Milan Šapurić (1919-1988) je kao profesionalni vozač, a kasnije i kao instruktor svih kategorija, po našim strmim i uskim putevima, proveo punih pedeset godina prešavši nekoliko milona kilometara, bez ijednog udesa i saobraćajnog prekršaja.
Milan Šapurić, 1975. godine
Milan Šapurić (1919-1988) je kao profesionalni vozač, a kasnije i kao instruktor svih kategorija, po našim strmim i uskim putevima, proveo punih pedeset godina prešavši nekoliko milona kilometara, bez ijednog udesa i saobraćajnog prekršaja. Za uspješnu i nimalo kratku vozačku karijeru, dobio je desetine priznanja, pohvala i plaketa.
Bio je dugogodišnji član komisije za polaganje vozačkih ispita i saobraćajni vještak prilikom saobraćajnih nezgoda, a svoju vozačku karijeru okončao je kao instruktor svih kategorija u nikšićkom Auto moto društvu “Milo Cicović”.
Svoj prvi susret sa volanom Milan je imao daleke 1937. godine, prilikom izgradnje puta Korita – Somina, kao šoferski pomoćnik, kod tada već čuvenog nikšićkog vozača Đola Lučića. Samostalnu šofersku karijeru započeo je 1939. Godine, kada je probijan put preko planine Javorak i to kao vozač parnog valjka, čuda od tehnike koje je koristilo drva kao pogonsko gorivo. Vozač parnog valjka pri ruci je uvijek morao imati sjekiru, kao bi ”gorivom” mogao dopunjavati vozilo.
Iste te godine prilikom svečanog otvaranja pruge Nikšić – Bileća, Milan Šapurić je na nikšićkom trgu učestvovao u demostracijama protiv tadašnjeg predsjednika vlade Milana Stojadinovića.
Kada su zapucale puške ustaničke i slobodarske, dvadesetdvogodišnji Milan je krenuo da brani otadžbinu. Za svoje aktivno učestvovanje u Drugom svjetskom ratu (1941-1945) u kome je dva puta ranjavan, odlikovan je sa medaljom za hrabrost i medaljom za vojne zasluge. Krajem 1943. godine u mjestu Duga Resa, čuvši da je kamion pun municije i vojne opreme parkiran u centru varoši, koga su čuvale jake ustaške snage, Milan se dobrovoljno javlja da preotme teret. Pod okriljem noći, ne razmišljajući mnogo o posledicama, Milan se prikrao kamionu, upalio motor i preko uzanog mosta pobjegao prema partizanskim jedinicama, sa dragocjenim utovarom municije.
Milan Šapurić, 1955. godine
Poslije završetka Drugog svjetskog rata, kada je došlo vrijeme obnove i izgradnje Milan se vratio volanu. Teško je nabrojati koje je sve vrste kamiona vozio Milan Šapurić. Bili su to kamioni koje je Crna Gora dobijala kao poslijeratnu pomoć od saveznika Amerike i Engleske: “Dodž”, “GMC u narodu zvani Džems”, “Lejlend”, “Master-Ševrolet”, “Fiat” i “Sitroen”. Među njima se izdvajao “Federal”, kamion velike tonaže, koji je u ono vrijeme predstavljao pravo tehničko čudo, jer je mogao voziti balvane dužine 10 metara. Takođe je vozio njemačke kamione “Man” i “Bising” koji su bili ratni plijen. Kada je 1945. godine formirano Državno autoprevozno preduzeće, zvano DAP, koje je prevozilo terete isključivo u konvojima po dvadestak kamiona, Milan Šapurić je bio postavljen na čelu kolone kao vođa konvoja.
O Milanovim zgodama i nezgodama u dugoj vozačkoj karijeri mogao bi se napisati roman. Bio je statista u domaćem igranom filmu “ZLE PARE” koji je snimljen u Nikšiću – naravno kao vozač kamiona. Godine 1955. kao vozač autobusa na liniji Nikšić – Titograd, našao je izgubljenu tašnu sa 600.000 dinara, a koja je bila namijenjena za isplatu plata radnicima na izgradnji brane jezera Liverovići. Istog časa Milan je prijavio nestali novac u stanici narodne milicije u Titogradu, a poslije nekoliko dana odbio je novčanu nagradu kao zahvalnost za ovaj humani gest. O ovom događaju bio je javno pohvaljen. Špiro Račeta tadašnji novinar “Pobjede” u svom tekstu od 6.03.1955. godine opisao je ovaj humani gest Milana Šapurića. Šezdesetih godina prošlog vijeka, tada mladi novinar, Milan – Dugo Krivokapić dopisnik zagrebačkog “Vjesnika”, napisao je reportažu o sugrađaninu, vozačkom asu Milanu Šapuriću.
Milan Šapurić, 1961. godine
Dugo godina je ranom zorom huk Milanovog kamiona ili autobusa probijao nikšićku tišinu. A, on uvijek stizao na vrijeme. Nikada, vele nije ostavio starog, nemoćnog, đaka…
R.T.
