Saučesnici !?
Kad se i na koji način prenuti !?
Pišući o učeničkom nasilju u knjizi Digitani demos(2011) Željko Rutović veli : sve je više spornih autoriteta. Onda se postavlja pitanje ŽIVIMO li U SVIJETU BEZ AUTORITETA ? Apsolutno NE! Samo što današnji autoriteti nisu znameniti i vrijedni ljudi i njihova ostvarenja već ih je zamijenio autoritet: – moć i dominacija. Siguran sam da se o tome radi i u sve učestalijoj pucnjavi po školama u Americi. Ali to je pitanje za tamošnje sociologe, psihologe i kulturologe. Ovdje u brdima naših zemalja, možda je ipak za nijansu drugačije !? Ne radi se samo o moći i dominaciji, barem ne u glavnoj liniji, više se radi o tome da se slijedi tradicionalni duh građen kroz istoriju.To je ovdje možda i opasniji motiv: „ Ne bih li mogao biti kao moj otac i đed kada su onako hrabro isturali grudi i pucali“. To što će ovaj tekst možda objaviti neka ovdašnje novine, ne znači da se radi o Crnoj Gori. Nije samo ona, već skoro svaki narod i država na ovom prostoru : makedonci, srbi, bugari, albanci, da ih ne ređam sve, vjerujem da imaju sličan problem- kako da mladima pomognu da nađu motiv. A taj novi motiv mora biti i plemenit i izazovan da bi ispunio gladnu mladost za aktivnošću koja nije standardna i ukalupljena. Zato, trebamo li čekati ? A prst je možda i ovdje već na obaraču! Nije to đački prst već naš !
Zavirivanjem u dušu današnje omladine možda vidimo prazninu u nalaženju jačih izazova, za razliku od onih vrijednosti o kojima mi stariji govorimo mlađima. Nije važno što smo mi vjerovatno u pravu, ako nas učenici i uopšte mladi ne prihvaćaju… U Americi, čujem spremaju zakon o oružju; za njih je to moguće rješenje. Ali ovdje u Regionu, ne znam zašto izbjegavmo naziv Balkan, ne živimo na buretu baruta već na pravom arsenalu oružja i to kvalitetnog ( jedino je ređe automatsko oružje, nadam se! ) O tome kultu oružja čak i amerikanci mogu nešto naučiti. Posjedovanje oružja ovdje jeste pitanje časti!? I baš zbog toa, kod nas nikakav zakon ne bi rješio kontrolu oružja. Efekat bi bio suprotan : novo i najšire polje za građansku neposlušnost. Čak i za revolt! Iako u ovim zemljama koliko ja znam posjedovanje oružja nije ustavno pravo kao što jeste u SAD; ali na ovom terenu tradicija je jača od Ustava. Ama šta ja to pričam! Sam imam omanji ali kompletan arsenal lovačkog oružja ( ranije sam išao u lov). Više ne idem u lov ali oružje čuvam, pod katancem, razumije se. A šta će mi; jednostavno ne znam šta ću s tim puškama. Čak i kod nas je još uvijek teško nabaviti oružje na legalan način ali je još teže osloboditi se njega – na legalan način!
Jedno znam sigurno ! Ne smijemo čekati da se desi da đeca počnu da pucaju! A ima tome lijeka. Zato, ipak vratimo se ulozi autoriteta i dokazanoj tezi da zabrana stimuliše želju za zabranjenim. Treba njegovati tradicionalne vrijednosti ali i kroz razotkrivanje suštine i osnovne razlike : između apoteoze moći i dominacije (u šta se može pretvoriti kult ka oružju) i izvorišta kulta u vjekovnim borbama za slobodu. Često govorimo da rata više neće biti i da nam je sloboda osvojena jednom zauvijek – tako nam Bog pomogao! Ali onda još uvijek ostaje pitanje : kako i u kojim pravcima transformisati kult? Mladi se vjerujem dive slavnoj prošlosti, pa bi da i oni okuse dio te slave. Pa odatle i nije daleka mogućnost da deca pucaju. Ubeđen sam da je to rješenje, samo treba zacrtati pravce, metode i načine kako mladima ponuditi komadić izazova i slave. Cilj je ponuditi lepezu takvih mogućnosti kroz koje bi se mladi pronašli i prepoznali i na taj način izdigli iznad prozaičnosti svakodnevice : nezaposlenost, školovanje ili čak i sam obrazovni sistem, bezizgledno traganje za aktivnijom zabavom… Ako se to riješi đeca sigurno neće pucati, osim na strelištima, gdje bi se upoznali i sa suštinom svakog oružja. Sećam se moga prvog susreta sa oružjem – bila je neka obuka za pištolj. Vođa obuke, neki stari policijski komandir na početku je odmah rekao : Vidi vamo deco, ovo što ja sada držim u rukama je pištolj i on služi isključivo za ubijanje ljudi – Pazite i uvijek mislite na to! Ja sam to upamtio i to mi je pomoglo, jer sam u lovu ubio samo nekoliko jadnih životinjica i ptica.
Janko Nikolovski
Skoplje, 2018.
