Tunjevo, pitomo selo pokraj Zete, bilo je ovog 26. maja u svečarskom sjaju, ispunjeno partizanskim pjesmama. U organizaciji UBNOR-a i antifašista Nikšića i Mjesne zajednice sela otvoren je Spomen dom koji se zove „Simo i Mara“. Pored mještana Tunjeva, ovom činu su prisustvovali Branislav Đuranović, predsjednik Opšine Danilovgrad, Sonja Nikćević, podpresjednik SO Nikšić, Zuvdija Hodžić i Mito Đurović, predsjednik i sekretar SUBNOR-a i antifašišta Crne Gore, brojni članovi nikšićke boračke i antifašističke organizacije.
Branislav Djuranovic i Sonja Nikcevic
Slobodan Bato Mirjačić, predsjednik UBNOR-a i antifašista Nikšića je biranim riječima govorio o bratu i sestri, Simu i Mari Radulović, koji su dali svoj mladi život za slobodu. Zajedno su imali skupa samo 38 godina, kada su strijeljani 27. decembra 1943. na Farmacima. Simo je bio ranjen na Sutjesci, skojevac od 1941., učesnik trinaestojulskog ustanka, a dvije godine mlađa sestra Mara, postala je skojevka godinu dana prije tragične smrti.
Slobodan Bato Mirjačić govori ispred Spomen doma
-Nije im užasni rat dozvolio da prožive mladost, da se naigraju, da se nanose svoje ljepote i vedrine, proljeća pored zelene Zete. Dva crvena cvijeta prerano ostadoše na oltaru slobode. Ponosni mještani ovog kraja ne dozvoljavaju da im se imena zaborave. Blistaće ovo spomen obilježje punim sjajem i pronositi priču o Simu i Mari Radulović narednih decenija i vjekova. Ta priča nam je danas najpotrebnija jer sad se više nego ikada prekraja istorija. Izjednačavaju se izdajice i junaci, heroji i četničke vojvode, kokarde i crvene petokrake. Okupljeni sa ovog skupa sa hiljadama antifašita Crne Gore neće to dozvoliti, jer Simo i Mara su poginuli za isti ideal-antifašizam.-naglasio je u svom obraćanju Slobodan Mirjačić.
Akademik, istoričar Radoje Pajović, inače i sam mještanin Tunjeva, je prisutnima osvijetlio životni put Sima i Mare, đece Radula Radulovića, čija je sva porodica bila u partizanima. Podsjetio je da se Simo poslije ranjavanja na Sutjesci bio sklonio u ilegalu, u Milojevićko pobrđe, gdje mu je sestra Mara donosila hranu i ljekove. Otkrili su ih domaći izdajnici i predali neprijatelju, pa su završili u zloglasnoj Jusovači. Simo kao talac sa još pedeset zarobljenika je izveden na strelište, na Farmake, ali sestra Mara iako nije bila određena za strijeljanje, nije htela da ostavi brata, pa su zagrljeni stali pred mitraljeske cijevi.
–Ovo je bila ljudska drama po ugledu na antičke tragedije, čak i jače. Ni lik Antigone nije im ravan. To prevazilazi crnogorske primjere čojstva i junaštva. Slučaj Mare Radulović potvrđuje i crnogorsku tradiciju o ljubavi sestre prema bratu. Od sada, podizanjem ovog Spomen doma, Simo i Mara ulaze u legendu. To doživljavam kao nešto najuzvišenije u ljudskoj istoriji. –naglasio je akademik Pajović.
Obracanje Akademika Radoja Pajovica
Smomen ploču na Spomen domu „Simo i Mara“ otkrili su Slobodan Mirjačić i Sonja Nikšević. Među prisutnima u Tunjevu su bili i najstariji mještani, devedesetogodišnja Kosa Radulović, i tri godine mlađi Filip Radulović. Medijator programa je bila Vesna Kovač. Po završetku oficijelnog dijela ovog okupljanja, Boško Radulović je zahvalio svima na masovnom prisustvu i pozvao u Konobu Tunjevo, na druženje I okrepljenje.
Tekst i snimci: Blagoje Đukanović
