Značaj kulturne i druge prošlosti jedne zajednice može se mjeriti i po tome koliki je njen udio u oplemenjivanju savremenog života. No, može se poći i drugim putem – koliko je savremeni način djelovanja, naročito u kulturi, oplemenio prošlost?
Zgrada pozorišta u Nikšiću 1886. i 1887. godine
Značaj kulturne i druge prošlosti jedne zajednice može se mjeriti i po tome koliki je njen udio u oplemenjivanju savremenog života. No, može se poći i drugim putem – koliko je savremeni način djelovanja, naročito u kulturi, oplemenio prošlost? Stavljajući Nikšić u ove relacije došlo bi se do ne baš sjajnih rezultata po grad čiji je kvantitativni rast bio u obrnutoj srazmjeri sa razvojem kulture. Mislimo da to najbolje pokazuje razvoj pozorišta, odnosno djelovannje Narodnog pozorišta u Nikšiću. Pozorišni život u Nikšiću imao je dugu tradiiciju. Još 1884. godine osnovano je Pozorišno društvo koje je dalo svoju prvu predstavu 16. februara iste godine (bila je to “Slobodarka“ Manojla Đorđevića Prizrenca). Na pozornici koja se pojavila “prva iza prve na Cetinju“ predstava “Balkanska carica“ postavljena je prvi put 1886. i ponovo igrana na Novu 1887. godinu. Kasnije se u Nikšiću osniva Pjevačko društvo “Zahumlje“ (1898.) pri kome radi i dramska družina. Nakon prekida za vrijeme balkanskih i Prvog svjetskog rata 1919. godine počinje sa radom umjetnička grupa “Milutinović“ (ime dobila u čast slavnog glumca Dobrice Milutinovića), koja je dala nekoliko predstava. Da nakon toga ne dođe do potpunog zamiranja pozorišnog života postarali su se gimnazijalci osnivanjem društva “Budućnost“ koje je dalo nekoliko predstava u periodu od 1921. do 1927. godine. jedan od značajnih momenata kulturnog djelovanja toga doba, bilo je podizanje doma Zanatlijsko – radničkog udruženja (1925.) u okviru koga je radila pozorišna grupa, koja je započela rad postavljenjem Kostićeve drame “Maksim Crnojević“.
Plakat “Zahumlja” iz 1900. godine za predstavu “Opsada Nikšića”
Uporedo sa obnovom zemlje, nakon Drugog svjetskog rata, prišlo se i obnovi duhovnih i kulturnih vrijednosti. Tako je u Nikšiću u prvim poslijeratnim godinama od članova Centralne kulturno-umjetničke grupe CASNO-a i nekoliko partizanskih grupa formirano Sindikalno- kulturno umjetničko društvo “Radoje Dakić“ pod čijim je okriljem radila dramska sekcija. Svojim radom ona je izborila značajno mjesto u kulturnom djelovanju na teritoriji nikšićkog sreza u toku prvih godina po oslobođenju, što se naročito pokazalo na prvoj smotri kulturno- umjetničkih društava Crne Gore, održanoj 1948. godine na Cetinju, kada je osvojeno prvo mjesto sa komadom “Mašenka“, a na saveznoj smotri u Beogradu, osvojeno je drugo mjesto. Još veći uspjeh sekcija je zabilježila na Festivalu sindikalnih društva i grupa u Beogradu, gdje je sa komadom Mire Puc “Vatra i pepeo“ osvojila prvo mjesto. Kasnije je KUD “Radoje Dakić“ promijenio naziv u “Zahumlje“, a ovi uspjesi amaterske družine, s jedne strane, i osjećaj da entuzijazam nije dovoljan za kompletna umjetnička ostvarenja, s druge strane, i da pozorištu treba dati nove podsticaje i drugačije oblike djelovanja, doveli su do prijedloga da se dramska sekcija izdvoji iz Kulturno-umjetničkog društva i pretvori u pozorište. Odlukom Narodnog odbora grada Nikšića br. 2060, narodno pozorište u Nikšiću osnovano je 15. marta 1949. godine. Za upravnika je postavljen Veljko Šakotić, dok je sekretar bio glumac Veljko Mandić. Svečano otvaranje Narodnog pozorišta bilo je u subotu , 4. juna 1949. godine sa pozorišnim komadom “Nemirna starost“ od L. Rahmanova, čiji je umjetnički rukovodilac (reditelj) bio Radoje Gojkić, a tehnički Milo Vukanović. Predstava je izvedena u Domu kulture, u osam časova uveče, a na plakatima koji su pokazivali na predstavu, bez podjele uloga, bio je popisan brojan umjetnički ansambl, koji zaslužuje da bude pomenut. Bulatović Božidar, Burić Momo, Bjeletić Dara, Vujičić Zorka, Grujičić Đorđije, Gojkić Ljubica, Koprivica Momčilo, Kovačević Smilja, Kotri Andrija, Kotri Neta, Kiljpa Aleksandra, Karović Vaso, Mijatović Dragomir, Martinović Martin, Martinović Mirko, Malović Dragomir, Mandić Veljko, Nikolić Anđa, Obrenović Đorđije, Ruljić Nada, Čolović Nikola, Cicović Petrana i Šćepović Anka. Kao umjetničko osoblje, a Lalatović Ilija, Dumović Vlado, Zeković Gojko, Tmušić Svetozar (šminker), Burić Čedomir, Malović Zora, Popović Danica i Vujanović Dimitrije (kostimograf), kao tehničko osoblje. Ovaj kolektiv je sa istom predstavom imao i svoje prvo gostovanje na Cetinju.
-Dragan B. Perović
