KAKO JE SPAŠENA KUPOLA SABORNE CRKVE

Tridesetih godina 20.vijeka kupola saborne crkve u Nikšiću je bila napukla na nekoliko mjesta i prijetila je opasnost da se raspadne.

Stručnjaci su bili dugo u dilemi da li da se kupola u cjelosti sruši i izgradi nova ili da se, pak, nekako saniraju oštećenja. Iz Beograda u Nikšić je poslat dvorski arhitekta Ivan Belić (brat poznatog akademika Aleksandra Belića) sa nekoliko atručnjaka da „izvide“ taj problem.

Komisiju je predvodio građevinski poslovođa Ariško Bečejski Paleira iz Beograda, porijeklom Vojvođanin. Njegov stručni tim je predložio da se kupola sanira na dotad neuobičajen način i radovi na njenom spašavanju su počeli 1933. godine. Iz primorja su nabavljena duga debela užad kojim se vezuju brodovi i cijela kupola je njima opasana. Bečejski, koji je nadgledao radove, zahtijevao je da se užad ugrađena u betonski malter i pukotine na kupoli svakog sata i dana zatežu i polivaju vodom nekoliko puta. Taj proces je trajao dugo, neki tvrde i čitavu godinu, što se moglo zaključiti iz tada snjimljenih fotografija. Rezultat je prevazišao sva očekivanja. Pukotine na kupoli su se postepeno sužavale i na kraju sasvim isčezle.

Ovu kratku storiju o spašavanju kupole ispričao je novinaru Nikšićkih Novina Maksimu Vujačiću profesor Gligorije Knežević, kojem je njenu autentičnu verziju prenio sin pokojnog Ariška Bečejskog, tada Beograđanin u penziji.