Savez slijepih Crne Gore: Samostalno kretanje preduslov za samostalnost i inkluziju osoba sa oštećenjem vida u društvo
Podgorica, (Media Biro) Savez slijepih Crne Gore juče je organizovao konferenciju „Rasklopi štap i pokreni avanturu samostalnog kretanja“ u okviru istoimenog projekta koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore, u partnerstvu sa Organizacijom slijepih za Nikšić, Šavnik i Plužine, a finansiran je od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja.
Predsjednik Saveza slijepih Crne Gore, gdin Andrija Samardžić je u svom uvodnom obraćanju podsjetio da se ovaj projekat realizuje više od godinu dana, te da su prvobitni ciljevi premašeni.
“Postavljen je jedan opšti cilj, a to je poboljšanje statusa osoba sa oštećenjem vida uključivanjem u sve sfere društvenog života i organizovanje obuke za kretanje uz pomoć bijelog štapa i taj opšti cilj se realizovao kroz ostvarivanje dva specifična cilja – inkluziju osoba sa oštećenjem vida u sve sfere života i, ono što je veoma važno, podizanje svijesti o značaju podrške za život u zajednici. Nije dovoljno samo da okupimo određeni broj stručnih radnika, što smo uspješno postigli, i da okupimo određeni broj osoba sa oštećenjem vida koje su spremne da se odluče na samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa, već da i široj zajednici stavimo do znanja koliko je značajan samostalan život i koliko je važno samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa,” istakao je Samardžić.
Obuka za obučavanje stručnih radnika koji će raditi obuke za osobe oštećenog vida se organizovala u dva modula po sedam dana u oktobru i decembru 2023. Obučena su tri polaznika od čega je trenutno angažovano dvoje instruktora koji su kroz dvomjesečnu obuku radili sa četiri polaznika – osobe sa oštećenim vidom. Obuku je vodila Aksinja Kermauner, peripatološkinja iz Slovenije.
“Osim usavršavanja postojećeg teorijskog znanja koje smo imale dobile smo i jako dobro praktično znanja koje nam je naša mentorka Aksinja kroz dva modula pružila tako što nas je stavila u poziciju osoba sa oštećenjem vida. Sve što smo učile, učile smo iz pozicije osobe sa oštećenjem vida. Plan i program je bio samo kostur našeg rada, terenski rad zahtijeva mnogo izmjena i susretanje sa mnogo izazova.
Od realnog postavljenog cilja od tri rute uspjele smo i neke dijelove da proširimo. Rezultati su postignuti, ali će naši korisnici najbolje reći koliko je obuka bila uspješna. Uz trud i rad sve može da se postigne, potrebno je da budete uporni. Najveće prepreke i strahove koje imate možete prevazići,” istakla je instruktorka za samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa, Albina Smailović.
Svoje pozitivno iskustvo sa ove obuke podijelila je i druga instruktorka za samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa, Dragana Đurić.
“Evolucijski nas je samostalno kretanje održalo kao vrstu, tako da samo to potvrđuje koliko je ova obuka bila značajna za naše korisnike, njihovu samostalnost i inkluziju u društvu. Bili su istrajni i disciplinovani, tako da je za mene kao instruktora ovaj rad bio jako koristan, ne samo kao profesionalca, već kao i čovjeka koji je promijenio pogled na svijet. Uvidjela sam koliko je samostalno kretanje važno za svakog od nas i koliko je posljedica toga jedan inkluzivan život u zajednici. Ciljevi su dostignuti, a neki i prošireni,” saopštila je Đurić.
Svoja pozitivna iskustva podijelili su i sami polaznici obuke za samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa.
“Kada sam čuo da se ovaj projekat relizuje nisam smio da dozvolim sebi luksuz da u njemu ne učestvujem. Prije projekta sam se djelimično sam kretao, ali nije isto kada sami krenete u avanturu i kad je neko stručan sa vama Želim da poručim budućim korisnicima da rasklope štap krenu u avanturu i uspjeh će biti zagarantovan. Zahvaljujući ovom projektu danas sve dnevne aktivnosti mogu da obavljam samostalno,” kazao je Adnan Kujović.
Druga polaznica, Bojana Otašević istakla je da već 13 godina koristi bijeli štap, ali da je tek uz ovu značajnu obuku naučila da koristi njegov pun potencijal.
“Kako je krenula obuka, sve se promijenilo, naučila sam nove tehnike i kako da ispravno držim bijeli štap. Činjenica je da sam se prije obuke veoma malo kretala i da sam zavisila od volje porodice i prijatelja da mi pomognu.
Strahovi su postojali, podcjenjivala sam sebe, smatrala sam da neke rute neću savladati. Motivacija mi je bila da jednog dana neću od nikoga zavisiti i da ću moći samostalno poći do određenih mjesta. Nakon obuke sam se susrela sa velikim razumijevanjem sredine i njihov pristup se promijenio, dobila sam osjećaj samostalnosti, slobode i nezavisnosti,” saopštila je Otašević.
