Poštovana redakcijo,
Nikšić je moj rodni grad. Grad koji cijelog svog života nosim u srcu. Svaki put kada dođem, naviru mi sjećanja iz mladosti. Sjećanja na druženja, život mladog čovjeka iz doba bezazlenosti. Iz tog grada ponio sam ta nevjerovatna prijateljstva, mirise lipa i zrelog voća. Ponio sam u nezaborav i sjećanja na meni drage ljude, kakvi su mi bili, između ostalih i nedavno preminuli Skale Gvozdenović i Draško Stanišić zbog kojih sam, na žalost, posljednji put i dolazio u svoj rodni grad, kako bih se poklonio njihovim sjenima.
No, povod mog pisanja je moje iskustvo i kontakt sa ljekarima i osobljem Opšte bolnice u Nikšiću. Iz tog razloga imam potrebu da im se svima javno zahvalim, jer to istinski zaslužuju. Mislim da se na takav odnos prema pacijentu teško može, još negdje, naići. I baš za mrijeme mog boravka u Nikšiću imao sam zdravstvenih problem, pa sam u tom period i imao bliski susret sa osobljem Nikšićke bolnice, gdje sam i stekao, ovo, pozitivno iskustvo, na koje sam, iskreno, ponosan!
Posebnu zahvalnost dugujem ljekarima i osoblju Internog odjeljenja na čelu sa ljekarima Ivanom Radonjić i Leom Riger, zatim ljekarima i osoblju Radiologije na čelu sa doktorkom Saškom Grupković, kao i ljekarima i osoblju Urološkog odjeljenja na čelu sa doktorom Milutinom Radulovićem.
Ovakav tretman, pacijent može samo da poželi.
Puno vas voli i pozdravlja, vaš, Pajo Burić
