Radomir – Lale Knežević iz Zagrada – Župa, rođen 1938.godine. Odmah po prijemu na poso poželio je da se i on bavi sportom. Izabrao je tradicionalni i viteški sport streljaštvo, a opredijelio se za pištolj.
Željezara Nikšić (ranije Boris Kidrič) industrijski gigant Crne Gore i šire, počela je sa radom 08.12.1956. godine, kada su proizvedeneprve tone hladno valjane trake. U sledećih nekoliko godina puštani su u proizvodnji i ostali pogoni. Ovo je dovelo do velikog zapošljavanja radne snage kako iz Nikšića tako i šire. Sa proizvodnjom prvih tona čelika, krajem pedesetih godina prošlog vijeka, formirano je i Radničko Sportsko Društvo “Čelik”. Društvo je djelovalo u više klubova i sekcija, a nastalo je sa ciljem da se omogući svim zaposlenim radnicima bavljenje sportom i rekreacijom, uz činjenicu da rekreativne aktivnosti povećavaju psiho fizička svojstva livaca, valjača, topilaca i drugih koji rade u otežanim uslovima rada i da su uglavnom dobri sportisti i dobri radnici.
Radomir Lale Knežević
U aktivnostima Društva bilo je u pojedinim momentima uključeno i preko 2.500 radnika. Posao u Željezari u Kontroli kvaliteta – hemijskoj labaratoriji dobio je 1960.godine tada mladi tehničar hemijskog smjera Radomir-Lale Knežević iz Zagrada – Župa, rođen 1938.godine. Odmah po prijemu na posao poželio je da se i on bavi sportom. Izabrao je tradicionalni i viteški sport streljaštvo, a opredijelio se za pištolj. Od prvog dana znao je šta želi – uspjeh u sportu. Streljačka družina bila je među brojnijim u Društvu, a njeni članovi su bili Ljubo Drinčić, Sveto Brajović, Miladin Vujičić, Radosav Bulajić, Branko Nikolić… Kasnije su se pridružili i Slavko Drinčić (sin Ljubov, reprezentativac učesnik PE u Parizu), Nataša Bulajić, Branka Đurković, Miodrag-Bato Samarđić i mnogi drugi. Vježbalo se na improvizovanom strelištu pod Trebjesom. Kasnije je dobrovoljnim radom strelaca izgrađena streljana u podrumu popularne Desetke, koja je koliko toliko zadovoljavala uslove treninga.
Društvo je posjedovalo samo dva pištolja, kao i ograničeni broj metaka, pa se čekao red da se ispuca predviđeni broj metaka. Sa njima su pod Trebjesom vježbali i pripadnici JNA garnizona u Nikšiću. Komandat nikšićkog garnizona potpukovnik Petar Blanuša, jednom prilikom ga je pozvao da mu bude pokazivač pogodaka, a za uzvrat će mu dati da ispuca 10 metaka. Prihvatio je. Kada je ispucao svoje metke, pokazalo se da su svi bili bolji od njegovih. Kao nagradu dobio je još deset metaka. Sa njegovim pištoljem pošao je i na prvenstvo Crne Gore u Titogradu, i na starom strelištu pod Goricom, ubjedljivo osvojio 1. mjesto upucavši 498 krugova i popravivši crnogorski rekord za čitavih 40 krugova. U narednih pet godina do 1966. godine uz osvojene titule prvaka Crne Gore redovno popravlja i rekorde, kada postiže 539 krugova sa serijskim malokalibarskim pištoljem. Tada je od Streljačkog saveza Crne Gore dobio standardni malokalibarski pištolj, sa kojim je pucao na prvenstvu Jugoslavije u Skoplju. Na ovom prvenstvu je osvojio 2. mjesto iza Vlada Pokopčića, upucavši novi crnogorski rekord od 548 krugova. Tada je prvi put dobio poziv od strane saveznog selektora Branka Jovovića da nastupa za reprezentaciju Jugoslavije na Balkanskom prvenstvu u Bukureštu.
Ostvareni rezultati
Dvadeset puta bio jeprvak Crne Gore u discipline vazdušni i MK pištolj, a šest puta prvak Jugoslavije u serijskom i slobodnom izboru. Druga i treća mjesta osvajao je više puta. Šest puta prvak Republika i Pokraina, gdje je nastupao i u ekipnoj i u pojedinačnoj konkurenciji. Kao reprezentativac Jugoslavije devet puta učestovao je na prvenstva Evrope. Najbolji rezultat je ostvario na PE u Parizu 1974.godine, kada je u disciplini vazdušnim pištoljem podijelio od 4.-9.mjesta, i kada je postigao novi jugoslovenski rekord od 384 krugova. Tada je za samo jedan krug izgubio bronzanu medalju i u pojedinačnoj i u ekipnoj konkurenciji. Kao reprezetativac jedanput je učestovao i na prvenstvu svijeta u Tunu – Švajcarska, osvajao je i takmičenja na Balkanu, talo da je jedanput bio na prvom, a jedanput na drugom mjestu.
