KNJIGE, ČASOPISI, NOVINE, RADIO, TV
Istorija sporta je dio čpvjekove istorije, dio istorije jednog naroda. Odavno je poznata činjenica da je njegova preokupacija dio života i da je ušao u sve njegove pore.
Crnogorski sport je, posebno u posljednje vrijeme, dostigao neslućene visine. Malo je u svijetu zemalja sa ovolikim brojem stanovnika kao Crna Gora, u kojima se njeguju, u kojima cvjetaju tolike vrste sportova, sportskih grana, sportista… I ne samo to. Tu su i rezultati. Malo je reći zavidni rezultati, jer oni dosežu do evropskih i svjetskih razmjera, kako u pojedinačnoj tako i u ekipnoj konkurenciji. Možda je u Crnoj Gori, možda je kod Crnogoraca urođeno i svojstveno da se dokazuju, pa između ostalog i u sportu.
Možemo time biti srećni, ali ne i zadovoljni, jer sve to što je postignuto i dostignuto nije registrovano, nije evidentirano. Ima pokušaja da se nešto „stavi na papir“, posebno u skorije vrijeme, da se zabilježi, da se otrgne od zaborava. To rade ljudi, može se reći entuzijasti, koji su imali i želje i volje da sportsko i bogato životno iskustvo učine nezaboravljenim.
Prva knjiga koja tertira sport u Crnoj Gori, štampana je krajem pretprošlog vijeka u prijestonici Norveške – Oslu, autora Henrija Augusta Angela „Kroz Crnu Goru na skijama“. Ovu knjigu, štampanu 1895. godine, prije tačno 120 godina, pominjemo kao kuriozitet, jer će proći decenije da se pojavi jedno značajnije djelo u sopstvenoj produkciji, koje bi tretiralo domaći sport.
U okviru naše izdavačke djelatnosti, kada imamo opasku da je više pisaca nogo čitalaca, zastupljenost sportske publicistike je prilično skromna. Malo biblioteka, izuzev većih, posjeduje posebna odjeljenja sportske knjige.Knjige tipa monografije, koje odrađuju uglavnom istorijat kluba ili društva, rjeđe vrsto sporza na nivou Crne Gore, predstavljaju dragocjena štiva.
Interesantno je zapažanje da se u sportskoj publicistici nikako, ili skoro nikako ne pojavljuju žene kao autori. Ne radi se o nezainteresovanosti ženske populacije za sport i sportska zbivanja. Možda je tome razlog što praćenje, registracija i evidencija sportskih zbivanja, traži kontinuirano dugogodišnje angažovanje u toj oblasti, mnoga odricanja i žrtvovanja. Na drugoj strani, prisustvo žena je itekako evidentirano u svim vrstama sporta. Razlika u postizanju vrhunskih rezultata između muškaraca i žena je sve manja.
U periodu između dva svjetska rata prošlog vijeka, nemamo značajnije izdavačke djelatnosti, iako je postajala potreba za njom s obzirom na priličan broj aktivnosti u oblasti sporta i fizičkog odgoja. I pored prisutnosti, tada velikog broja sportskih kolektiva u kojima su bile zastupljene razne vrste sportova, nema obimnijih studija sem šturog registrovanja događaja i predstavljanja rezultata. Istina, nije tu bilo „vrhunskih rezultata“, ali jeste velika privrženost sportu, koja se ogledala kroz entuzijazam, kako pojedinaca, tako i kolektiva. Pisana riječ sada bi predstavljala neprocjenjivo bogatstvo.
Nakon Drugog svjetskog rata, skoro stidljivo, imamo povremeno pojavljivanje literature sa sportskom tematikom. To su prvobitno bili bilteni koji su pratili sportska događanja i opisivali samo sportske manifestacije. Takav je bio Bilten prvih radničkih sportskih igara Crne Gore u Nikšiću 1961. godine.Iz štampe 1969. godine, izlazi knjiga „20 godina rukometa u Crnoj Gori“, autora Miša Radovića. To je, ako ne prva knjiga o sportu, a ono prva o crnogorskom rukometu kroz dvije decenije postojanja poslijeratne rukometne igre. O rukometu je mnogo kasnije pisao još Izet Gec.
