Izvor: aura.ba
Malo ko u Sarajevu zna kako je nastala jedna od najpoznatijih pjesama Halida Bešlića “Miljacka”. Inspiraciju za ovaj Halidov hit, Fahrudin Pecikoza je pronašao baš u ovoj priči o neizmjernoj ljubavi između siromašnog mladića koji je ukrao dijamant za ljubav svoje drage. Stih “… ko bi rek’o čuda da se dese, pa Miljacka mostove odnese, da ne mogu tebi doć’, da ne mogu ulicom ti proć…” oslikava koliko su ljudima u tom vremenu mostovi značili – kaže za “auru” Mufid Garibija.
Usmena predanja koja se vežu za Šeher-ćehajin most u Sarajevu kažu kako je sagrađen 1619. godine, te da ga je sagradio hadži Husein, u to vrijeme sarajevski šeher-ćehaja, odnosno upravitelj Šehera na Miljacki. Prema spisima Komisije za očuvanje spomenika ovaj most sagradio je sarajevski vakif Alija Hafizadedić… Ovaj most smješten je ispred zgrade Vijećnice i spaja Nadmline na desnoj i Alifakovac na lijevoj obali ove rijeke.
Ako je vjerovati prvoj legendi i graditelju Hadži Huseinu, u jednom od stubova mosta ugrađen je poveći dijamant.
„Pričalo se da je Hadži Husein po završetku gradnje ove ćuprije naredio da se u jedan od stubova ugradi i poveći dijamant koji bi se kasnije, ako bude potrebe, iskoristio za finansiranje popravke ćuprije. Mjesto gdje je dijamant ugrađen znali su samo njegovi najbliži saradnici. Međutim, nedugo nakon njegove ugradnje, dijamant iz mosta je ukraden – kaže za „aura.ba“ Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac historije Sarajeva.
Pošto je tada Sarajevo bila tek mala kasaba, krivac je odmah pronađen. Bio je to golobradi mladić iz siromašne porodice koji je dijamant ukrao kako bi ga poklonio svojoj voljenoj.
„Mladić je otišao na sud i ispričao razlog zbog kojeg je ukrao dijamant. Kadija pred kojim se mladić našao nije bio strog te se smilovao i pustio ga na slobodu pod uslovom da vrati dijamant njegovom vlasniku koji ga nije ponovo ugradio u ćupriju – prepričava Garibija legendu o Šeher-ćehajinoj ćupriji..
Jedini pisani trag koji bi nam mogao ukazati na vrijeme gradnje ove ćuprije kao i graditelja nalazi se u spisima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. U ovom hronogramu pronađenom u gradskom arhivu Mostar piše: “Alija, koga nazivaju Hafizadićem, u ime Boga podiže ovo dobro djelo. Na ovaj način sagrađen most nisu vidjeli ni oni koji su mnogo svijeta prošli. Kad je most postavljen Hadi (pjesnik Nihadi) mu reče:
„Ovo je čudesan prelaz” – piše u hronogramu.
Prije skoro četiri stotine godina Sarajevo je pogodila strašna poplava u kojoj su uništeni skoro svi mostovi sagrađeni preko Miljacke. No, uz znatna oštećenja, Šeher-ćehajina ćuprija je opstala.
„Međutim, kada je Miljacka 1843. godine ponovo nadošla, tada su srušena dva potporna stuba što je dovelo do oštećenja tri svoda uz desnu obalu rijeke Miljacke. Na toj istoj strani nalazili su se konaci Mustafe-paše Babića koji je finansirao opravku mosta – govori Garibija i dodaje kako je poslije toga ova ćuprija preživljavala mnoge poplave koje su bila česta pojava za Sarajevo.
Miljacke, a 1904. godine skinuta je kamena ograda sa mosta i dodati konzolni pješački prelazi sa željeznom ogradom – kaže arhitekt Garibija i otkriva nam još jednu zanimljivost vezanu za ovaj most:
„Malo ko u Sarajevu zna kako je nastala jedna od najpoznatijih pjesama Halida Bešlića “Miljacka”. Inspiraciju za ovaj Halidov hit, Fahrudin Pecikoza je pronašao baš u ovoj priči o neizmjernoj ljubavi između siromašnog mladića koji je ukrao dijamant za ljubav svoje drage. Stih “… ko bi rek’o čuda da se dese, pa Miljacka mostove odnese, da ne mogu tebi doć’, da ne mogu ulicom ti proć…” oslikava koliko su ljudima u tom vremenu mostovi značili – završava Garibija.
Podsjećamo da je muziku i aranžman na Pecikozine stihove “Miljacke” uradio Željko Joksimović.
Rješenjem od 18. 04. 1962., Šeher-ćehajin most je stavljen pod zaštitu države kao značajan spomenik kulture Osmanskog perioda. Objekat je, tokom svoje historije, pretrpio brojne prepravke i izmjene; nagrizen zubom vremena, mijenjan u pojedinim svojim segmentima nesistematskim i neprostudiranim intervencijama, izložen štetnim efektima motornog saobraćaja koji je godinama išao preko njega, i posljedicama ratnih dejstava 1992-95. most je u trenutku kada je započet projekt rekonstrukcije, bio u lošem stanju, kako s aspekta očuvanosti fizičke strukture, tako i s aspekta gubitka autentičnosti.
Projekt sanacije, rekonstrukcije i konzervacije Mosta imao je za zadatak, prije svega, konsolidaciju (sanaciju) same strukture u cilju njene zaštite od daljeg propadanja, i, s druge strane, koliko je to moguće, vraćanje autentičnosti objekta u dijelovima u kojim je izgubljena. U periodu od 1999. do 2001. Šeher-ćehajina ćuprija je restaurirana, konzervirana i rekonstruisana, čime je dobila svoj izvorni izgled. Ponovo je dobila korkaluk, kameni dio za pješake, nema više motornog saobraćaja. U noćnim satima ovaj nacionalni spomenik je i prigodno osvijetljen. (aura.ba/J.H.)
