ZGRADA U PARKU IMALA JE VIŠE RAZLIČITIH NAMJENA
Mala jednospratna zgrada s kupolom među visokim borovima u gradskom parku koliko se sjećam imala je više različitih namjena, od gradskog kupatila, dječjeg dispanzera, doma lovaca i slično. Meni ostala kao lijepa uspomena iz vremena kad je bila Dom pionira. U neposrednoj blizini je i Dvorac kralja Nikole u kome je bila moja škola. U školi sam bila angažovana u raznim sekcijama: literarnoj, mladih matematičara, recitatorskoj. Sjajno sam igrala „između dvije vatre“, ekipa u kojoj sam ja bila osvojila je prvo mjesto na školskom turniru. Ali, meni je nedostajala dramska sekcija. U mojoj prethodnoj školi, u Straševini, đaci su uvijek imali po neku predstavu na repertoaru, pripremao nas je student režije Bato M., sin našeg učitelja. Dom pionira je u svom sastavu imao dječju biblioteku koju je vodila Saša M. i dramsku sekciju, za koju je bio zadužen Božo P. zvani Rodo. Kod njega smo se naime učlanjivali i smatrali ga veoma važnim faktorom za eventualni angažman. On je poznavao moju majku i ja kod njega izdejstvujem da me upiše.
Knjige sam uzimala redovno, a po mišljenju bibliotekarke i preredovno. Dešavalo se da ujutru uzmem knjigu, a po podne je vratim i ona je posumnjala da je ja nijesam pročitala. Slijedilo je testiranje i odlično sam prolazila.
Koristila sam svaku priliku da čitam. Tako, dok sjedim za stolom, majka postavlja ručak, a meni kašiku u jednoj ruci, a drugom listam knjigu. Majka me često pitala: „Šta bi s njima“. To se odnosilo na događaje u knjizi, jer bih joj ja ponekad nešto ili pročitala ili prepričala. Sjećam se kako sam „gutala“ „Tajanstveno ostrvo“. Kako su me oduševljavala otkrića, snalažljivost i pamet junaka iz knjige. Dok sam ja bila u školi knjige je čitao Dragan, unuk naših gazda koji bijaše došao iz Makedonije. Onda bi pričali o pročitanom, analizirali, Dragan je bio mlađi od mene, ali mi je dobro parirao. A jednom sam majki i njenoj rođaki čitala o nabijanju Radisava na kolac. Ja sam umjela lijepo čitati, naglašavati gdje treba i šta treba i njih dvije su bile van sebe od boli za Radisavom.
I pored sve te ljubavi prema knjizi u Dom pionira nijesam otišla prvenstveno zbog biblioteke nego zbog Dramske sekcije. Sa svojim recitatorskim sposobnostima, poznavanjem plesa i folklora uvijek sam dobijala neku ulogu. Pokazala sam se jednako dobra i kao Snežana i kao zla maćaha u „Snežani i sedam patuljaka“. Inače, obično smo pravili kratke predstave, skečeve. Grad je imao profesionalno pozorište i ponekad bih upala sa nekom pa makar i nijemom ulogom i tamo. Bilo je dobro. No, jednog dana se pojaviše neki reditelji i glumci sa strane. Donesoše scenarij. Bilo je nešto po Mark Tvenu neki miks o životu Haklberi Fina i Tom Sojera. Meni je odmah zasmetalo što je to miješano što nije jedno ili drugo, ali se ispostavilo da je to najmanje što može da mi smeta. I obavjestiše nas da se spremimo za audiciju, eto da se upoznaju s nama, pripremaće više dječjih predstava pa da vide koja bi uloga kome odgovarala.
Ja sam se pripremala po ledinama na Mrkošnici, recitovala, glumila na svoj način i bila sigurna da me čeka svijetla budućnost „na daskama koje život znače“. Kad tamo oni traže i da se pjeva. E, to jedino u životu ni tad ni do dana današnjeg niti sam znala niti sam pokušavala da naučim. Muziku volim, osjećam je, može neka pjesma da me uzdrma do temelja, ali da ja pokušam da bilo šta izvedem to ne ide. Jedino samu izviđačima pjevala državnu himnu i himnu vatri, i to u horu.
I naravno, ja ne dozvolim sebi blam i ne pojavim se na audiciju. Nema me više u Domu pionira. A bila sam u biblioteci zadužila „Lelejsku goru“ koja je i dan današnji kod mene jer se nijesam odazivala na pisane opomene da knjigu vratim. U širokom sam luku zaobilazila Dom pionira. Mora da sam sebi pridavala veliki značaj pa sam mislila da će šefovi iz dramske sekcije da me posebno zovu i oproste mi što ne znam da pjevam.
Kada sam se srela sa Sašom M., bibliotekarkom iz Pionirske biblioteke 30 godina poslije pomenutog događaja ta sjajna žena se smijala svojim prepoznatljivim glasnim smijehom kad sam joj ispričala nevolju nesuđene glumice.
Zvezdana Vušović Lučić
Arheologija Života