Jedan zanimljiv događaj zabilježili su novinar Vlado Mićunović i Miloš Bojanović knjigom „Kanjon Nevidio“ o prolasku kroz posljednji neosvojeni kanjon u Evropi, koja je izašla 1970. godine.
Bojanović je 1957. godine štampao „Vodič kroz Durmitor“, svojevrsni priručnik za ljubitelje planina.
Na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću, kasnije Filozofskom fakultetu, početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, javljaju se autori sa stručnom literaturom, među kojima je, kao začetnik, bio Vojislav Nikolić.
Literaturom karaktera univerzitetskih udžbenika iz oblasti fizičkog odgoja se nastavilo do dana današnjeg.
Bez sumnje, jedan jedan od najvećih doprinosa svjetskoj publicistici, posebno onoj koja tretira naš najmasovniji sport – fudbal, dao je Novak Jovanović. Već početkom osamdesetih godina, javlja se knjigom „Fudbal na Cetinju 1913 – 1983.“.
Bilo je to obimno štivo o kolijevci fudbala u Crnoj Gori, Cetinju. Slijede zatim, dvadesetak njegovih kvalitetnih i studiozno napisanih knjiga, koje tretiraju istoriju sporta sačuvanu od zaborava. „Postao je istinski hroničar crnogorskih sportskih dešavanja, pa se sa sigurnošću može kazati da je na tom polju bez premca u Crnoj Gori“, napisao je o Jovanoviću njegov biograf, agilni Petar Krivokapić.
Unazad desetak godina, grupa autora je sačinila lijep tregled sportskih objekata u Crnoj Gori. To pokazuje da se raspolaže brojnim terenima, kao preduslov za postizanje rezultata, posebno u kolektivnim sportovima. Ipak, značajni rezultati su ostvareni pod krajnje nepovoljnim uslovima. Postizani su uspjesi u svjetskim razmjerama, kakav je slučaj sa nikšićkim džudistima društva „Akademik“, ili sa Ivanim Strugarom u kik – boksu. Iako smo svi savremenici tih zbivanja, o njima, o tim uspjesima nema obimnijeg djela u pisanoj formi.
Sigurno je,u čitavoj sportskoj literaturi, fudbal je najzastupljeniji. O toj „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“, napisano je niz monografija crnogorskih klubova. Mnoga fudbalska društva imaju svoj istorijat, ali ih, takođe, mnogo čeka da budu obrađeni.
Sa bogatim sportskim iskustvom, sa postignutim zvanjima u sportu, značajno je ima Duška Bjelice, koji na studiozan način prezentuje iscrpne podatke oslonjene na naučnu bazu, kroz više djela sa aktuelnom tematikom.
Fudbal je sigurno najzastupljenija grana sporta, o kome su, u većem ili manjem obimu, pisali njegovi privrženici, bilo da je riječ o nekada aktivnim učesnicima ili onima koji su ga pratili iz novinarskih loža.Uputno je pomenuti neke od vrijednih autora. Komnen Vujadinović je objavio knjigu FK „Berane“, 1929 – 1995. godina. Iskusni sportski radnik Husein – Ceno Tuzović, dao je istorijat našeg najstarijeg prvoligaša „Budućnost“ iz Podgorice. Vojislav Kapetanović je obradio pljevaljski fudbal, a to isto i Vojkan T. Bojović. Novinar Dino Tuzović je predstavio „Fudbal u Nikšiću 1920 – 1941“ i „50 godina FK Sutjeska“. „Gorštak“ iz Kolašina je rad Milovana – Muša Šćepanovića. Tu je zatim, Anton Zadrima sa FK „Lovćen“, zatim Sreten Miranović, Borislav Dabović, Veselin Drljević, Branislav Milačić i drugi. Izvanredan pregled „Fudbalske sudije Crne Gore“ dali su Novak Jovanović i Petar Krivokapić.
Planinarstvo i smučarstvo odradili su: Dušan Rašović o PSD „Subra“ iz Herceg Novog, Dino Tuzović o PSD „Javorak“ iz NIkšića, zatim neumorni naučnik Danijel Vincek, pa Ratko Popović, Mijo Kovačević, V. Pulević.
O sportovima na vodi vrijedne almanahe dali su: Dušan Rašović, Borislav Dabović, Dragan Čolović, Dragiša Koprivica i Gligo Odalović.