Kao učesnik Mediteranskih igara u Splitu osvojio je četvrto mjesto. Jugoslovenski rekord je obarao tri puta. I dalje je aktuelan rekord od 391 kruga, koji je ostvario na otvorenom prvenstvu Beograda. Dvadeset godina od 1966. do 1986.godine je bio standardni reprezentativac Jugoslavije, za koju je nastupao ravno 99 puta. Streljaki klub „Čelik“ u najvećoj mjeri zahvaljujući njegovim uspjesima dugo je dominirao u crnogorskom streljaštvu.
Sa posebnim zadovoljstvom se sjeća PE u Parizu, kada je imao tu čast da na svečanom otvaranju sa trobojkom u rukama predvodi reprezentaciju Jugoslavije. U sastavu reprezentacije su tada bili takvi streljački asovi, svjetski prvaci i osvajači olimpijskih, svjetskih i evropskih odličja, kao Desanka Perović-Pešut, Branislav Lončar, Zdravko Milutinović, Goran Maksimović, Dušan Epifanić… Najveća neostvarena želja u sportu mu je to što nije uspio da ispuni olimpijsku normu i učestvuje na najvećoj smotri sportista – Olimpijsim igrama. Dva puta je bio na dohvat norme (u Minhenu i Montrealu) pošto je u olimpijskoj i predolimpijskoj godini po dva puta upucao olimpijsku normu od 554 kruga, a trebalo je najmanje tri puta. Sticanjem statusa reprezentativca njegove obaveze za sportske aktivnosti su bile sve veće i veće. Obavezne pripreme reprezentacije sa međunarodnim nastupima trajale su i do mjesec dana. Trudio se da obaveze na poslu u Željezari ne trpe zbog njegovih sportskih aktivnosti. Da je u tome uspijevao pokazuje i to da je 1978.go-dine izabran za najboljeg radnika Željezare, među oko 6000 zaposlenih. Sve svoje godišnje odmore koristio je za sportske aktivnosti. Znao je da na takmičenja pođe direktno i iz treće smjene. Tako je bilo i 1979.godine na prvenstvu Jugoslavije u Zagrebu, kada je osvojio najdražu zlatnu medalju. Kasneći na takmičenje preko 30 minuta, morao je to vrijeme da nadoknadi ubrzanim pucanjem, što mu nije smetalo da po treći put potvrdi titulu prvaka države. Kuriozitet je i taj što se odmah po završetku takmičenja avionom vratio direktno na posao, u treću smjenu. Velike obaveze prema sportskim aktivnostima primorale su ga da uzima neplaćena odsustva sa posla, što se značajno odrazilo na visinu njegove penzije, koja je prema izvodima Fonda za penzijsko invalidsko osiguranje umanjena za čitavih 63,4 procenta.
Radomir Knežević predvodi reprezentaciju Jugoslavije na
otvaranju Prvenstva Evrope u Parizu 1974. godine
Susret sa Titom
Kao najbolji sportista Crne Gore za 1971.godinu, određen je sledeće godine od strane SOFKe Crne Gore da ispred omladine i sportista pođe na prijam kod Predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, a povodom Dana Mladosti i njegovog 80. rođendana. Prijam je bio u svečanoj sali SIV-a u Beogradu. -U grupi sa sportistima strelcima Desankom Perović- Pešut in Branislavom Lončarem, sa nestrpljenjem I tremom smo čekali trenutak susreta. Kada je Tito prišao kod nas, prepoznao je Desanku i da smo mi strelci. Kada sam se ja predstavio Tito je kazao – Crnogorac, pođi i kod tvog Blaža (Jovanović), eno ga tamo, sjedi. Posle kraćeg zadržavanja sa nama, ja sam pošao i kod Blaža i sa njim ostao u dužem upoznavanju i razgovoru. Tako sam u samo nekoliko minuta imao čast i zadovoljstvo da upoznam “prvog čovjeka“ Jugoslavije Josipa Broza i „prvog čovjeka“ Crne Gore Blaža Jovanovića.
