Stare razglednice pored svoje osnovne namjene posjeduju i druge kvalitete koji se mogu razmatrati i biti interesantni sa više aspekata. Razglednica sama po sebi predstavlja značajan, autentičan i dokumentaran istorijski izvor. Ona predstavlja nerijetko i izvor o pojedinom događaju, arhitekturi, objektu, prostoru uopšte, zatim nošnji, običajima, ličnostima, itd. To je sve preporučuje kao originalno svjedočanstvo materijalnog i duhovnog života na određenom prostoru i u određenom vremenu. U današnje vrijeme razglednica se koristi kao zahvalno sredstvo za naučno popularno predstavljanje određene teme bilo da se radi o knjizi, brošuri ili izložbi.
Sakupljanjem starih razglednica Nikšića počeo sam se baviti prije nekih šest godina a u ovaj „svijet“ ušao sam preko filatelije kada je grupa filatelista nakon dužeg vremenskog perioda 2006. godine obnovila rad filatelističkog udruženja “Nikšić”. Te iste godine izabran sam za sekretara udruženja a tu funkciju i dan danas obavljam.
Razglednica sa najstarijim panoramskim snimakom grada
Pošto su na prostoru Crne Gore bile ograničene mogućnosti za nabavku starih markica okrenuo sam se trgovini preko Interneta. Trgujući poštanske markice na brojnim aukcijskim sajtovima naišao sam i na stare razglednice Nikšića pa se tako i javila želja da ih posjedujem. Počeo sam da kupujem jednu po jednu, ni sluteći tada da će taj broj danas preći brojku od 300 razglednica. Naravno tu se priča ne završava jer znam da postoje razglednice koje još nemam u svojoj kolekciji a isto tako svaki dan donosi nešto novo kada se pojave razglednice koje još nisam imao prilike nigdje do sada da vidim. Upravo to je nešto što me tjera da nastavim sa svojim istraživačkim radom jer mislim da na ovaj način dajem najbolji doprinos da se stari Nikšić sačuva od zaborava.
Kolekcionari starih razglednica prave jednu osnovnu podjelu na razglednice prije i poslije Drugog svjetskog rata. Razglednice prije Drugog svjetskog rata je mnogo teže nabaviti i samim tim su one mnogo interesantnije za kolekcionare. Moja kolekcija danas broji preko 100 razglednica Nikšića prije Prvog i Drugog svjetskog rata što svakako predstavlja značajan broj, s obzirom na činjenicu da su razglednice sjevera Crne Gore rađene u mnogo manjim tiražima nego na primjer razglednice Cetinja, Kotora, Herceg Novog i svih drugih mjesta na crnogorskom primorju. Uvijek kad me neko pita koju bih razglednicu izdvojio nađem se u dilemi ali za ovaj tekst izdvojiću neke od njih. Tu su prije svega dvije razglednice panoramskog snimka grada Nikšića koje su putovale 1903. i 1908. godine. Jedna je crno bijela a druga je u boji. Ono što je interesantno za njih je to da i pored toga što su putovale tih godina na njima je prikazana fotografija/slika najstarijeg panoramskog snimka grada. Kao dokaz za ovu tvrdnju navešću samo to da se na razglednici jasno vidi Petrova glavica ali ne i Saborna crkva (Petrova glavica – mjesto na kome se danas nalazi Saborna crkva). Pošto je sama crkva građena 5 godina i završena 18. avgusta 1900. godine to upućuje na zaključak da se radi o snimku iz 1895/96. godine. Da se primijetiti da je Nikšić tada izgledao sasvim drugačije u odnosu na danas.
Carev most – Anker razglednica Rudolfa Mosingera 1910. godina
Pored ovih razglednica izdvojio bih i razglednice čuvenog nikšićkog fotografa iz porodice Šobajić, Branka Šobajića koji je uradio čitav niz prelijepih razglednica Nikšića i time trajno sačuvao od zaborava kako je naš grad izgledao početkom XX vijeka. Interesantno za njega je i to da je on numerisao razglednice a same fotografije koje su se našle na razglednicama radio u Budimpešti (izdavač – Rigler).
