Izvor: Antena M
Nema šanse da se vidi kako Milo Đukanović potpisuje Zakon o slobodi vjeroispovijesti, što je izazvalo takav bijes među crnogorskim nacionalistima i promoterima nezavisne Crnogorske crkve“ – pogrešno je procijenio neimenovani zapadni diplomata.
Citira ga nedjeljnik na engleskome „New Europe” iz Brisela. Članak naslovljen „Crnogorski parlament donosi ključni zakon o vjeri, ali ko je stvarno glavni?” je prošle sedmice napisao Jovan Kovačić, Srbin, nekadašnji regionalni dopisnik „Rojtersa”, sada urednik za politiku „New Europe”. Kovačić je rado viđen gost na srpskim televizijama „Pink” i „Happy”, etc.
Navodi da je, „izuzetno mudar i lukav prozapadni političar, Đukanović, izbore izgubio u talasu oštrine optužbi za korupciju, nepotizam i kriminal”, da je „zatim stoički prepuštio vlast svojoj opoziciji” i to „nakon inauguracije nove vlade koja je, što je bilo čudno, iz neobjašnjivih razloga trajala mjesecima”.
„Zaista, sada postoji mnogo znakova koje treba uočiti za one koji znaju gdje i kako potražiti odgovor da li je Đukanovićeva moć zaista smanjena ili ne. Za sada je odgovor odlučno – NE”.
„Tokom više od jednoga mjeseca kohabitacije, Đukanović je blokirao nekoliko ključnih koraka vlade, od Zakona o slobodi vjeroispovijesti, do dozvole promjena u vojsci, policiji, pravosuđu ili diplomatskoj službi. Sve i svi koji su bitni ostaju na svojim pozicijama, kao da je Đukanovićeva DPS i dalje na vlasti”.
„Neki tvrdoglavi provladini insajderi i dalje tvrde: ZASAD. Istaknuti biznismen, koji se suprotstavio Đukanoviću i napustio zemlju radi bezbjednosti i preselio u Veliku Britaniju, pretpostavio je da će se promjenom vlade pobjednički vratiti kući. To se nije dogodilo; a u međuvremenu mu je oduzeta sva imovina u zemlji vrijedna millione”.
„U drugom, daleko ozbiljnijem primjeru s dalekosežnim posljedicama, ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović direktno je pomogao Đukanoviću da pokaže ko je još gazda u Crnoj Gori. ‘On je Đukanovićev trojanski konj’, rekao je Dalibor Kavarić, istaknuti lokalni pravnik. Radulovićeva ‘diplomatska slava’ proizilazi iz njegova skromnoga položaja do nedavno u crnogorskoj ambasadi u Bukureštu, za razliku od mnogih veterana diplomata s boljim školovanjem i dugogodišnjim iskustvom. Već je uzburkao gnijezdo stršljena neobjašnjivim opozivom nekoliko ambasadora na neosnovanoj optužbi da rade protiv države, što je rezultiralo samo daljom sramotom vlade, posebno kada je većina njih odbila da se vrati kući”.
U vezi uskraćivanja gostoprimstva srpskome ambasadoru u Crnoj Gori, „New Europe” tvrdi da „ne želeći da stvari pogorša, srpska vlada nije slijedila isti primjer, očekujući da nova crnogorska vlada povuče tu odluku”.
„To se još nije dogodilo, uprkos početnim obećanjima novih vlasti. U međuvremenu, ta uvjeravanja postaju sve tiša, dok se odnosi Srbije i njezina nekada saveznika, Crne Gore, postepeno pogoršavaju. Upućeni tvrde da Srbija neće opozvati Vladimira Božovića i još ga smatra svojim ambasadorom u Crnoj Gori, najmanje naredne tri godine”.
„Umjesto da ukine pogrešnu odluku, novi ministar vanjskih poslova insistira na tome da se mora poštovati stari protokol. Novi premijer (Zdravko Krivokapić) i njegov zamjenik (Dritan Abazović) izgledaju nemoćno da zauzdaju državnoga službenika kojeg su navodno postavili. U stvari, ne mogu”.
„To, pak, objašnjava činjenicu da još nijesu razmijenjene posjete, uprkos obećanju crnogorskoga premijera da će prvo otputovati u Srbiju nakon što položi zakletvu – jer Srbija insistira na tome da bilo kakvim razgovorima mora prisustvovati i njihov ambasador Božović. Na sastancima sa stranim diplomatama u Podgorici, Radulović to koristi kao izgovor da optuži Srbiju što ne želi da poboljša odnose. Takođe narušava formiranje mini-šengenskoga prostora na zapadnome Balkanu”.
Interesantno, komentaror Kovačić, još 11. decembra prošle godine, za „New Europe” je tvrdio: „Kraj Đukanovićeve 30-ogodišnje vladavine”.
Sada se, između ostaloga, s žaljenjem, tvrdi suprotno: „Iako su se mnogi nadali ili vjerovali da će Đukanović nakon poraza na izborima pobjeći iz zemlje, a njegova DPS se raspasti, očigledno je da on još ispaljuje rafale. U jedinu stijenu ikada u 30 godina plovidbe podmuklim vodama balkanske politike udario je Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Sada mu ostaje samo da sačeka da ova koaliciona vlada napravi jednu grešku i raspadne se.
Za Đukanovića bi povratak jednoga mjesta u parlamentu trebalo da bude lagana šetnja, a na aktuelnoj vladi je da pokaže da li bi to bilo dobro ili loše za region. Nažalost, kažu posmatrači, ako o knjizi želimo suditi prema koricama, očekivanja za dobro čitanje prilično su mala”.
Priredio: Vladimir Jovanović
