Preminuo je Miodrag Skale Gvozdenović, legenda nikšićkog i jugoslovenskog sporta. Tim povodom objavljujemo tekst iz naših novina o njegovim sportskim dostignućima.
Kapiten svih ekipa iz Vardarske ulice.
Iz bolničke sobe na rukometni teren.
Najbolji smečer na svijetu.
Preko 300 utakmica u državnom dresu.
Piše: Dragan Bobi Perović
Miodrag Skale Gvozdenović
Polovinom minulog vijeka Nikšić nije bio samo industrijski, već i sportski centar Crne Gore. Istina, tada je Titograd imao jaču fudbalsku ekipu, u Herceg Novom i Kotoru se igrao vaterpolo, ali su u gradu pod Trebjesom bili razvijeni svi sportovi, izuzev onih na vodi. Ipak, u ljetnjim mjesecima, na dijelu Zete koji se zove Kamenjak, igrala se neka vrsta vaterpola, jer su Nikšićani bili vrsni plivači.
U samom gradu nije bilo ulice koja nije imala rukometnu, fudbalsku ili odbojkašku ekipu, a po raznovrsnosti i kvalitetu odskakala je Vardarska ulica. U njoj su živjeli, zaista za sport talentovani dječaci, koji su kasnije postali poznati sportisti, pa čak i članovi reprezentativnih selekcija Jugoslavije u raznim sportovima. Prvi među njima bio je Miodrag Gvozdenović, poznatiji po nadimku Skale, rođen 19. septembra 1945. godine, bez kojeg se nije mogao zamisliti neki međuulični susret u bilo kojem sportu. Skale je bio nosilac igre i kapiten Vardarske ulice, ali i škole, kasnije Gimnazije koju je pohađao. Jednako dobro igrao je fudbal, odbojku, košarku, stoni tenis, rukomet, a što je posebno interesantno, bio je član lokalnih klubova u svim ovim sportovima. Dešavalo se da u jednom danu igra i za rukometnu i košarkašku ekipu Sutjeske, da bi sjutradan bio u dresu odbojkaškog kluba.
Miodrag Skale Gvozdenović – vladar odbojkaških terena
Iz bolnice na utakmicu
Mada je već ušao u sedamdesetu godinu života, Miodrag Gvozdenović, sada penzioner, inače bivši profesor na fakultetu za sport u Subotici, gdje i živi, dobro se sjeća svih tih događaja iz djetinjstva. Ističe da su svi njegovi drugovi bili vrsni sportisti., kao što su Drago Krcunović, Slobo Gvozdenović, Ratko Babić, Savo Mrgudović, zvani “Gusak“, pa onda Šunja Mrvaljević, Pajo Burić, Šaro Zeković, Lolo Plamenac, Slobo Nikolić, Bane Vilotijević, Gaga Lučić, Miško Vučurović, Brano Janjušević, Manjo Tomić i mnogi drugi.
Mnogi sportski treneri u Nikšiću željeli su da vide Skala u svojim redovima. To je prvo uspjelo odbojkaškom klubu Sutjeska, jer je tadašnji strateg tog kolektiva, Mirko Minić – Žuti, osjetio ogroman potencijal ovog mladića iz Vardarske ulice. Ali, ni oni iz košarkaškog kluba nijesu čekali. Registrovali su Skala za svoj klub, pa je on uporedo igrao i odbojku i košarku. Na jednoj košarkaškoj utakmici protiv Ivangrada, u kojoj je igrao i Nedić, kada je Sutjeska pobijedila, Skale je postigao 41 koš.
I danas se u Nikšiću priča kako su domaći rukometaši slavili pobjedu nad Lovćenom. Skale je ležao u bolnici od upale pluća. Domaći rukometaši su gubili sa nekoliko golova razlike. Onda su pošli do bolnice, objasnili Gvozdenoviću o čemu se radi i on je krišom napustio bolnički krevet. Pidžamu je zamijenio dresom, a Sutjeska je preokrenula rezultat i pobijedila. Poslije toga, opet krišom, Skale se vratio u bolničku sobu.
Imao je Gvozdenović poziv i iz fudbalskog kluba, jer je poznati stručnjak Vojin Škoba Bojović,gledajući jednu uličnu utakmicu, za Skala rekao: „Ovaj momak biće reprezentativac“. I bio je, ali ne u fudbalu, već u odbojci.
Ekipa „Sutjeske“ s lijeva na desno: Gvozdenović, Zeković, Vilotijević, Šturanović, Plamenac, Mijatović, Burić i trener Jovanović
Odlazak u Sarajevo
Koliko je Gvozdenović bio talentovan za sve sportove, potvrđuje i ova priča. U Nikšićkoj gimnaziji organizovano je prvenstvo u stonom tenisu. Po nagovoru drugova, za takmičenje se prijavio i Skale. U polufinalu ga je čekao Miško Vučurović, tada najbolji stonoteniser u gradu, pa i šire. Ali, pobijedio je Gvozdenović, koji je u finalu sa 21 : 1 i 21 : 2 pobijedio Nikolu Živkovića “Pikavca“. Kasnije se sve ponovilo i na prvenstvu grada.