O likovima sportista, o registru članstva, o tome ko je ko u sportu Crne Gore, korisno štivo predstavili su iskusni novinari: Dragan – Bobi Perović, zatim Radosav – Rašo Perović, Radisav Tvrdišić i Senko Čabarkapa.
Šah, ta drevna vještina, prikazana je u radovima Božidara Kažića, veska Pejovića… Maksim Lutovac je u „Šahovskom vijencu“, sigurno je, dao kapitalno djelo iz oblasti crnogorske šahovske igre.Bili je još niz vrijednih knjiga sa raznim temama o sportu: o tenisu, boksu, brodarstvu, atletici,posebno maratonu, gimnastici, sportskim treninzima, nekoliko fototipskih izdanja sportskih pravila i drugo.Posebno angažovanje u stručnoj obradi sporta zauzimaju: Vojislav Nikolić, Budimir Bijelić, Veselin Jovović, Mihailo Mijanović, Branislav Kovačević, Džambulat Idrizović, Mitar Vukićević, Veselin Lučić, Desanka i Vladimir Čarapić, Radojica Marušić, Dragan Drobnjak, Vladimir Miranović, Rajko Radulović, Božidar Čurović, Vlado Šoć…
Sportski bibliograf Petar Krivikapić je između ostalog, u vidu dragocjenih podataka, sačinio bibliografije sporta u većini listova Crne Gore proteklog vijeka. To su sažeti podaci o svim zbivanjima objavljenim u raznim vrstama sporta, kako između dva rata, tako i nakon Drugog svjetskog rata. Detaljno su obrađeni: sport u „Slobodnoj misli“, „Zeti“, „Glasu Boke“, „Zetskom glasniku“, „Narodnoj riječi“, „Crnoj Gori“, „Crnogorcu“, „Glasu naroda“, „Epohi“, i „Omladinskom pokretu“ i veliki dio u listu „Pobjeda“.
Preko 20 posljednjih godina, uspješno je izlazio namjenski časopis za stručna i društvena pitanja „Fizička kultura“, za čiji kvalitet uveliko treba zahvaliti urednicima: Slobodanu Burzanu, Vojislavu Saveljiću, Novaku Jovanoviću i Vojinu Nikoliću. U svom dvijedecenijskom izlaženju, predstavljene su raznovrsne teme iz pera zaista stručnih lica sa profesionalnim karakteristikama.
Potreba za čisto sportskim listom u Crnoj Gori, stalna je. List koji bi trebalo da tretira crnogorsku sportsku problematiku je neophodan, međutim njegova pojava, njegovo izlaženje do sada se svodilo na kratkotrajno bitisanje i to često od samo nekoliko brojeva.
Pokretani su, pa gašeni: „Sportski žurnal“, „Montenegro sport“, „Super sport“ i „Pobjedin sport“. Posljednji broj „Pobjedinog sporta“ iz nerazumljivih razloga je doživio sudbinu svojih prethodnika. nadajmo se da će studiozni „Sport mont“, časopis za sport, fizičku kulturu i zdravlje, u izdanju Crnogorske sportske akademije, biti dugog vijeka.Registrovanje sportskih događaja u Crnoj Gori se, nažalost, zasnivalo na povremeno, rjeđe kontinuirano, publikovanje kroz štampu, koja nije izlazila dnevno. To su hronološki bilježeni rezultati sa obično šturim podacima.
Konačno, unazad nekoliko godina, pojavio se sportski list „Arena“, kao sastavni dio svakodnevne „Pobjede“ na nivou Crne Gore. On je nadomjestio nedostatak koji je bio prisutan u sportskoj informatici i postao registrator svih sportskih zbivanja u čitavoj Crnoj Gori, a samim tim i u Nikšiću.Sport je nesumnjivo zastupljen i na TV-u, a u posljednje vrijeme u velikoj mjeri i na Internetu. Ušao je u sve pore života. On se nalazi i tamo gdje ga čovjek, možda, ne bi očekivao, kao prateći segment, kako naučnih preokupacija, tako i zabavnog karaktera. Riječju, postao je neotuđiv dio savremenog čovjeka, a čovjek glavni konzument informacija o sport neodvojivi i neprikosnoveni njegov sastav.
Dino Tuzović (arhivski tekst Novina Nikšića)
