VESELIN – VESKO JOVOVIĆ
Naš sugrađanin, sedamdesetčetvorogodišnji Veselin – Vesko Jovović, je po mnogo čemu interesantna ličnost. Poznat mi je kao omladinski aktivista i akcijaš, ali prave informacije saznajem u podužem razgovoru, sa željom da ga bliže predstavim ovim sadašnjim, mlađim generacijama našeg grada.
Vesko Jovović na Tjentištu sa komandantima ORB (drugi s desna, donji red)
Naš sugrađanin, sedamdesetčetvorogodišnji Veselin – Vesko Jovović, je po mnogo čemu interesantna ličnost. Poznat mi je kao omladinski aktivista i akcijaš, ali prave informacije saznajem u podužem razgovoru, sa željom da ga bliže predstavim ovim sadašnjim, mlađim generacijama našeg grada. Podatak da je bio učesnik devet saveznih radnih akcija i nosilac baš toliko udarničkih značaka je svakako neobičan i za ponos Nikšića i generacije kojoj je pripadao. Bio je u brojnim visokim omladinskim forumima, igrao rukomet i košarku u Sportskom društvu Mladost nikšićke Gimnazije, zatim u RK Čelik, sve amaterski, pjevao i igrao u KUD-u Zahumlje, učesnik saveznih parada i sletova… Kao jugonostalgičar sa puno emocija priča o vremenu između šeste i osme decenije prošlog vijeka. Danas kao penzioner koji je radni vijek proveo u Željezari i Pivari, kaže da je simpatizer Udruženja boraca i antifašista, što ne čudi je potiče iz porodice koja je listom bila učesnik NOB-a, otac Boro prvoborac i prvi potpresjednik nikšićkog sreza u novoj Jugoslaviji.
-Radila je tada omladina dobrovoljno od Triglava do Đevđelije, nije se niko štedio, čak naprotiv to je bio neviđeni takmičarski elan da se uradi više i bolje. Ja sam počeo 1961. sa 16 godina na autoputu Grdelica-Skoplje, kao najmlađi akcijaš u nikšićkoj omladinskoj radnoj brigadi (ORB) Sava Kovačević. Ta ORB je imala najdužu tradiciju i važila za jednu od najboljih u čitavoj Jugoslaviji. Činili su je najviše učenici Gimnazije, zatim dio učiteljske škole i škole učenika u privredi i imala je uvijek oko stotinu brigadira. Poslije prvog akcijaškog debija, zaređale su nove širom Jugoslavije: Izgradnja Novog Beograda, Niš, tri puta na pruzi Beograd-Bar, jadranskoj magistrali Trebaljevo kod Kolašina, obnova Banjaluke poslije zemljotresa, na Sutjesci-Tjentište. Bio sam jedanput komandant ORB Sava Kovačević, a jednom komandant zbratimljene brigade Bratstvo-jedinstvo, koju su pored nikšićkih akcijaša činili brigadiri iz Zadra, Gornje Radgone, Trebinja, Vrbasa, Peći, Maribora, Bitolja i Kraljeva, a zatim i komandant republičke brigade u Banjaluci. Kruna moje omladinske akcijaške aktivnosti bila je izbor za komandanta štaba za cnogorsku dionicu pruge Beograd – Bar, 1973. godine u Ravnoj Rijeci kod Bijelog Polja.- kazao nam je Veselin Jovović.
Moj sagovornik Vesko, sportski tip košarkaške visine (196 sm), vragolast, vrcav i zabavan, u svakom društvu omiljen, znao je raspoložiti i one koji su bili u nevolji, imao je harizmu. Njegov zdrav duh i humor ga ne napuštaju ni u ovim godinama. Sa ponosom ističe 1970. godinu kada je kao komandant ORB Sava Kovačević na Tjentištu sa svojim brigadirima pokupio sva moguća savezna priznanja, između ostalih plaketu Sutjeske i plaketu Sedam sekretara SKOJ-a i najviše udaraničkih značaka. Te godine Septembarska nagrada Nikšića dodijeljena je Brigadi Sava Kovačević, a lično je primio Jovović.
Nije Vesko Jovović zaboravio ni druge dobrovoljne aktivnosti, naročito u lokalu.
