IN MEMORIAM – NIKOLA MIJUŠKOVIĆ (1934-2017)
Dana 03.06. 2017. godine, umro je naš dragi Nikšićanin koji je bio jedan od najboljih fudbalera Sutjeske, Budućnosti, Crvene Zvezde i Sarajeva. U šahu dogurao do titule majstorskog kandidata.
Nikola Mijušković i Gari Kasparov
Djetinjstvo praktično nije ni imao. Kada je trebao da pođe u školu, da provodi bezbrižne dane u klupi i sa bukvarom u ruci, a kasnije da se na brojnim livadama i slobodnim prostorima u gradu, zajedno sa svojim vršnjacima igra i zabavlja, došao je rat. Dugo i predugo su trajale te teške i mučne godine okupacije, strah, glad bježanje u skrovišta. Ali, napokon je došlo oslobođenje i trebalo je nadoknaditi sve ono što je do tada bilo propušteno.
Fudbal je bio i ostao najljepša zabava mladih Nikšićana. Formirane su ulične ekipe, a lopta, takozvana “krpenjača”, pravljena je od starih i dotrajalih čarapa, mada ni njih nije bilo dovoljno. Ona napravljena od kravljeg mjehura, bila je pravi luksuz, jer je pravu kožnu loptu sa šnjurom imao samo FK “Sutjeska”.
U takvom ambijentu je prolazilo djetinjstvo Nikole Mijuškovića, popularnog Nikolice. Iako fizički slabiji od ostalih, njegov talenat je veoma brzo došao do izražaja. Postao je jedan od najboljih uličnih igrača, dječak koji kao da se rodio sa loptom.
Priča o Nikolinom fudbalskom umijeću stigla je i do Sava Stanišića, “alfa i omege” nikšićkog fudbala. Nekadašnji igrač Sutjeske, pa kasnije trener i dugogodišnji predsjedsjednik Kluba, otišao je i krišom posmatrao jednu utakmicu uličnih rivala. Iskusnom Savovom oku nije terbalo da posmatra čitav meč i uvjeri se u kvalitete mladog Mijuškovića. Dovoljno je bilo samo desetak minuta da vidi o kakvom se talentu radi, ali je sačekao kraj utakmice, prišao najboljem igraču meča i ponudio mu da igra u podmlatku Sutjeske.
Naravno, bilo je to veliko i prijatno iznenađenje za Mijuškovića, jer je san svakog dječaka bio da obuče dres ovog tima. Već sjutradan se obreo na stadionu koji se tada nalazio ispod manastira i na prvom treningu pokazao da je procjena iskusnog Stanišića bila tačna. Tada je ustvari stasavala jedna nova, izuzetno talentovana generacija Sutjeske. U tom podmlatku, pored Mijuškovića, nalazili su se: Vaso Bošković, Momo Šakotić, Veselin – Bato Pavićević, Ilija – Điko Burić, Danilo – Bato Marković, Dragan Pavićević, Ruždija Osmanagić, Milan – Mika Zirojević, Boro Spajić, Petar Todorović, Milan Darmanović, Duško Mrkić, Pero Radonjić, Ilija Kaljević, Danilo Gojković i drugi. Mnogi od njih su kasnije postali prvotimci i igrači oko kojih su se otimali mnogi prvoligaši. A sa nepunih osamnaest godina, Nikola Mijušković, našao se u prvom timu Sutjeske.
Prelazak u Budućnost
Nije dugo Mijušković nosio dres nikšićkog tima. Poslije dvije – tri godine njegov talenat i fudbalsko znanje već je bilo poznato, pa je 1955. godine, kada je Budućnost ostvarila svoj san i poslije duže pauze ponovo postala član jugoslovenskog elitnog takmičenja, prešao je u redove titogradskog tima. Bila je to teška i naporna sezona, ali je Budućnost, pod vođstvom Vojina Škobe Božovića, sačuvala prvoligaški status.
