Filmski genije Sergej Paradžanov je rekao da se čista ljepota jedino može vidjeti u baletu.
Radomir Rade Krulanović se rodio u Nikšiću u Crnoj Gori 1.07.1934. godine. Plesno znanje je stekao u Srednjoj baletskoj školi u Ljubljani i nastavio studije na medjunarodnom plesnom centru u Kanu. Od 1954. godine do 1980 bio je solista baleta u Ljubljani, prvak Ljubljanskog baleta, a kasnije baletski pedagog i načelnik gradskog pozorišta u Klagenfurtu, Austrija. Radomirove-Radove najvažnije uloge su ostvarene u Romeu i Juliji, Plavoj ptici, Uspavanoj ljepotici, Labudovom jezeru, Žizeli i drugim.
Od 1978. godine živi i radi u Klagenfurtu.
’’U Ljubljani sam učio srednju baletsku školu. Igra me osvojila a i ja nju. Pokazali smo da crnogorci imaju sluha za lijepu umjetnost. Igrao sam i pred Hruščovom u Moskvi. Saradjivao sa čuvenim Serđom Lifarom, prijateljeljem Pabla Pikasa, Miloradom Miškovićem, divnom i nezaboravnom Pinom Bauš, Rudolfom Nurejevim, Višnjom Đorđević, Duškom Sifnios, Ivankom Lukateli, cetinjaninom Mirkom Bratičevićem, mađarskim nacionalnim teatrom i brojnim njemačkim školama.’’
Pored Rada je uvijek njegova žena Ema, Slovenka sa kojom je proveo pedeset godina braka. ’’Naš život je prožet aplauzima. Radomir je često bio odvojen od kuće, ali smo za to imali razumijevanje, podržavali ga i uspjeli. Živjeli smo i živimo sretno sa našim sinom Marjanom, 52 godine, baletskim igračem koji ima uspješnu karijeru i svoju privatnu baletsku školu u Klagenfurtu.’’
Rade govori kako mu je život bio težak. Baletska priča teče kao na filmu. Radio je u kamenolomu u Minhenu da bi platio baletsko školovanje i na kraju naš junak je uspio. Otac, ugledni sveštenik Radule, dolazio je da gleda svog sina Rada u Ljubljani kako igra u baletskim prestavama. Kada je rekao zbogom sceni to nije bilo i zbogom igri. Princ igre je obišao cijeli svijet a oduševljen je bio ruskom baletskom školom.
U ljeto 2010. godine Radomir je bio u Crnoj Gori. Tada je zajedno sa Marinom Abramović dobio pasoš kulturnog ambasadora države Crne Gore.
Rade je govorio da i Nikšić treba da ima baletsku školu. Bio je sretan kada smo mu rekli da postoji veliki broj roditelja koji bi voljeli da njihova djeca igraju balet. Ljubitelji baleta su se našli u situaciji kao oni u čuvenom Pirandelovom komadu ’’Šest lica traži pisca’’ da pronadju najbolji način kako da se djeci balet približi kao igra. Posao im je olakšan jer podvig koji je Radomir napravio biće im zvijezda vodilja, kaže Krsto Baletić, čija kćerka Maša pohadja časove baleta.
Počela su da dolaze djeca, dovodili su ih bake, jedna baka to nije mogla da vjeruje, plakala je od sreće. A gospodja Violeta Sarić, kad je čula da postoji škola dotrčala je uzbudjena i iznenadjena, i njeno dijete Isidora danas, poslije četiri godine, je jedna od najboljih.
Škola je počela da radi od septembra 2010. godine, djevojčice Marsela Maša Baletić, Ksenija Zirojević, Ivana Bakočević, sestre Čvorović i Bogetić, Marija Perutović, Isidora Sarić, Jana Bulajić, Milica Goranović, Sanja Djurdjevac, Hajdana Otašević, Žana Radulović i ostale djevojčice sa uspjehom osvajaju tajne ove umjetnosti. Nijesu samo one srećne već i njihovi roditelji koji daju podršku profesorici Rozici Popari. Zahvaljujući upornosti i stručnosti profesorice Rozice Popare djeca žive za njen čas kao i roditelji koji sa velikom pažnjom posmatraju umjetničke kreacije svojih kćerki. Oduševljeni angažovanjem profesorice Popare roditelji će pokrenuti inicijativu sa jednim ciljem da njen rad bude vrednovan na nivou Opštine. Izašle su one iz sjenke anonimnosti pa se za njih čulo i van rodnog grada. Profesorica Popara prenosi svoje profesionalno iskustvo ne štedeći sebe. Za uspjeh je potrebno dosta strpljenja rada i truda. Radi se o sposobnoj i talentovanoj djeci koja su već imala javne nastupe u Podgorici, Nikšiću i mjesnoj zajednici Župa, rodnom mjestu našeg Radomira. Sve ove djevojčice žive za čas baleta, sretne su i sanjaju dan kada će zaigrati u Žizeli, ili u nekoj drugoj romantičnoj priči.
Škola ima podršku brojnih baletskih umjetnika i škola iz cijelog svijeta. Sjajna Ivanka Lukateli im je poručila ’’da rade, budu strpljive i uživaju u bajci koja se zove balet’’.
Mi, gradjani Crne Gore možemo biti ponosni na našeg Nikšićanina, kulturnog ambasadora Radomira Krulanovića, koji je predstavljao i predstavljaće Crnu Goru u najboljem svijetlu.
Krsto Đ. Baletić
Tino Đikanović