Posvećen sportu, poslu i porodici, u svojoj porodičnoj kući u naselju pod Trebjesom, stvorio je uslove za bavljenje sportom. U podkrovlju kuće napravio je malu streljanu za vazdušni pištolj koju koristi u zimskim uslovima, a kad je vrijeme lijepo tada trenira u dvorištu sa MK pištoljem. Upravo na tom mjestu, pod budnim okom Radomira, počeo je da trenira i njegov sin Čedomir. I on je odabrao pištolj. Stoga možemo slobodno reći da je njegovo ime, kao i ime njegovog sina Čedomira sinonim za streljaštvo, odnosno za vazdušni i malokalibarski pištolj. Po onoj narodnoj “sa oca je ostanulo sinu”, Čedomir je posle povlačenja oca iz aktivnog bavljena sportom, preuzeo i nastavio gdje je Lale stao. A morao je Lale 1986.godine, mnogo ranije nego što je mislio, da završi sportsku karijeru. Zbog bolesti oka (glaukom), da bi sačuvao vid, morao je poći na operaciju u Moskvu, koju je dijelom i sam finansirao. Po savjetu ljekara to je značilo i kraj dostatka fizičke snage za pištolj. I on je na nedavnom prvenstvu Crne Gore za pionire osvojio drugo mjesto i srebranu medalju. Sve svoje uspjehe Lale je ostvario nastupajući za RSD”Čelik”. I pored brojnih ponuda od klubova sa prostora bivše Jugoslavije, koji su mnogo više ulagali u ovaj sport, on je ostao vjeran Nikšiću, Željezari i Čeliku. Za uspjehe ostvarene u sportu dobio je veliki broj nagrada, diploma, priznanja i trofeja. Pomenućemo samo neke najvrednije: dva puta je proglašavan za najboljeg sportistu Nikšića (1971. i 1972.godine) 1971.godine je izabran za najboljeg sportistu Crne Gore.
Zvanično je proglašen od strane SSCG za najboljeg strelca Crne Gore svih vremena, a priznanje mu je uručio tadašnji sekretar SSCG Boro Vučinić. Dobitnik je zlatne plakete Evropske konfederacije i zvanja internacionalni majstor. Dobitnik je najveće nagrade grada Nikšića 18.Septembar. Među deset najboljih sportista Crne Gore izabran je devet puta, a 15-tak puta među deset najboljih sportista Nikšića.
Od strane sekretara SUP-a Crne Gore (rang današnjeg Ministra MUP-a) Vučića Čagorovića, za zasluge ostvarene u sportu, dobio je malokalibarski kolt, koji mu je uručio načelnik opštinskog SUP-a Miljan Vukosavljević. Dobitnik je Ordena zasluga za narod sa srebranom zvijezdom njegove karijere. Sin Čedomir je nastavio dominaciju, koju je. Prvak Crne Gore bio je šesnaest puta sa standardnim, vazdušnim i malokalibarskim pištoljima, dva puta prvak Jugoslavije u pojedinačnoj i dva puta u ekipnoj konkurenciji sa SD “Bratogošt”, dva puta pobjednik Kupa Jugoslavije, tri puta je osvajao druga mjesta na prvenstvima Balkana, na Mediteranskim igrama u Bariju je osvojio peto mjesto. Na međunarodnim turnirima u Atini i Budimpešti osvajao je 1. mjesta, Kao reprezentativac Jugoslavije učesnik je na dva prvenstva Evrope, kao i na prvenstvu svijeta u Barseloni, gdje je uz jugoslovenski rekord osvojio izvaredno 11. mjesto. I Lalov unuk Luka je naslijedio oca i djeda, samo što je on za početak izabrao vazdušnu pušku, zbog nedostatka fizičke snage za pištolj. I on je na nedavnom prvenstvu Crne Gore za pionire osvojio drugo mjesto i srebranu medalju. Sve svoje uspjehe Lale je ostvario nastupajući za RSD”Čelik”. I pored brojnih ponuda od klubova sa prostora bivše Jugoslavije, koji su mnogo više ulagali u ovaj sport, on je ostao vjeran Nikšiću, Željezari i Čeliku. Za uspjehe ostvarene u sportu dobio je veliki broj nagrada, diploma, priznanja i trofeja. Pomenućemo samo neke najvrednije: dva puta je proglašavan za najboljeg sportistu Nikšića (1971. i 1972.godine) 1971.godine je izabran za najboljeg sportistu Crne Gore.
Zvanično je proglašen od strane SSCG za najboljeg strelca Crne Gore svih vremena, a priznanje mu je uručio tadašnji sekretar SSCG Boron Vučinić. Dobitnik je zlatne plakete Evropske konfederacije i zvanja internacionalni majstor. Dobitnik je najveće nagrade grada Nikšića 18.Septembar.
Među deset najboljih sportista Crne Gore izabran je devet puta, a 15-tak puta među deset najboljih sportista Nikšića. Od strane sekretara SUP-a Crne Gore (rang današnjeg Ministra MUP-a) Vučića Čagorovića, za zasluge ostvarene u sportu, dobio je malokalibarski kolt, koji mu je uručio načelnik opštinskog SUP-a Miljan Vukosavljević. Dobitnik je Ordena zasluga za narod sa srebranom zvijezdom.
-Ljubomir Nikolić
