Na našem portalu, kako smo i najavili, pokrenuta nova rubrika pod nazivom „U trag zaboravu“ u kojoj će za naš list o starom Nikšiću pisati novinar i publicista Nikšića – Maksim Vujačić, a prvo sjećanje vezano je za nastanak Gordinog mosta na Bistrici.
Piše: Maksim Vujačić
Ovaj most na Bistrici izgrađen je 1902. godine. Podigla ga je Gorda M. Filipović, rodom od Đuranovića, kako bi djeca iz Dragove Luke bezbjednije prelazila zimi nabujalu Bistricu. U narodu je ostao poznat kao Gordin most. Gorda Dobrotvorka, kako ju je nazvao knjaz Nikola, u Nikšić je došla iz Dobrskoog Sela, kod Cetinja, pa su je zvali i Gorda Dobrska. Preselila se u vječnost 1929. godine i sahranjena je u neposrednoj blizini crkve svetih apostola Petra i Pavla u Nikšiću.
Gordin most na Bistrici, Foto: Željko Šapurić
Gorda je krajem 19. i početkom 20. vijeka bila poznata kao velika dobrotvorka, pomagala je siromašne, davala dobrotvorne priloge i osim mosta podigla javnu gradsku česmu ispred prve osmogodišnje škole u Nikšiću. Zgrada Škole i česma porušeni su u bombardovanju savezničkih aviona 1944. godine. Držala je i jednu od najurednijih gostionica u gradu koja se nalazila u današnjoj ulici Novaka Ramova.
Po predanju, kao udovica sa bogatom otpremninom i penzijom prvog supruga, udala se za Mića Sjekloću, ratnog invalida, nosioca Obilića medalje, koji je volio kafanski život i galantno trošio svoj i ženin imetak. Jednog jutra Gorda mu je rekla da više ne može biti njegova žena jer je noću progoni lik prvog muža i potom otišla na Cetinje da od knjaza Nikole traži dozvolu za razvod braka. Knjaz je udovoljio njenoj molbi, a ona mu je obećala da će u Nikšiću podići most na Bistrici, kupiti zvono za crkvu u Dragovoj Luci i postaviti česmu ispred prve osnovne škole u Nikšiću.
