Trofejni džudo tandem

Barselona 1992.godine. Najveća smotra sportista svijeta – XXV ljetnje Olimpijske igre. Reprezentacija SR Jugoslavije neuobičajeno malobrojna. Razlog su političke sankcije zbog rata na prostorima bivše nam države, a koje su podržane i od strane MOK-a. Našim sportistima je zabranjen nastup u ekipnim sportovima, a omogućen u individualnim, i to pod oznakom IOP (nezavisni olimpijski kandidati) i pod olimpijskom zastavom.

Među tridesetak sportista (strijelci, rvači, atletičari, biciklisti i džudisti) nalazili su se pet džudista, od kojih dvoje stasitih Nikšićana – Zorica Blagojević (-72 kg) i Dano Pantić (-95 kg). Zorica, u to vrijeme najbolja jugoslovenska džudistkinja, višestruka prvakinja države u svojoj i u apsolutnoj kategoriji, olimpijsku normu je ispunila osvajanjem VII mjesta na prvenstvu svijeta u Beogradu 1989. godine, kao i V mjesta na prvenstvu Evrope u Frankfurtu 1990.godine. Da bi njen nastup na Olimpijskim igrama bio što uspješniji , dugo i marljivo se pripremala, pod stručnim nadzorom saveznog selektora, takoođe nikšićanina, dr. Bojana Mandića. Željela je da na vrhuncu svoje sportske karijere pruži maksimum i ostvari što zapaženiji rezultat. Međutim, u Barseloni je dočekalo neprijatno iznenađenje. Ona je greškom od strane Olimpijskog Komiteta Jugoslavije i Džudo Saveza Jugoslavije prijavljena u kategoriji -52 kg, umjesto u -72 kg. Kako je žrijebanje već izvršeno po osnovu prijava, to se i pored zvaničnih prigovora nije moglo ništa ispraviti. Tako je njen nastup na Olimpijskim igrama sveden samo na posmatranje istih. Na taj način joj je onemogućena jedinstvena prilika da na najvećoj smotri sportista potvrdi svoj kvalitet. Zorica je do sada jedina džudistkinja sa prostora Crne Gore koja je bila učesnica Olimpijskih igara, makar i na ovakav način. Mlađi, tada 20.togodišnji Dano Pantić, te 1992.godine je po drugi put osvojio titulu seniorskog prvaka Jugoslavije, na prvenstvu Evrope u Parizu zauzeo je sedmo mjesto, dok je na međunarodnim turnirima u Bukureštu bio treći a u Rimu peti. Ovi rezultati su mu, kao najperspektivnijem džudisti Jugoslavije, omogućili nastup na Olimpijskim igrama. Ova Olimpijada mu je bila dobra prilika da potvrdi dotadašnje rezultate, kao i dobra škola za dalju karijeru. Opravdao je, s obzirom na mladost i neiskustvo, svoj nastup, ostvario jednu pobjedu, i po riječima selektora Slavka Obadova, legende jugoslovenskog džudoa, potpuno zadovoljio svojim nastupom.

Dano Pantić
Zorica Blagojević-Aleksić, rođena je 1968.godine u Nikšiću. Sportsku karijeru je započela 1982.godine, kada je pri njenoj Osnovnoj školi “Braća Labudović“ u Dragovoj Luci oformljen istoimeni džudo klub. Sa svojim drugaricama iz prve generacije Kluba Snežanom Baćović, Nadom Ognjenović, Zoricom Sokolov, sestrama Slavkom i Dušankom Marojević, sestrama Veselinkom i Stankom Krivokapić, Danom Đurđevac, Nadom Komnenić, Snežanom Radović…, kao i onom mlađom Jelenom Mićović, Marijom Milić, Dankom Stevović, Lidijom Perović, Violetom Vučković, Evicom Jovović…, stvorena je ekipa koja je superiorno dominirala jugoslovenskom ženskom džudo scenom, čitavu jednu deceniju. Zorica je, posle dvije godine treniranja, prva u Klubu osvojila jugoslovensku medalju- bronzanu na prvenstvu za juniore u Novom Sadu. Do 1989.godine je stalno osvajala druga ili treća mjesta, kada po prvi put postaje prvak Jugoslavije. Titulu prvaka u svojoj kategoriji je potvrđivala šest puta uzastopno sve do 1995.godine, uz dvije osvojene u apsulutnoj konkurenciji, kada je i proglašavana za najbolju džudistkinju Jugoslavije. Kao kapiten Kluba dala je veliki doprinos uspjesima u ekipnoj konkurenciji. Pet puta uzastopno, od 1989. do 1995.godine, Klub je bio ekipni prvak Jugoslavije, pet puta osvajač Kupa Jugoslavije u seniorskoj i šest puta u juniorskoj konkurenciji. Za potrebe Kluba u ekipnoj konkurenciji, Zorica je skoro uvijek nastupala u težoj kategoriji i redovno su njeni mečevi bili odlučujući. Tako je bilo i 1985.godine, kada je Klub osvojio prvi ekipni trofej – Kup Jugoslavije za juniorke. U odlučujućem meču protiv Ljilje Đukić, posle dramatične borbe pobijedila je svoju protivnicu i tako Klubu donijela prvi trofej. Isto se ponovilo i 1989.godine na ekipnom prvenstvu Jugoslavije, kada je u finalnom meču protiv favorizovane Slavije iz Novog Sada ponovo odlučivala njena borba protiv dugogodišnje reprezentativke sa bronzanom medaljom na prvenstvu Evrope, Marice Arsenović, koja je bila apsolutni favorit. Zorica je u toj borbi pružila maksimum, napravila veliko iznenađenje, što je bilo i odlučujuće za konačan trijumf Kluba i prvu ekipnu titulu. Zorica je od 1991.godine bila i kapiten ženske džudo reprezentacije Jugoslavije, sa kojom je na ekipnom prvenstvu Evrope u Dubrovniku osvoila 4 mjesto.