Svima je već tada bilo jasno da je rođena neuobičajena sportska zvijezda. Poznati košarkaški stručnjak Vule Vukalović, poveo je Skala u Sarajevo u tamnošnji košarkaški klub. Skale nije imao u čemu da putuje, imao je neki stari, isluženi mantil. Onda je majka nekako našla novac, kupila mu zimski kaput do peta i drugovi su ga ispratili na voz. U Sarajevu je kupio “vijetnamku“, a kaput vratio kući i kako sam kaže, otac ga je nosio narednih desetak godina.
U Sarajevu Skale nije igrao samo košarku. Registrovan je za odbojkaški klub “Bosna“ 25. februara 1965. godine i odmah počeo da niže uspjehe. Ljudi nijesu mogli da vjeruju da postoji takav igrač, pa je samo 45 dana od dolaska u Sarajevo, dobio poziv za sastav reprezentacije Jugoslavije u ovom sportu. To je vjerovatno nezabilježen slučaj u našem, ali i u svjetskom sportu.
Najbolji na planeti
Koliko je Miodrag Gvozdenović bio kvalitetan igrač, čovjek bez kojeg se godinama nije ni mogla zamisliti naša najbolja selekcija,najbolje svjedoči podatak da je dres sa državnim grbom nosio na preko 300 utakmica. To nije pošlo za rukom ni jednom drugom sportisti ne samo u Jugoslaviji, već i šire. Učesnik je čak četiri prvenstva Evrope, u Pragu, Rimu, Beogradu i Istanbulu, a dva puta je proglašavan za najboljeg igrača u Evropi, što je istovremeno značilo i najbolji na svijetu. Skale je posebno bio poznat po jakom i preciznom smeču, a kako je to opisao jedan novinar, to su bili “gromovi sa mreže“. Koliko je bio dobar igrač govori i podatak da je 1974. godine u rumunskom gradu Kostanci nosio dres reprezentacije svijeta u susretu sa domaćinom.
“Jedino mi je žao što nikada nijesam učestvovao na Olimpijskim igrama, a imali smo nekoliko šansi da se tamo plasiramo – kaže Skale. Jednom smo bili zaista veoma blizu tog cilja, ali nas je u odlučujućem meču savladala Italija sa 3 : 2 u setovima, a bila je bar pet puta slabija od nas”.
Interesantan je i događaj koji se desio prilikom šampionata Evrope u Istanbulu. U pauzi između dvije utakmice, na treningu, naši reprezentativci su se rekreirali igrajući fudbal. Naravno, Skale je vodio glavnu riječ i potezima oduševljavao malobrojne znatiželjnike. U publici su bili i predstavnici fudbalskog kluba Galatasaraj i oduševljeni onim što su vidjeli, prišli su Gvozdenoviću sa blanko ovjerenim čekom da potpiše ugovor sa ovim poznatim turskim fudbalskim prvoligašem, a sam da upiše cifru za transfer. Skale je to, naravno, glatko odbio, mada mu je novčanik bio poluprazan.
Gvozdenović u dresu sarajevske „Bosne“
Nepravedna kazna
Punih deset godina Skale je branio boje naše zemlje, a onda je morao na odsluženje vojnog roka. Kontinuitet nastupa za reprezentaciju je prekinut, a Gvozdenović je odlučio da karijeru nastavi u inostranstvu. Poznati bokser i profesionalni prvak svijeta Nino Benvenuti nudio mu je velike pare da pređe u njegov odbojkaški klub, ali je Skale odabrao Sjedinjene Američke Države. Profesionalno je igrao odbojku i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ali nije prošao finansijski kako je očekivao. Ipak, da bi zaradio neku “kintu“ u poznatom ljetovalištu Santa Barbara, zajedno sa Poljakom Stanom Gošćinakom, koji je kasnije postao selektor reprezentacije svoje zemlje, igrao je odbojku na plaži i kao pobjednici dobili su nagradu od hiljadu dolara. Oni su ustvari i začetnici današnjeg “bič voleja“.
Zbog odlaska u profesionalce, Miodrag Gvozdenović je doživio neuobičajena ponižavanja od strane Odbojkaškog saveza Jugoslavije. Čovjek koji je odigrao najviše utakmica za nacionalni tim, doživotno je kažnjen, da bi mu ta kazna kasnije bila “ublažena“ na godinu dana. Kada je mogao još mnogo da pruži našoj odbojci, Skale je nasilno skinut sa scene.
Poslije toga Gvozdenović je odlučio da se posveti visokoškolstvu. Postao je redovni profesor na Fakultetu za sport u Subotici i odatle otišao u zasluženu penziju. Ostale su samo slike, uspomene i brojna priznanja, ali i žal što je neopravdano izostavljen iz izbora za najboljeg sportistu Jugoslavije.
No, njemu to priznaju ljubitelji i poznavaoci ovog sporta.
Velikani crnogorskog sporta
Autor: Dragan Bobi Perović
