Priča o Nikšiću šezdesetih godina, a i u opšte, bila bi nekompletna bez pomena Manitovaca. Legendarno gradsko kupalište, o kome su i na kome su mnoge priče ispričane, započete mnoge prve ljubavi, napravljeni prvi životni koraci. Nalazi se rijeci Zeti, udaljen oko dva kilometra od centra grada. Kupanje je obično počinjalo prvog maja i to za one najhrabrije i najvjernije i trajalo do jesenjih dana. Bio je to pravi cjelodnevni izlet.Na kupanje se kretalo porodično u ranim jutarnjim satima i trajalo do kasno popodne. Majke su za tu priliku spremale hranu i sve što je potrebno. Samo ime Manitovac,nastalo je vjerovatno zbog divljeg toka rijeke na tom mjestu, koje je poslije drugog svjetskog rata, doživjelo izvjesne tehničke prepravke, napravljen je betonski slivnik, ili usmjerivač i postavljena betonska prepreka, tzv Bent, nakon čega se podigao nivo vode i nastalo pomenuto kupalište. I država je kasnije, namjenski opredijelila jedan teritorijalni pojas u tu svrhu. Na lijevoj obali do Hercegovačkog puta nalazio se i Onogoštov ugostiteljski objekat u kome je radila Zora Sušić. Kao što je to bio običaj i na nikšićkom korzou,i na Manitovcu se znalo ko se gdje kupa i sunča. Oni koji su dolazili veoma rano, poput Gage Lučića, pecali su ribu.Voda je u tom dobu dana bila bistra, a ribe je uvijek bilo u škripu ispod „sige“. Majke sa djecom uvijek su se kupale na drugoj strani rijeke na tzv.“Malu Krušku“. Tu se znalo sve i ko su najbolje gradjeni muškarci i ko je najbolji plivač, najbolji skakač, ko je najhrabriji skakač, ko ima najmodernije, tada veoma rijetke,kupaće šortseve… Priča se da su najmodernije šortseve imali Gaga Lučić, Ratko Vukićević i Gojko Milošević. Najbolji „prelom“ skakao je Novica Biberdžić, prvu i najbolju kopiju kraula plivao je Stanko Papović, najduže je mogao da pliva Pujo Vukotić, a najbolja žena plivač bila je Petrica Roganović, koja je tada imala skoro sedamdeset godina. Plivanje se dijelilo na stilove,“skadarski“ i ženski, a kasnije na muški i ženski. Za takozvani skadarski stil, koji je pomalo ličio na kraul, bilo je karakteristično to, da se glava ne smije skvasiti. Zanimljiva je priča kada se i kako kraul počeo plivati, osim već pomenutog Stanka Papovića, koji je to naučio negdje na strani.
Jednom prilikom je starovarošanin Petar Puro Popović našao ilustrovani članak u novinama o tehnici i načinu kraul plivanja. To je isjekao i na putu do Manitovca čitao svom društvu, koje je kasnije tu pročitanu priču dovelo do praktičnog dijela. Jedan od tih sudionika, Krsto Migo Popović je kasnije na fakultetu za fizičku kulturu u Beogradu, na prijemnom ispitu iz plivanja dobio ocjenu devet. Ispred kafane,koja je kasnije postala porodičnom kućom Miga Popovića, pomalo se kockalo i pilo. Pojedinci bi nakon pretjerane doze alkohola, u bazenu Manitovca, dugo vremena plutali po vodi čekajući otrežnjenje, a onda nastavjali sa pićem. Ostala je upamćena i izvjesna Jana, koja je nesebično čuvala voćnjak advokata Jefta Pavića, koji se graničio sa Manitovcem.
Današnji izgled Manitovca