Zorica Blagojević
Mnogo teško, isto kao i “slučaj Barselona“, Zorici je pao poraz na ekipnom prvenstvu Jugoslavije 1994.godine, kada je Klub bio apsolutni favorit. U finalnom meču protiv Voždovca iz Beograda, ekipa nije imala svoj dan, poklopile su se sve negativne kockice, desilo se veliko iznenađenje i Klub je poražen rezultatom 8: 6. U odlučujućem meču Zorica je izgubila od izuzetno talentovane i tada najperspektivnije jugoslovenske takmičarke Mare Kovačević, koja će kasnije ostvariti uspješnu karijeru. Ovim porazom Zorica je okončala svoju karijeru, a Klub se suočio sa problemima, koje su imali za posledicu da kasnije prestane sa radom.
Zorica je završila dva fakulteta – Fakultet za fizičku kulturu i Učiteljski fakultet. Nezaposlena je. Udata je i majka je troje djece.
Dano Pantić, rođen je 1972.godine u Nikšiću. Džudo je počeo da trenira sa devet godina u DžK “Akademik“. Veoma brzo je dokazao svoj talenat i upornost, osvajajući zlatne medalje na republičkim takmičenjima u pionirskoj konkurenciji. Titule kadetskog prvaka Jugoslavije osvaja 1988. i 1989.godine. Nisku uspjeha nastavlja i 1990.godine, osvajanjem titule prvaka Jugoslavije u juniorskoj konkurenciji, dok je u seniorskoj osvojio bronzanu medalju, što je s obzirom na njegove godine bio izvanredan uspjeh. I u narednoj 1991.godini postiže još veće uspjehe. I ako još junior, uspijeva da u svojoj kategoriji -95 kg osvoji titulu seniorskog prvaka Jugoslavije, što je bilo veliko iznenađenje. Uspjeh je bio time veći što je u polufinalnom meču savladao Ivana Todorova, tada najboljeg jugoslovenskog džudistu, koji do tada na domaćim tatamijima nije pet godina pretrpio nijedan poraz. Naredna 1992.godina obilježena je njegovim još većim uspjesima. Potvrdio je titulu seniorskog prvaka Jugoslavije, a uspjehe je počeo da postiže i na međunarodnim takmičenjima. Kao standardni reprezentativac uspješno je nastupao na međunarodnim turnirima u Bukureštu ( treće mjesto) i Rimu (peto mjesto), kao i na prvenstvu Evrope u Parizu gdje osvaja sedmo mjesto. Slijedi nastup na Olimpijskim igrama u Barseloni. Kao kruna uspjeha je titula ekipnog prvaka Jugoslavije osvojena sa Akademikom, jedina osvojena u muškoj konkurenciji. U finalnom meču protiv DžK „Bor“ –Bor, u neizvjesnoj završnici, pri neriješenom rezultatu, Dano je imao odlučujući duel protiv iskusnog i težeg protivnika, povremenog reprezentativca, Olarića u superteškoj kategoriji +95 kg. Pobjedom u tom meču dao je veliki doprinos da Klub trijumfuje i osvoji toliko željeni trofej. Za ekipu su tada nastupali: Dragan Mrvaljević, Esmir Šabotić, Ranko Bojanić, Ranko Papović, Dragoljub Radulović, Željko Radulović, Dano Pantić i Kosta Blečić. Uspjehe koje je ostvario u ovoj godini omogućili su mu da bude proglašen za najuspješnijeg sportistu Nikšića i Crne Gore za 1992.godinu.
Sa uspjesima nastavlja i narednih 10 godina, ali kao član DžK „Palilulac“-Beograd i DžK „Milicionar“-Beograd, koji kasnije mijenja ime u DžK „Žardamerija“-Beograd. Sa novim klubovima osvaja sedam titula ekipnih prvaka Jugoslavije, a u pojedinačnoj konkurenciji ukupno osvaja 11 titula prvaka u svojoj kategoriji, kao i četiri puta u apsolutnoj konkurenciji. 1996.godine na Univerzitetskom prvenstvu svijeta u Kanadi okitio se zlatnom medaljom i titulom prvaka. Najveći rezultat je ostvario 1997.godine na prvenstvu Evrope u Ostendeu-Belgija, kada je osvojio 3. mjesto i bronzanu medalju. Iste godine na prvenstvu svijeta u Parizu osvojio je 7. mjesto, dok je na Mediteranskim igrama u Bariju osvojio bronzanu medalju. Za postignute rezultate u 1997.godini izabran je među 10 najuspješnijih sportista Jugoslavije.
Po završetku uspješne sportske karijere 2002.godine, obavljao je funkciju saveznog muškog selektora SCG od 2003.-2006.godine, a potom još dvije godine bio je selektor Srbije. I kao selektor Srbije osvojio je sa takmičarem Milošem Mijalkovićem srebrnu medalju na prvenstvu Evrope.
Pantić je završio Višu pedagošku školu- smjer fizičko vaspitanje u Nikšiću, a Fakultet za fizičku kulturu u Beogradu, gdje živi i radi. Oženjen je i otac je dvije djevojčice.

-Ljubomir Nikolić