Doc. dr Mirko Jakovljević, komunikolog
Željko Rutović, Transfiguracija tijela (društvena i medijska značenja), (2020) Centar za filozofska i mediološka istraživanja CFM, Zagreb
Izvor: Dnevne Novine
TIJELO JE JEDNA KONSTANTNA REALNOST
Željko Rutović ukazuje na banalizaciju estetike, potrošački voajerizam, brisanje granica javnog i privatnog, medijalizaciju standarda privlačnosti, fizičku i duhovnu ogoljenost.
Transfiguracija tijela (društvena i medijska značenja), nova je knjiga mr Željka Rutovića u kojoj, ovoga puta, pokreće aktuelna pitanja u direktnoj vezi sa fenomenologijom ljudskog tijela. Na početku treba reći da se pod transfiguracijom podrazumijeva promjena nekog oblika odnosno preoblikovanje u ovom slučaju tijela. Takođe, ovdje neće biti govora o transfiguraciji tijela koje podrazumijeva vrlo nizak postotak masti u tijelu a koji se postiže uz određene načine prehrane i trening tehnikom. Ovdje se radi o trasfiguraciji tijela sa aspekta društvenih i medijskih fenomena nastalih redistriburiranjem sadržaja spektakla, negativnih informacija i svijeta šou svijesti u kome voajerizam i oblikovanje novih virtuelnih zavodljivih vrijednosti uspostavljaju interaktivni odnos velikih korporacija i čovjeka. Čovjeka koji ne samo da se ne može oduprijeti već “dobrovoljno sarađuje”.
„Percepcija tijela u digitalnom…“
Problematizujući značajne teme, iz ugla aktuelne medijske kulture Rutović analizira percepciju tijela ne samo u medijskim diskursima već i u širem civilizacijskom smislu. Autor tijelo sagledava tako što fokusira temu na područje sociološke kategorije društvenih promijena istovremeno pojašnjavajući osnovne postulate globalizacije, prije svega medijske globalizacije kao glavnog elementa globalnog trenda medijske kulture. Autor u tekstovima, koji i čine zapažen stvaralački opus promišljanja daje tumačenja iz sopstvene vizure sociološkog i medijskog djelatnika, istraživača i tumača. Sfera interesovanja je (pre)oblikovanje tijela i moć medija, ideal ljepote, tijelo u fokusu medijskog narcizma, jezik tijela, (ne)istinito i prazno tijelo. Međutim, tu su i zanimljive analize tijela kao neutralnog pola, ideala mršavosti, utopijskog tijela, tijela kao Holivud, selfi tijela i tijela „kao opstanak“.
Rutović uspješno pa i autorativno demistifikuje digitalno tijelo sagladavajući pojam digitalno iz ugla narcizma, reinkarnacije, metroseksualnosti, gole privlačnosti. Autor ukazuje na banalizaciju estetike, potrošački voajerizam, brisanje granica javnog i privatnog, medijalizaciju standarda privlačnosti, fizičku i duhovnu ogoljenost pri čemu postavlja pitanje da li je gola privlačnost paradigma svakolike rijalitelizacije i banalizacije društva.
Digitalno tijelo je tijelo bez istine, tijelo bez humanuma koja u digitalnoj zavodljivosti postaju lažna tijela zamjene, tijela zaklona i tijela zavisna od digitalnog utiska. A digitalni utisak je snažniji ako se na tijelu upotrebe operativni zahvati u kojima se prirodni organi zamjenjuju 3D štampanim implantatima.
„Tijelo, komunikacijsko i digitalno…“
Posebno treba istaći autorovu analizu uloge tijela u oblasti komunikacije. Društvo je, smatra recenzentkinja, profesor Lidija Vujačić govoreći o knjizi Transfiguracija tijela (društvena i medijska značenja),u nastojanju da se dosegnu aktuelni standardi ljepote, preko masovnih medija stvorilo vrlo stroge, pa i nemilosrdne kriterijume, posebno kada je u pitanju ženska ljepota i intervencije na ženskom tijelu. Istina je da je umjerena briga o tijelu, odnosno o zdravlju dobra, kao što je i kreativna individualizovana estetizacija pozitivna i za dušu i tijelo a estetska standardizacija i unifikacija vode udaljavanju kreativnih vrednovanja.
Ukazujući na doba renesansne, rane umjetnosti i vrijeme egipatskih skulptura kada je muška ljepota tijela imala prioritet do vremena kada autoritet tijela sa svojim standardima evoluira Rutović analizira tijelo izmješteno u nove komunikacione ravni čiji je socijalni predznak centralna javna moneta. „Aspirativnost“ je ono što tijelo prepoznaje kao simbol i to „prve linije komunikacije“. Tijelom se osigurava mjesto u sferi „posebnih“ odnosno tijelo, živo, prolazno, dinamično, jeste „pokret za magnetizam“, jednostavno -„aspirativno kao inspirativno“.
U uvodu teksta pod nazivom „Tijelo kao opstanak“ Željko Rutović navodi citat Dejvida Kronenberga, filmskog reditelja i pisca koji kaže „Čovječe, tijelo je jedna konstanta realnosti“! Ta konstantna realnost i zahtijeva konstantnu pažnju i analizu. Ne treba ispustiti iz vida da predstava ljudskog tijela predočava i pitanja doživljaja i spoznaje ljudskih sloboda. Samim tim definišu se i pitanja identiteta, pitanja roda, u krajnjem i šta je prihvatljivo a šta nije.
U recenziji profesor Ratko Božović ističe da Željko Rutović ukazuje na opasnosti i sagrešenja u preoblikovanju čovjekovog tijela i argumentovano brani tijelo kao uporište čovjekove samosvjesti i njegovih najintimnijih doživljaja. Nevolja je, smatra profesor Božović u tome što se ne radi samo o preoblikovanju tijela nego i o njegovom nestajanju.
Rutovićeva analiza tijela, da zaključimo, smještena je u estetski tradicionalnom do prikazivanja tijela zasnovanim na sociološkim, identitetskim, rodnim, biopolitičkim, digitalnim i vizuelnim umjetnostima medija i komunkacija. Da li postoji i kakva je univerzalna savršena ljepota ili je ona samo odraz, prikaz individualnog doživljaja, volimo li tijelo u kome se nalazimo, prihvatamo li ga kao neodvojivi dio svog bića ili ga uljepšavamo zbog drugih, pitanja su koja će dugo zaokupljati pažnju stručne javnosti i istraživača. Knjigu Željka Rutovića, Transfiguracija tijela (društvena i medijska značenja), (2020) objavio je Centar za filozofska i mediološka istraživanja CFM, Zagreb. Treba posebno istaći idejno rješenje naslovne strane knjige na kojoj je rad „Žena“ Krsta Andrijaševića. Ovo, upravo, i iz razloga što, kako smatra Direr a ističe Rutović, „ni jedan čovjek ne može biti uzet kao model za savršenu figuru, jer na zemlji ne živi čovjek koji je obdaren svom ljepotom“.
