Stanislav Ćano Koprivica je rođen 1929. godine u Koprivicama, kod Nikšića. Završio je Ekonomski fakultet u Beogradu. Posljednje godine života proveo je u Beču i Moskvi, navraćajući u svoju Crnu Goru kad god bi mu se ukazala prilika. Umro je u Moskvi 2002. godine. Sahranjen je u Beogradu.
Stanislav Ćano Koprivica
Stanislav Ćano Koprivica je rođen 1929. godine u Koprivicama, kod Nikšića. Završio je Ekonomski fakultet u Beogradu. Posljednje godine života proveo je u Beču i Moskvi, navraćajući u svoju Crnu Goru kad god bi mu se ukazala prilika. Umro je u Moskvi 2002. godine. Sahranjen je u Beogradu.
Crnogorski biznismen Stanislav Ćano Koprivica bez sumnje je najveći filantrop u novijoj istoriji Crne Gore. Taj veliki dobročinitelj pomagao je škole, fakultete, bolnice, sportska društva, slikare, muzičare, književnike, bolesne, talentovane učenike i studente. U sferi biznisa, pokrenuo je procese kakve su stvaraoci u oblasti kulture, njegovi saborci, učinili modernim otklonom od epskog diskursa. Samo jedna desetina njegovih ideja i ostvarenja popunila bi čitav jedan stvaralački život. Njegovi projekti u oblasti biznisa išli su ispred vremena i izvan konteksta epohe.
Ćano Koprivica je jedan od prvih i malobrojnih uspješnih crnogorskih privrednika i vizionara. Sa svojim idejama i projektima uvijek je išao ispred svog vremena, često nailazeći na nerazumijevanje i otpor. Bio je veliki borac za suverenu Crnu Goru i njenu ekonomsku, kulturnu i svaku drugu emancipaciju.
Osnivač je Montexa u Nikšiću, Montex banke u Podgorici, Cinexa u Beču, kao i više drugih firmi, pogona male privrede i velikog broja predstavništava u bivšoj SFR Jugoslaviji i svijetu – od Beča, Budimpešte, Praga, Bukurešta, Varšave i Londona do Moskve i Njujorka, sa brzo stečenim ugledom i zapaženim rezultatima. Formiranjem Montexa spoljnotrgovinska razmjena Crne Gore povećala se sa 1% na 11%. Otvorio je više od 20 predstavništava i firmi u inostranstvu, a prije toga postojalo je samo jedno. Ćano Koprivica prvi put u istoriji Crne Gore izvodi njenu građevinsku operativu da radi u inostranstvu. Uložio je, na primjer, 22 miliona dolara u cetinjski “Obod”. Realizovao je više atraktivnih i profitabilnih programa iz različitih oblasti. Neke od svojih ideja nije ostvario zbog rata u bivšoj Jugoslaviji, sankcija međunarodne zajednice i svoje smrti. I danas, kada se u okviru bržeg razvoja Crne Gore planiraju proizvodnja zdrave hrane, sakupljanje šumskih plodova, izvoz vode za piće, izgradnja mini elektrana, luksuznih hotela, mostova, kockarnica, uspinjača, slobodnih zona, razvoj seoskog, planinskog i vjerskog turizma… mnogi podsjećaju da je svojevremeno takve planove imao i Ćano Koprivica. Zahvaljujući njegovoj preduzimljivosti i činjenici da je svojim kapitalom želio da pomogne druge – zaposlili su se mnogi crnogorski građani, posebno oni sa sela, i imali solidnu zaradu.
Finansijer umetnosti
Istaknuti novinar i publicista Dragan Nikolić, Nikšićanin koji je život uglavnom proveo u Skoplju, i ko-scenarista u antologijskim filmovima režisera svog brata Živka Nikolića: „Ljepota poroka” ,,U ime naroda” i ,,Iskušenje đavola”, ispričao je prije nekoliko godina kako je Ćano Koprivica finansirao snimanje jednog Živkovog filma. „Ljepota poroka“ bio je najgledaniji strani film u više zemalja. Kada je Ćano Koprivica u Beču ugledao nekakav red, pomislio je: „Zar se i ovdje čeka za deterdžent?“ Kad je vidio da je to red za karte za Živkov film, poslao mu je telegram iz Beča: „Imaš pare za novi film“. Tako je snimljen film „U ime naroda“, u kome se istražuju mogućnosti manipulisanja masama, koja mogu biti zastrašujuća. Ćano je finansirao i zabranjeni dokumentarni film “Socijalizam u Banjanima”. Pomogao je i još jednom velikom umjetniku – književniku Mirku Kovaču. Kada je Mirko ratnih devedesetih morao da se skloni iz Beograda, Ćano mu je pomogao da kupi stan u Rovinju.
Ne za pare i istoriju, nego za Crnu Goru
Ćano je govorio: “Ja nijesam radio za pare i istoriju, već za Crnu Goru”.
Pomagao je izdavanje knjiga o tamnim stranama naše istorije, bez kojih nije bio moguć duhovni preporod, antiratne akcije, međunarodne aktivnosti antiratnog crnogorskog pokreta otpora… Pomagao je izlaženje nikšićkog lista “Onogošt”, pomagao je crnogorske muzeje, otkupljivao slike od mladih crnogorskih umjetnika – jedno vrijeme Montex je imao hiljadu takvih slika, finansirao nedjeljnik Monitor i Radio Antena M, pomagao Maticu Crne Gore, stvaranje Crnogorskog PEN Centra, renoviranje Zetskog doma na Cetinju, renoviranje zgrade “Zahumlja” u Nikšiću…
Sa bivšim ministrom spoljnih poslova SSSR Besmjertnihom, formirao je Rusko-crnogorski kulturni fond u Moskvi, s ciljem da finansira kulturne pregaoce i projekte.
Ćano je pomogao stotinama ljudi da riješe svoje sitne ili vrlo ozbiljne probleme. Kad mu je jednom prilikom prišao mladić, kojeg do tada nije poznavao, i tražio pomoć za liječenje bolesnih bubrega, Ćano je omogućio da mu se plati veoma skupa transplatacija od 50.000 dolara. Naravno, Ćano se nikada nije hvalio tim dobročinstvima, pa neću pominjati imena onih kojima je pomogao.
Osnivač je i prvi predsjednik Građanskog pokreta Crne Gore. Inicijator je prenosa iz Italije u Crnu Goru posmrtnih ostataka kraljice Milene i kralja Nikole i njihovih kćeri. Ukupna ceremonija koštala je oko 40.000 dolara, a najveći sponzor bio je „Monteks“ i njegov direktor Ćano Koprivica. Finansirao je asfaltiranje puta u Banjanima, dužine 20 kilometara.
Njegovo učešće u nekom projektu bilo je dovoljno da ljudi izdrže i da se projekti ostvare. Ćano Koprivica je proživio sadržajan i zanimljiv život. Uvijek je bio na strani slobode i pravde. Učesnik, a ne posmatrač.
Piše: Veseljko Koprivica
One Comment
Jelena
ukratko Genijalac