U dresu Zvezde
Veoma brzo Mijušković je zadobio simpatije titogradske publike. Besprekoran borac, izuzetna tehnika i odvažnost na terenu krasili su ovog brzonogog Nikšićanina, čiji je doprinos dobrim rezultatima Budućnosti bio evidentan. Ali i ponašanjem van terena, Nikola je plijenio pažnju ljubitelja fudbala. Uvijek vedrog raspoloženja, spreman za šalu, bio je miljenik čaršije.
Njegovi nastupi u dresu titogradskog prvoligaša privukli su pažnju stručnjaka iz drugih sredina, ali najupornija je bila Crvena Zvezda, koja je uspjela 1960. godine, da dovede Mijuškovića u svoje redove. Cilj “crveno – bijelih“ u toj sezoni je bio osvajanje šampionske titule, a trener Mišo Pavić mnogo je očekivao od novajlije u timu, Nikole Mijuškovića. Očekivanja su se i ispunila. Te sezone Crvena Zvezda je osvojila svoju četvrtu šampionsku titulu.
-Najdraži meč u dresu Crvene Zvezde odigrao sam protiv Hajduka. Pobijedili smo sa 2:0, a ja sam bio strijelac oba gola. Bio sam ne junak dana, već junak mjeseca – prisjeća se tih dana veteran iz Nikšića.
Nikola Mijušković u šampionskom timu Crvene Zvezde 1959. godine
Zatvoren krug
Još jednom je Nikola Mijušković, 1964. godine, sa Crvenom Zvezdom osvojio šampionski tron i onda je, poslije pet godina, došao razlaz. Virtuozni Nikšićanin obreo se na Koševu i obukao dres Sarajeva. Tamo nije proveo mnogo vremena, već je ubrzo postao član gradskog rivala Željezničara, da bi se poslije godinu dana vratio u svoj matični klub Sutjesku. Tu je završio fudbalsku karijeru i krug se zatvorio.
-Mnogo vremena je od tada prošlo, ali se i sada sjećam mnogih detalja. Naravno, u najdražim upomenama ostaju one lijepe stvari. Mnogo je bilo dobrih i nezaboravnih utakmica, fudbal je tada bio na visokom nivou, svaka ekipa imala je izvanredne pojedince. Ali ono što je najbitnije i za mene najvažnije jeste činjenica da sam u svim sredinama gdje sam boravio imao mnogo prijatelja. U Beogradu sam se najčešće družio sa Zebecom, ali i sa nikšićkim studentima, kojih je tada bilo puno – objašnjava Nikola.
Rokada u sportu
Još dok je bio aktivni fudbaler, Nikola Mijušković je obožavao šah. Kao i u fudbalu, u šahu je bio samouk, ali je imao neku “kvrgu“ u glavi, jer je bio najbolji među vršnjacima. Međutim, obaveze na zelenom terenu nijesu mu ostavljale mnogo vremena da se ozbiljnije posveti igri na 64 polja.
No, kada je okačio kopačke o klin, kad se zaposlio u Elektroprivredi Crne Gore, sasvim se posvetio šahu. Postao je član Šahovskog kluba “Nikšić” i počeo se pojavljivati na raznim turnirima i prvenstvima Crne Gore. Brzo je postao veoma dobar igrač, a zahvaljujući dobrim rezultatima dogurao je i do titule majstorskog kandidata. Vodio je bitke sa najpoznatijim tadašnjim šahistima Jugoslavije, ali i sa svjetskim velemajstorima i što je posebno važno, svima je zadao mnogo glavobolje. Bio je pravi boem za šahovskom tablom. Nije robovao već uhodanim varijantama, imao je svoj, nepredvidljiv stil, uvijek iznenađujući za protivnika i simpatičan za gledaoce.
Jednostavno, Nikola Mijušković bio je velemajstor u dva sporta – fudbalu i šahu.
Iz knjige “Velikani crnogorskog sporta”,
autor
Dragan Bobi Perović