-Imali smo brojne akcije na lokalnom nivou, najviše za vrijeme predsjedničkog mandata Đorđija-Bata Grujičića. Pošumljavali smo Trebjesu poslije požara, kada smo na jugoistočnoj strani zasadili 7.500 sadnica, radili na putu za Krupac i nasipanju plaže, na uređenju zelenih površina na više lokacija u gradu…Sva priznanja i svih devet udarničkih značaka su dio moje mladosti, sve što sam ostvario je moje djelo i mojih drugova, živjeli smo kao braća. Sve je to proizvod porodičnog vaspitanja, morala i želje da naša zemlja napreduje i izgrađuje se. Danas, nažalost nedostaje toga elana, ali mislim da i ovu sadašnju omladinu, koja nije lošija od naših generacija, treba organizovati i privoljeti da se oživi dobrovoljni rad, kako nebi potpuno zamro.-rekao nam je na kraju razgovora Veselin Jovović, dugogodišnji član nikšićkog opštinskog komiteta Saveza omladine, član Centralnog komiteta, a kasnije Predsjedništva omladine Crne Gore, Predsjednik komisije za dobrovoljni rad SOJ, delegat na dva Kongresa Saveza omladine.
Blagoje Đukanović
***
ZANIMLJIVOSTI
Predsjednik dva sportska kluba
Vesko Jovović je u mladosti dosta putovao, bio je na tri kontinenta, pored Evrope, u Aziji i Africi. Čak devet godišnjih odmora je proveo u Poljskoj i Češkoj. Bio je predsjednik dva sportska kluba u našem gradu: Odbojkaškog kluba Sutjeska i Košarkaškog kluba Sutjeska. Oba su tada imali zapažene rezultate, a pamti da je baš u njegovom mandatu, u saradnji sa KK Bosna tada za trenera nikšićkih košarkaša, iz Sarajeva doveden Mladen Ostojić.
Zbog “gega” morao na raport u Komitet
Veselin Jovović je bio učesnik tri parade povodom 9. maja Dana Pobjede, I to 1971. u Karlovcu, a 1970. i 1975. u Beogradu na platou ispred Savezne skupštine.
-Svaka republika je imala svoj bataljon sastavljen od aktivne vojske i teritorijalne odbrane. Pripreme su bile naporne, 15 dana u Šipčaniku I 15 dana na Banjici. Bio sam zbog visine čelnik bataljona sa puškomitraljezom o desno rame. Smislio sam zanimljivu priču, koju sam pričao po povratku u Nikšić. Pri prolazu pokraj bine gdje su bili Tito, Jovanka i najviši vojni i partijski funkcioneri a ispred njih čini mi se stotine mikrofona čujem kako Jovanka govori Titu “Jože, Jože eno Vesko Borov iz Nikšića opet na paradi”.
Zbog tog “gega” išao sam na raport u Komitet. Poslije te parade je dobio poziv da prisustvuje svečanom prijemu u zgradi SIV-a. Pozivnice su dobili samo odabrani iz bataljona. Tekst pozivnice mogu pročitati naši čitaoci.
Pozivnica na svečani prijem kod Tita u zagradi SIV-a 1975. godine
Visoka poljska odlikovanja završila kod omladinaca Željezare
Željezara je imala dugogodišnju saradnju sa firmom HPR Katovice, čiji je generalni director Jan Stoklosa bio Ministar industrije Poljske. Visoka poljska delegacija sa Stoklosom, tehničkim direktorom i predsjednikom partije iz HPR, na poziv Andrije Mijuškovića, generalnog direktora Željezare, je stigla automobilom u Beograd, gdje su se toga dana nalazili omladinski aktivisti Cvetko Đurković, Dragutin Laketić i Veselin Jovović. Dobili su zadatak da prihvate Poljake, odmore ih i osvježe u Hotelu Jugoslavija, a onda im Đurković bude pratnja do Nikšića i Igala (Hotel Metalurg). U Hotelu Jugoslavija uz piće i zdravice, a Cvetko je to umio kao niko, kada je nazdravio Stoklosi, kao bivšem preživjelom logorašu iz Aušvica, iz tašne su izvađena tri odlikovanja i ona su se našla oko vrata željezarinih omladinaca. No, po dolasku u Igalo poljska delegacija je, znajući da su odlikovanja već podijeljena, morala zvati Ambasadu Poljske u Beogradu, ovi dalje Varšavu, da se avionom hitno pošalju tri nova odlikovanja. Ona su potom na svečan način u Igalu, uručena Andriji Mijuškoviću, Radoju Kontiću i Momčilu Bukiliću i to u prisustvu Veljka Milatovića i dugih visokih crnogorskih zvaničnika, ali i trojice omladinaca jer su Poljaci oduševljeni dočekom u Beogradu, tako insistirali.