Tu su takođe i dvije prelijepe tzv. anker razglednice čuvenog fotografa Rudolfa Mosingera koji je 1910. godine iz Hrvatske došao u Crnu Goru na poziv kralja Nikole. Na tim razglednicama prikazan je Carev most kao i dvorac i crkva Svetog Vasilija Ostroškog. Kako je te godine Crna Gora proglašena kraljevinom njegov zadatak je bio da proputuje Crnom Gorom i prikaže je kroz fotografije u albumu kojeg inače i imam u svojoj kolekciji. Od 32 fotografije, koliko ih ima u tom albumu, Nikšiću su “pripala” tri mjesta – Carev most, Saborna crkva i dvorac. Zatim tu su i dvije razglednice u boji trga iz 1910. godine koje je izdala knjižara Laković a o čijem radu se vrlo malo zna. Pored ovih razglednica u svojoj kolekciji posjedujem i brojne razglednice koje su izdale knjižara L. Mijuškovića, zatim knjižara braće Kavaja kao i knjižara Progres M. Radoičića. Napomenuo bih da je veliki broj tih fotografija prikazanih na razglednicama nastao u umjetničkom ateljeu poznatog nikšićkog fotografa Milića Obrenovića koji je sarađivao sa tada čuvenim i poznatim knjižarama Kavaja i Progres. Posebno je lijepa serija od trinaest crno bijelih razglednica izdavača Knaus iz Zagreba, koje se odlikuju jasnošću fotografije kao i kvalitetnim papirom na kojem su izrađene. Interesantne su takođe i dvije trostruke panoramske razglednice grada (crno bijela i u boji) koje sam nabavio u Zagrebu i Italiji a koje prikazuju pogled na grad sa Bedema iz perioda tridesetih godina XX vijeka. Tu su i tzv. “harmonike” koje se sastoje od 12 mini fotografija a koje su se nekada prodavale kao suveniri i one mi danas predstavljaju kao neku vrstu kataloga, jer svi ti motivi grada koji se pojavljuju na njima su i trag da su urađeni i kao razglednice. Pored da kažem domaćih izdavača razglednice Nikšića su radili i izdavači sa Cetinja, Podgorice i inostranstva.
Pored razglednica starog Nikšića u svojoj kolekciji posjedujem i dvadesetak razglednica manastira Ostrog, zatim razglednice Žabljaka, Šavnika, Grahova, Velimlja i druge.
Kada se uporede stare razglednice i ove današnje da se primijetiti da je razlika velika. Na primjer početkom XX vijeka je važilo pravilo da je poleđina razglednice bila rezervisana samo za adresu, pečat i markicu dok je tekst ispisivan na prednjoj strani na bijelom prostoru oko fotografije. Takođe, interesantno je napomenuti da ako imamo u vidu tehniku koja je tada korišćena za izradu razglednica (fotoaparati i štamparske mašine), stiče se utisak da su se ljudi koji su se bavili izdavanjem razglednica u to vrijeme mnogo više trudili i da su u taj posao ulazili sa mnogo više ljubavi nego što je to danas slučaj. Za neke razglednice konkretno Nikšića i do dan danas, makar meni a i onima koji su imali vidjeti razglednice iz moje kolekcije, ostaje dilema kako je fotograf uspio da baš iz tog ugla napravi fotografiju.
Dvorac kralja Nikole – izdavač Branko Šobajić (najskuplja razglednica, plaćena 70 Eura)
Vremenom kako je moja kolekcija bivala sve bogatija javila se potreba da uporedo sa sakupljanjem starih razglednica Nikšića sakupljam sve drugo što je vezano za Nikšić, prije svega stare knjige o Nikšiću, akcije, fotografije i drugo. Upravo mi literatura (knjige, novine, časopisi…) u najvećoj mjeri i pomaže da što je moguće preciznije odredim iz kog perioda je koja razglednica.
Mnogo je pokazatelja koji mogu da odrede iz kog je perioda koja razglednica kao što su na primjer: godina kada je izgrađena neka važnija zgrada ili kuća u Nikšiću, poštanska markica koja mi sa sigurnošću može potvrditi o kom se periodu radi (svaka markica ima svoj datum i godinu kada je puštena u promet), zatim poštanski pečat na poleđini razglednici koji mi govori kada je razglednica poslata ili primljena, izdavač razglednice i čitav niz drugih pokazatelja.
Na pitanja da li bih prodao neku razglednicu iz svoje kolekcije uvijek odgovorim odrično, jer previše je tu vremena, strpljenja i živaca uloženo da bih se ja bilo koje od njih tek tako lako odrekao za novac. Jednostavno nema tog novca za koji bih ih sada prodao iako me ta kolekcija do sada prilično koštala ako imamo u vidu da sam pojedine plaćao i preko pedeset eura po komadu. Ipak nije mi žao uloženog novca a svaki novi dan mi donese potvrdu one čuvene Geteove poslovice da su kolekcionari srećni ljudi.
Posebno me raduju pozitivne reakcije ljudi koji su bili u prilici da vide moju kolekciju starih razglednica Nikšića i okoline, jer mi upravo one daju dodatni „vjetar u leđa” da nastavim da se još predanije bavim istorijom svoga grada kroz sakupljanje svega onoga što je vezano za stari Nikšić. Moj neki plan je da u skoroj budućnosti uz pomoć i drugih ljudi koji vole Nikšić napravim i jednu izložbu starih razglednica Nikšića a iskreno se nadam da će ovaj moj hobi naići i na razumijevanje ne samo ljudi koji se u Nikšiću bave kulturom nego i svih onih koji mogu na neki način da pomognu kako bi jednog dana ova moja kolekcija ugledala svjetlost dana kroz jednu bogato ilustrovanu knjigu o tome kakav nam je Nikšić nekada bio.
-Boško Roganović
