Arhitekta Preobraženski obišao je gradilište i uzeo mjere potrebne za izradu projekta hrama. Tom prilikom je, iz obližnjeg kamenoloma, uzeo više vrsta različitog kamena kao uzorke i poslao u Rusiju. Stručnjaci su ispitali i odabrali kamen koji najbolje odgovara za gradnju jedne tako monumentalne građevine. Preobraženski je zatim, otišao na Cetinje i knjazu pokazao skicu buduće crkve “koja će biti veličanstvena u vizantijskom stilu”.
Fotografija sa izgradnje Sabornog Manastira Sv. Vasilija Ostroškog
Projekat, stručno i brižljivo urađen, dostavljen je knjazu krajem 1892. godine. Odmah početkom proljeća počela je priprema za gradnju. Vađen je i klesan odabrani kamen, koji su od kamenoloma do Petrove glavice, na rukama, prenosili pripadnici vojnog bataljona.
Nadzornik radova bio je inženjer Marko Đukanović. On je početkom 1895. godine, pismeno obavijestio Knjaza, da gradnja hrama kasni, jer nije pripremljeno dovoljno dobro obrađenog kamena. Na Knjažev zahtjev, glavni neimari: Miloš Lepetić – Bokelj i tesar Tomo Geričić – Korčulanin, dovode više kamenorezaca iz Boke, Korčule i Italije, koji će zajedno sa domaćim majstorima, ubuduće klesati kamen.
Svečano polaganje kamena temeljca, bilo je 4. jula 1895. godine. Obavio ga je ktitor knjaz Nikola, a sveti čin osvećenja crnogorski mitropolit Mitrofan Ban sa parohijskim sveštenicima. Taj čin oglasili su i pozdravili topovi sa starog Onogošta, kako piše u ondašnjoj štampi.
Odmah se počelo sa zidanjem hrama. Na zadovoljstvo izvođača, a posebno Gospodara, gradnja je dobro i brzo napredovala. Knjaz je, od tada često dolazio u Nikšić da obiđe gradilište, na kome je povremeno radilo i po dvije stotine radnika. Hram je završen 10. avgusta 1899. godine. U ondašnjoj štampi piše : “Hram je zablistao u svojoj veličanstvenoj ljepoti i dovršen je pošljednji rad na njemu, zvonik, a ostalo je da se dovrši unutrašnji nakit”. Najpotpunija informacija o ovom događaju napisana je u listu za crkvu i školu “Prosvjeta“ za 1899/ 1900. godinu, u kome stoji: “Hram ovaj veličanstveni je u potpunoj sjajnosti svoje lice pokazao”, zatim slijedi opis hrama do najsitnijih detalja. Darovi za hram počeli su da stižu sa raznih strana. Zahvaljujući tome crkva je dostojno opremljena i ukrašena.
Gradnja crkve je trajala pet godina. Za to vrijeme ni jedan radnik nije bio povrijeđen i pored velikih opasnosti kojima su bili izloženi, naročito prilikom miniranja, dopremanja kamenih blokova i zidanja kupole i zvonika. Petrova glavica, mjesto na kome se uzdiže ovaj predivni hram, poslije izgradnje platoa, visoka je oko dvanaest metara. Najprije je bila obrasla bršljanom, a kasnije je obložena tesanim kamenom, istog kvaliteta kao onaj od koga je sazidana crkva. U podnožju Glavice nalazi se prostrani trg, nazvan imenom Šaka Petrovića. Na njegovoj sjevernoj strani je ulaz u groblje, a na zapadnoj se uzdižu velike stepenice, glavni prilaz hramu.
Od trga do platoa, na kome je hram, vode kamene stepenice kojih ima ukupno 66. One su razdvojene sa tri velika, nejednaka odmorišta, na kojima su posađeni planinski borovi. Stepenice su široke i sa strane oivičene klesanim kamenim blokovima. Redovi stepenica u podnožju, bliže trgu, širi su od ostalih.
Prilaz crkvi je moguć i asfaltiranim kolskim putem, koji se ne koristi za automobilski saobraćaj.
Sa obije strane stepenica na vrhu bile su postavljene kamene klupe u sjenci starih borova. Na kamenom platou, sa sjeverne i južne strane crkve, nalaze se spomen – obilježja Novaku Ramovu Jovoviću i Stojanu Kovačeviću, poznatim junacima Crne Gore. Spomenike je, u znak priznanja njihovom junaštvu, podigao grad Nikšić, 1955. godine. Ispred sve troje vrata na crkvi, nalaze se po deset stepenika oivičenih, lijepo isklesanim kamenim blokovima.
Piše: mr Danica-Kaća Čolović
