I reče Dragan Radulović: “S ljubavlju u srcu, upali fitilj, kad promašiš pticu – pogođen je cilj!”
Divnog, sunčanog 19. aprila 1973. u starom, dobrom nikšićkom Onogoštu, sjedim s Draganom Radulovićem, mladim pjesnikom crnogorskim I: ponesoh darovnu knjigu; njegovu prvu, “Nijesmo odavde”, s posvetom: “Dragom mom Slobu, prijateljski i srdačno, Dragan Radulović. Nikšić, 19. IV 1973.”
Protutnjaše decenije, a najteža ova posljednja; bez Dragana. Sretali smo se: drugovali, od Nikšića, Titograda/Podgorice, Rožaja, gdje sam bio u Savjetu “Zlatne pahulje”, a Dragan glavni čovjek tradicionalne kultne rožajske i crnogorske manifestacije. Protutnjaše decenije, a ova posljednja bez Dragana…
Dragan Radulović se i svojom maštom i dobrotom i profesijom vrhunskog TV dokumentariste opredijelio za svijet djeteta, reče njegov i moj drugar Pero Zubac. Valjda u nas nema pjesnika koji se tako zdušno posvetio odbrani dječjeg svijeta…
Rođen u Nikšiću, Prvog maja 1951., na praznik rada; veliki radiša, pisac, poeta, slikar, divan čovjek… Dragan Radulović, uspio je da dobukti i svoje stvaralaštvo okiti nizom nagrada i priznanja: nagrade Oslobođenja Nikšića i Podgorice, nagrada Radio-Televizije Crne Gore, dvije prve nagrade za TV emisije na festivalima JRT, nagrada za TV emisiju u Plovdivu… Knjige; pjesme, priče, slike.
A njegovi mali drugari, danas odrasli ljudi, siguran sam, nijesu zaboravili Draganove pjesme koje su nekad recitovali i pjevali.
I: krenu naše prijateljstvo započeto na sunčanoj terasi starog, dobrog Onogošta. Stižu knjige, pa i: “Djeca imaju pravo”, rascvjetala, likovno opremljena darovitom rukom Dragana Radulovića. A na njoj: “SLOBU”,
I sunčan i tmuran dan,
Neki griju, neki lede,
Al’ moj drugar Slobodan
Stalno ređa – POBJEDE!
“S ljubavlju Tvoj Dragan Radulović. 16. Sep. 1999.”
Iz štampe iziđe i moja knjiga “Neki naši dani”, za koju recenzent Ratko Đurović, reče – nema u njoj ni jednog retka koji se ne zalaže za istinu i pravdu, kao osnovne ljudske kategorije…
Još se na njoj štamparska slova nijesu osušila, a od Dragana, čestitka: “NEKI NAŠI DANI, Slobu Vukoviću”,
Vrijeme – sito i rešeto,
glupost baca, mudrost brani,
Zabilježi Slobo sve to,
– to su NEKI NAŠI DANI
Dobro znade šta je sveto,
uvijek na ljudskoj strani,
zabilježi Slobo sve to,
– to su NEKI NAŠI DANI…
7. II 1992. Dragan Radulović
Teku devedesete, može biti najteža decenija novije istorije Crne Gore, kada je sačuvana od rata i međuetničkog istrebljenja, kada je trebalo održati mir i stabilnost.
Dragan se javlja: “SLOBO”,
Dnevnu traku prati budno
Za “Pobjedu” gradeć’ slike,
Dok vrijeme, ovo, čudno
Gorko vaga – pobjednike!
Tvoj Dragan Radulović, 19. IV 1997. god.
I: evo, u ove dane, sluti se proljeće. I sjećanje na Draganov moto: “S ljubavlju u srcu, upali fitilj, kad promašiš pticu – pogođen je cilj!”
A naš drugar Pero Zubac reče: “Dobra duša u dobra pjesnika. Za dobro djece.”
-Slobodan Vuković
