U ovom broju otpočinjemo zanimljiv feljton kroz sjećanja na same početke kafanskog života u Nikšiću, još iz vremena kada je nosio ime Anderva (Anderba) i bio naselje ilirskog stanovništva, koje je bilo podignuto za putnike, prenoćište i smještaj karavana.
Knjiga “Stare nikšićke kafane i hoteli” govori nam o ovim, pa i kasnijim vremenima nikšićkog života, o čemu ćemo vam u nastavcima pisati.
Kafanski život u nikšićkom kraju postajao je još u vrijeme Anderve(Anderbe), naselja ilirskog stanovništva, koje je bilo podignuto za putnike, prenoćište i smještaj karavana.
Rimljani su ovdje na mjestu gdje su se ukrštali putevi od velikog trgovačkog i vojnog značaja, u četvrtom, ili trećem vijeku nove ere podigli grad.
Onogošt, srednjovjekovna građevina, o kojoj najstariji istorijski podaci potiču iz druge polovine trinaestog vijeka, imao je, pored ostalog, gostionice i prenoćišta.
U turskom Onogoštu, ili Nikšiću (oba naziva upotrebljavala su se dugo vremena uporedo) bio je poznat kao javni objekat , tzv „Veliki han“.
Kod bunara Pašinca, držao se do skoro han „Suknića“, Podgoričanina, koji je podignut nekolike godine pred pad Nikšića, sjeća se 1938. godine, Petar Šobajić.
Turski Nikšić bilježi u odzivima prijatnih uspomena, objavljenim u listu Onogošt 1899. godine, Bekica Šobajić –imao je oko pedeset dućana, nešto trgovaca, a nešto kafedžija i zanatlija, Turaka, Arbanasa i Cincara. Nikola i Pero Ljubenko, hrišćani iz Mostara, držali su u turskom gradu krčmu.
Zidine starog hana na Presjeci
Ludvig Kuba, češki geograf, razgledajući ruševine turske kasabe Nikšića, ovako ih opisuje: – Niski, crijepom pokriveni krovovi harema, dućana i kafana, drveni balkoni, mušebeci na četvrtastim prozorima, istureni i ponegdje ukrašeni zidovi, dotrajale zgrade-…
Nema pouzdanih podataka o kafanama u turskom Nikšiću, ne zna se ko su bili i kakvi njihovi posjetioci.
Arthur J. Evans (u Illiryan Letters, London 1878., pod naslovom Nikšić 21. septembar 1877.), pored ostalog, piše: –U gradu se vidi još dosta toga što nas podsjeća da smo do juče bili u Aziji. I dalje još pod turbanom sa čibukom u ruci, čuče ozbiljni Turci na crvotočnim kafanskim divanima-… U bilješci o nekim hanovima u okolini nikšićkog grada, mr. Ilija Mijušković podsjeća: – Vladika Petar I Petrović, često je dolazio u manastir Ostrog, pri čemu se zadržavao u ‘anu popa Lazara Mijuškovića u Poviji, na Bašinoj vodi… Vladika je dosta dana proveo u ‘anu popa Lazara Mijuškovića, pričajući o svemu i svačemu. Bilo je vremena i za šalu. Nju je započinjao pop Lazar, pa je tako jednoga dana pozvao vladiku ”da se njih dva poskaču”. tako je nastala anegdota –Sveti Petar i pop Lazar.
U Poviji je ‘an, imao i Božo Pera Jeremina Mijušković, u kojem je Božova žena Ivana pored pića Turcima prodavala i sijeno da im konji –prezalogaje. Poslije oslobođenja Nikšića od Turaka, na Kuku, selu sjeverno od Povije, ‘an je držao i Nikola Ristov Mijušković…
Mjesto gdje se odvaja put za manastir Ostrog od puta Bogetići-Nikšić, zove se Krst. Tu je Đorđije Šantić, imao svoj ‘an. Njegova žena Stoja ostala je u sjećanju Povijana po dobročinstvu koje je činila, u novcu ponajviše. Taj ‘an je kupio Milan Jekov Kontić, a prozvali su ga „An Ganjin“ po njegovoj ženi . Na Bogetićima, centru pješivačkog plemena, držali su ‘an i Backovići. I tu su se često okupljali i plemenski prvaci. Na Bogetićima, han je svojevremeno držao i pop Đoka Mijušković (sin popa Lazara), kao i druga dva hana Veljka Jakovljevića i Kose Lješković. Han u Zagorku, držao je Živko Adžić, a u Drevštici se nalazio han Bakarov.
Prije prvog svjetskog rata u Liverovićima- Župa, kod česme na sred sela nalazila se kafana koju je držao Miloš Jokov Jaredić, ustvari, bila je to obična koliba. Između dva svjetska rata u centru Župe, braća Bekića, Šćepan i Spasoje Mišović, držali su kafanu. U kafani Mihaila Radulovića na Bukoviku, hrana se mogla naručiti i unaprijed. Na Gvozdu u kući pokrivenoj slamom, gdje je rođen novinar i diplomata Branko Drašković, između dva svjetska rata, bila je prva „stanica“ drobnjačkih đaka, kad su iz Nikšića kretali na zimski raspust.
Na raskrsnici puta Župa – Šavnik, dugo je radio han Vuksana Zmajevića. Na ovom potezu, u Rubežima, bio je han Mrvoševića. Na Ploče Dragovoljske, stotinjak metara prema Krstovačama, Jovo Ratković je držao han, prislonjen uza stijenu. Njegovi ostaci, naziru se i danas. U Gornjem Polju na Brodu, zaseoku sela Rastovac, kako navodi u monografiji o tom kraju RadivojeTadić, od 1920. do Drugog svjetskog rata, nalazio se han Raka Maksimovića… Na Viru se nalazio han u vlasništvu braće Maksimović, koji je radio do poslije Drugog svjetskog rata. Na Presjeci , zaseoku Duge, između dva svjetska rata, radio je han Nikole Barovića u kome se moglo i prenoćiti.
Pojedini pečalbari iz Nikšićkog kraja, po povratku iz Amerike, ulagali su svoju ušteđevinu u otvaranje hanova. (Nastaviće se…)
-Maksim Vujačić
