Piše: Blagoje Đukanović
„Dugo sam van svog rodnog grada, ali ga nikada ne zaboravljam. Tu sam proveo djetinjstvo, naučio prve rukometne korake, stekao brojne prijatelje i to one za čitav život. Zato mi je Nikšić uvijek u srcu, rado ga se sjećam, rado mu se vraćam“, riječi su Alena Muratovića, po mnogim najboljeg rukometaša kojeg je naš grad iznjedrio.
Stigao je u Crnu Goru da provede praznike, pa je to bila prilika da se posjetimo na starija vremena. Rado je otvorio srce za naš list pa dio toga prenosimo našim čitaocima.
Igrao je u reprezentaciji države Srbija i Crna Gora, gdje je na prvenstvu svijeta 2005. u Tunisu (peto mjesto) sa 34 gola bio najefikasniji u ekipi. Kasnije je zaigrao za reprezentaciju Crne Gore, kada je naša selekcija imala debitantski nastup na prvenstvu Evrope u Norveškoj prije 11 godina, i opet je bio najbolji strelac tima.
„Moji sadašnji naslednici su izborili kroz teške kvalifikacije ponovo nastup na prvenstvu Starog kontinenta. To je veliki uspjeh igrača, ali i selektora Roganovića i pomoćnika Mrvaljevića, nekadašnjih mojih saigrača. Imaju mlad sastav koji će za godinu-dvije biti mnogo bolji. Zato ih ne treba opterećivati, treba biti strpljiv, vrijeme radi za njih a siguran sam da imaju ogroman potencijal“, riječi su Muratovića, nekadašnjeg nezamjenljivog lijevog beka reprezentacije.
Moj sagovornik je u oktobru napunio 40 godina, ali je još uvijek aktivan u španskom prvoligašu Kangas, obalskom gradiću od 25.000 stanovnika, blizu Viga. Po tome je fenomen. Kada je iz Valjadolida prešao u njemački Flensburg, za 800.000 eura, kotiran je kao jedan od najboljih rukometaša svijeta. Ali, nije imao sreću, doživio je tešku povredu šuterskog ramena. Uslijedila je operacija i preporuka njemačkih ljekara da zaboravi na rukomet. Pauzirao je pune tri godine, oporavak iskoristio da završi sportski menadžment. Vratio se u Kangas i počeo više rekreativno da dolazi na treninge.
„Uprava i trener su mi ponudili ugovor, tek toliko da sam uz ekipu i pomognem koliko mogu. Ali, brzo se pokazalo da ja nijesam zaboravio davati golove i to je presudilo pa sada igram već sedmu sezonu nakon povrede. Radim ono što volim. Uživam u Kangasu jer se tu živi za rukomet. Svi me gledaju kao klupsku legendu, kao svog, i ja to vraćam na terenu. Do kada ni sam neznam, to je kao bajka“, kaže Alen Muratović.
Po svemu sudeći je u Kagasu sportska legenda kakvu taj gradić na Atlantiku, ranije nije imao. I ne samo sportska, nego i ljudska. Španija mu je postala drugi dom, tu se oženio Španjolkom, imaju dvoje djece. Sve funkcioniše na vrhunskom nivou.
„Španija je uređena zemlja, gdje se poštuje svaki dogovor, gdje se cijeni rad i sva ta odricanja na treninzima. Mislim da se rad i trud uvijek isplate, pa je normalno u sportu biti pozitivan i istrajan. To se cijeni u mojem Kangasu, smatraju me „domaćim“ i to je za mene najveća satisfakcija“, riječi su Muratovića
Od mene je saznao da u Nišiću više ne egzistira nijedan muški rukometni klub.
„To je nevjerovatno, totalno sam začuđen. Nikšić je uvijek bio rasadnik rukometnih talenata. To je grad bogom dat za rukomet . Samo imena Nikčevića, Lasice, Mijatovića, N. Vujovića, Osmajića, Branka Vujovića, mene… i nezahvalno je pričati, jer ću sigurno nekog zaboraviti, moraju biti preporuka onima koji vode sport u gradu da formiraju bar jedan klub. Eto u Kangasu igra mladi Filip Vujović iz Nikšića, mlado krilo, vrlo talentovan i već je na širem reprezentativnom spisku“, rekao je na kraju razgovora nekada najskuplji rukometaš planete.
OD NIKŠIĆA DO ATLANTIKA
Prve rukometne korake je savladao u trinaestoj godini u RK Nikšić, kod Slavka Delibašića. Prije toga trenirao je košarku. Visina i izražena skočnost učinili su da postane prava napast za golmane, pa iz Nikšića prelazi u Budućnost, gdje nastupa pune tri sezone. Cetinjski Lovćen, tada šampionski sastav Srbije i Crne Gore novi je Alenov izazov, kada i stiže do reprezentativnog dresa. Prvi inostrani transfer je u Kangas, sadašnji klub gdje igra dvije godine. Odatle prelazi u bolji i bogatiji španski klub Valjadolid. Slijedi njemački gigant Flensburg, i teška povreda. Ponovo Kangas, gdje je već sedma sezona u toku. Sportska karijera kakva se samo može poželjeti.
