio publicistikom. Objavljeni radovi (rasprave, eseji, polemike) i brojna javna istupanja bila su prožeta idejom i vjerom u budućnost jednog novog, demokratskog socijalizma kome će u fokusu biti ličnost čovjeka – građanina kome će biti omogućeno da njegov stvaralački potencijal dođe do punog izražaja. Posmrtno su objavljeni njegovi „Izabrani radovi“ (I i II dio).
Šoškić je nosilac Partizanske spomenice 1941. i više državnih odlikovanja i društvenih priznanja.
Umro je 1979. godine.
