Sinoć je u Gradskoj kući održana promocija knjige „Homo mašina“, autora mr Željka Rutovića.
Na promociji su govorili: dr Čedomir Bogićević, politikolog i publicista Đorđe Latinović i Damir Šabanović. Medijator večeri bio je Dragan Mitov Đurović.
Organizatori događaja bio je JU Narodna biblioteka „Njegoš“, a u okviru Programa podrške razvoju kulture u Nikšiću.
O ovoj knjizi dr Čedomir Bogićević, u svom temperamentnom izlaganju, dijelom i filozofskom eseju, prepunom meditativnih fragmenata i biranih citata, pored ostalog primjećuje: “Na bučnome razboju vremena i prostranstva, on tka živu odoru božanstva“ (Gete).
„Čovjek, to je čovjekov svijet. U njemu je svaka misao okrenuta zbilji. A najteži zadatak filozofa je spuštiti se iz svijeta misli u realni svijet zbilje putem slobode javnoga uma. Eto, to je postulat stvaralačkog zavjeta i prosvetiteljskog pregnuća naučne, etičke i životne inteligencije, našega autora, čija gnoseologija duha tvori čvrste puteve bića istine putem metoda kritike. Što znači da se sve strane predmeta istraživanja moraju ispitati kroz postulat –„U sve treba sumnjati“, jer nema apsolutnih istina. A Željko Rutović, kao humanistički strastvenik piše uz racio i sa emocijom ostvarujući san korifeja poetikum humanusa, filozofije i književnosti, što je tragao za suštinom prirode ljudskoga bivstva – Viktora Igoa, koji reče: „ Za ljudski rod bi bilo najbolje kad bi čovjekov razum u srcu počivao“. Za našeg autora najviša aksiološka vrijednost je ljudskost. Što znači posvećenost drugome, preuzimajući odgovornost za njegovo bivstvo. A razumjeti bivstvo, znači priznati drugoga, ili kako bi srpski pjesnik Miljković rekao: „U tuđemu srcu, svoje srce čuti“. A humanističke nauke proučavaju čovječnost, a ne čovjeka.“
„Po našem autoru, filozofija je: „Mudrost, znanje, istina, esencija duhovnosti, čovječnost u pojedincu i persona u osobi“. Zato je svaki susret sa našim Željkom uzvišeni trenutak ljudskosti. On je djelatna potencija duha i uma, koja kauzalno vezuje moć misli za samotvornu energiju. On je temeljno spoznao Aristotelovu misaonu trijadu – teorija, praksis, poezis, a vitalnu emanaciju bitka izgrađuje kroz dva osnovna procesa – stvaranje i dijelovanje. Ili kako Miroslav Krleža reče: „Pred čovjekom su dva životna puta – put uma i put umjetnosti. Putem uma – umnici umuju, a putem umjetnosti – umjetnici stvaraju.“ Željko je kao izuzetan erudita spoznao i osnove Kantove gnoseološke trijade: „Šta treba da znamo, čemu treba da se nadamo i kuda treba da idemo?“ Isto tako i trijadu Hegelove socijalne kulture, međusobno se priznati , praštati i odricati. Ali, najuzvišeniju trijadu moralne strukture ličnosti, čiji je princip formulisao najveći jurista u istoriji civilizacije, slavni Leon Digi – dužnost poštenja, socijalna dužnost solidarnosti i javna dužnost vjernosti. A misao je živa sila , ali samo ako se ispolji i istraži pa se od njihove građe naprave snovi, koji postaju sjeme“, riječi su Bogićevića.
On dodaje da ova knjiga potvrđuje da ko nosi mudrost, nosi brigu, a ko nosi znanje – umnožava muku. A Crna Gora je u Željku Rutoviću dobila crnogorskog Montenja, koji je bio slavni francuski esejista iz XVI vijeka, velikan prosvetiteljstva i humanističke filozofije, koji je koračao ispred vremena.
Damir Šabanović, profesor filozofije, iz Bijelog Polja smatra da ova knjiga dokazuje da je budućnost već stigla i da mi živimo u eri fantastike. A da li živimo u prijetnji budućnosti, nekoj opomeni, već je drugo pitanje. „U ovoj knjizi autor ističe neku bojazan dijalektičkog odnosa čovjek – robot, čovjek – mašina. Tako da sa te dijalektičke strane, bojazan je po njemu apsolutno opravdan.“
I Đorđe Latinović, politikolog, inače ambasador BIH u Crnoj Gori, visoko ocijenjujući ove savremene, ali na ovim prostorima i nedostajuće eseje, smatra da knjiga na sistematičan način predstavlja ovu problematiku u čitavom našem regionu, i zbog toga predstavlja prvorazrednu stvar.
„Mi praktično nemamo knjigu ove vrste na čitavom našem govornom području. Iako tretirana kao socio – kulturološka studija, napisana je ipak jednim toplim, emocionalnim, esejističkim jezikom“, mišljenje je diplomate.
Na kraju se u kratkoj besjedi svim prisutnima i govornicima, zahvalio i autor knjige „HOMO MAŠINA“, mr Željko Rutović. „Gotovo, ne bez razloga kaže se da živimo u eri post ljudi, post čovjeka. Ka tom i u tom smjeru govori „Homo mašina“. Svako saglasje u kom nema pitanja, svako saglasje koje počinje definitivnim odgovorima, nije put ka izlazu, nego put ka umračenju. Tamo gdje ima pitanja, tamo ima i čovjeka, gdje ima pitanja ima i nade“, ističe Rutović. „Moje viđenje mašine nije samo sublimacija mehaničkog agregata, pitanje mašine je kolokvij simboličkog, znakovnog, filozofskog i metafilozofskog i ne samo mehaničkog karaktera. U svakom od nas čuči jedna mala mašina i svi smo mi djelići jedne automatizovane mašine i nehajući i neznajući pristajemo na sadejstvo te mašine. Nikada čovjek ne zna gdje ga i kolika opasnost vreba, gdje on nadvladava sebe, gdje on misli da savladava mašinu, a suštinski mašina savladava njega.“ Na samom kraju autor je iznio još dvije maksime kojima se rukovodio, a to su: odnos mašina i manipulacije i kultura istosti koja je izražena u našem vremenu gdje manje-više svi ličimo jedni drugima. „Pogledajmo dnevne šetnje, pogledajmo klubove i mjesta susreta, pogledajmo koliko ljudi razgovaraju jedni sa drugima, a koliko sa mašinama. Istost je predvorje manipulacije, manipulacija je predvorje otuđenja čovjeka“. Pitanjem da li je kraj čovjeka viđen u tradicionalno-analogno-linearnom formatu, ili će čovjek i u formi post čovjeka biti čovjek kroz nadomještanje proteza, ne samo u nervno-senzitivnom tkivu, nego u tjelesnom iskazu i otuđenju tijela od tijela, bila je završna misao Željka Rutovića, koji je naglasio da će u svom budućem naučnom radu ovo biti jedna od tema koje će obrađivati.
Knjiga je prvijenac u okviru biblioteke „Nova Baza“, izdavač je „Forin“ – Novi Sad, štampač, “Obod „- Cetinje, u izuzetnoj tehničkoj pripremi i vrhunskoj štampi, na 230 stranica u broširanom izdanju.
Mladen Kuček
