SVI NA OKUPU
Stoti rođendan Zorke Vrbice
Bili smo na jednoj divnoj i neobičnoj proslavi. Zorka Vrbica slavila je sa svojom porodicom i prijateljima stoti rođendan. Krepka, vitalna, vesela i mudra Zorka je dočekivala goste i stimala ih kako dolikuje pravoj Crnogorki.
Zorka Vrbica je rođena u uglednoj crnogorskoj porodici Martinović iz Bajica 24. februara 1919. godine kao drugo od osmoro đece Vida i Jove Marković iz Povije nikšićke. Kad se zađevojčila njeno srce je osvojio đetić Milan Vrbica porijeklom iz Njeguša koji je živio u nikšićkoj Dugi. S njim je izrodila desetoro đece, četvoro je umrlo, dok je šestoro živo i zdravo i brinu o njoj: Ilija, Milka, Stana, Radmila, Mara i Nada. „Imam punu kuću, hvala Bogu“, reče baba Zorka nazdravljajući čašom domaće lozove rakije Buda Brajovića. Zorka ima četrnaestoro unučadi, dvadeset šestoro praunučadi, šestoro čukununučadi i sedmo je na putu.
Zorka i Milan su se bavili stočarstvom i zemljoradnjom. Nije im bilo lako, ali morala su se podizati đeca i školovati. Njihovu skromnu kuću u Dugi posjećivali su ugledni ljudi, kumovi, prijatelji i rodbina. Zorka ih je dočekivala po starocrnogorskom običaju: pršuta, sir, skorup, domaći hljeb, loza i priganice.
Zorka se sjeća i rata kada je sa sestrom od strica ratovala na Sutjesci i s ponosom ističe da je drugu Titu kuvala najbolju kafu. Nikada nije zaboravila Nikšić.
Radovala se ponedjeljku, kada je u Nikšiću pazarni dan, pa je na nikšićku pijacu donosila svoj čuveni bijeli mrs (mješavina sira i skorupa). Na pijaci bi srijetala mnogo prijatelja i kumova, sa nekima bi popričala, a većina je kupovala kod nje. Njenom kvalitetnom bijelom mrsu nije mogla odoljeti ni porodica Đukanović (pok. Radovan, otac Predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, i majka Stana) koji su bili njene stalne mušterije. Uvijek su kupovali po mješinu sira ili skorupa Zorkinog.
Zorka je od tih para školovala đecu, udavala, ženila, završavala porodične obaveze. Bila je veoma pobožna žena, pa je u svojoj skromnoj porodičnoj kući molila Boga za zdravlje, slogu i mir u domu. Poštovala je svoga đevera Samujila i svoje četiri zaove, jer je tako savjetovala njena majka Jova kada se udala.
Nakon smrti muža Milana boravila je u Americi kod Ilije i Milke godinu dana. „Tamo mi se iskreno nije ni sviđelo“, reče baba Zorka i nasu još po jednu času rakije. „Hrana nikakva, nema dolazaka i odnika kao kod nas, a ljudi stalno nekud žure.“ U povjerenju mi je rekla da joj je više odgovaralo muško društvo jer žene mnogo pričaju.
U Danilovgrad se doselila 1986. godine nakon povratka iz Amerike i tu je stekla brojna poznanstva i prijatelje. Hvali svoga doktora Željka Barovića koji brine o njoj kao da mu je majka. Presrećna je bila kada su Milka i Ilija napravili porodičnu kuću u Grliću. Za njen stoti rođendan priredili su pravo slavlje – muzika, gusle, jelo i piće. Stigla je porodica, prijatelji, kumovi, ali joj je iskreno žao što Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nije mogao doći. Poslao joj je poklon koji joj je mnogo drag: crnogorski šal i čestitku. Iskreno se obradovala dolasku predsjednice SO Danilovgrad Zorice Kovačević i njenih saradnika. Kaže da joj je predsjednica Zorica poklonila crnogorsku košulju i da joj je drago da je jedna uspješna žena na čelu Opštine Danilovgrad. S njom je napravila i fotografiju za uspomenu.
Miodrag Migo Đurović