Nakon uvodnih obraćanja uslijedila je panel diskusija “Uloga i značaj servisa podrške za samostalno kretanje osoba oštećenog vida” u kojoj su učestvovali predstavnici ključnih institucija za pitanje socijalne zaštite kako na državnom, tako i lokalnom nivou.
U diskusiji je učestvovala predstavnica Ministarstva rada i socijalnog staranja, Marina Kamberović koja je podsjetila da su Članom 60 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisane usluge socijalne i dječje zaštite, podrške za život u zajednici i savjetodavna-terapijska i socijalna-edukativna usluga, kao i usluge smještaja i neodložnih intervencija.
“Svrha usluge dnevnog boravka se sastoji u unapređenju kvaliteta života korisnika u vlastitoj socijalnoj sredini kroz održavanje i razvijanje socijalnih, psiholoških i fizičkih vještina kako bi se osposobili za samostalan život o kome i ovdje govorimo. Pomoć u kući je podrška korisnicima u zadovoljavanju svakodnevnih potreba kako bi se unaprijedio i održao kvalitet života. Svrha usluge personalne asistencije i pružanje individualne praktične podrške koja je korisniku neophodna za zadovoljavanje ličnih potreba, uključivanje u obrazovne, radne i društvene aktivnosti u zajednici radi uspostavljanja što većeg nivoa samostalnosti,” navela je Kamberović.
Predstavnica Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada, Anđela Radovanović ovom prilikom je ukazala da Glavni grad takođe nudi servise za osobe sa invaliditetom koji su planirani Lokalnim planom socijalne-inkluzije.
“Ovo je negdje i poziv ostalim lokalnim samoupravama koje sprovode različite usluge za osobe sa invaliditetom da, vodeći se našim primjerom, ali i primjerima koje sigurno mogu dobiti od organizacija OSI, počnu u direktnoj saradnji sa njima da provjeravaju ono što je korisnicima potrebno. Ono što Podgoricu odvaja od drugih gradova je što kod nas postoje širom otvorena vrata za organizacije OSI da saslušamo svaku njihovu sugestiju i da vodeći se povratnim informacijama korisnika usluga sa terena nastavimo da ih unapređujemo jer smo svjesni da ono što pružamo jeste dovoljno, ali da nam je do postizanja onoga što je definisano Konvencijom UN o pravima osoba sa invaliditetom potrebno još puno posla,” kazala je Radovanović.
Da i dalje postoji prostor za napredak saglasan je predstravnik Zavoda za socijalu i dječju zaštitu, gdin Miloš Ristić. Posebno se osvrnuo na akreditaciju obuka nalik obuci za samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa na kojoj je bio fokus jučerašnje konferencije.
“Uvijek treba akreditovati više programa obuke, ja lično ne poznajem ni jednu nauku koja je zaokružila svoje djelovanje, pogotovo jednu oblast kakva je socijalna i dječja zaštita.
Posljednje dvije godine Zavod se trudi da stimuliše akreditaciju programa obuke na način što se uplaćuju određena novčana sredstva autorima obuke da organizuju svoju obuku. Uloga stručnih radnika u ovom procesu je ključna jer odgovorno tvrdim da niko sem njih ne može bolje prepoznati koja su znanja i vještine potrebne drugim stručnim radnicima u praksi, tako da ih stimulišemo i podižemo svijest o značaju akreditacije programa,” istakao je Ristić.
Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, gdin Goran Macanović se nadovezao na priču o uslugama, servisima i njihovoj pravnoj regulaciji, te istakao da se neke zakonske norme ipak u praksi ne primjenjuju.
“Uslugu videćeg pratioca koju Savez slijepih već tri godine jako uspješno realizuje ne možemo da licenciramo i uvedemo u sistem jer se u zakonu ne pominje videći pratilac kao usluga, a ne možemo da ga podvedemo pod Druge usluge za podršku životu u zajednici, što znači da u tom dijelu treba izmijeniti akta da li Zakona o socijalnoj ili dječijoj zaštiti ili neki podzakonski akt. Ono što je jako bitno je da se u Ministarstvu rada i socijalnog staranja ozbiljno pozabave analizom pravilnika o participaciji plaćanja usluga koje propisane Zakona o socijalnoj ili dječjoj zaštiti,” naveo je Macanović.
Na konferenciji su, osim učesnika iz Crne Gore iskustva u oblasti samostalnog kretanja podijeliti i gosti iz regiona odnosno peripatolozi, predstavnici institucija, polaznici obuke i instruktori. Iskustva iz Republike Srpske prisutnima je približio Branko Suzić, predstavnik Saveza slijepih Republike Srpske, situaciju u Bosni i Hercegovini je prikazao Fikret Zuko, predstavnik Organizacije slijepih kantona Sarajevo. Goran Pećanac, predstavnik Saveza slepih Srbije i Nikola Đorđević, predstavnik Organizacije slepih grada Beograda su predstavili trenutno stanje po pitanju položaja osoba sa oštećenjem vida u Srbiji, dok su na specifične okolnosti u Hrvatskoj ukazale Nikolina Kušterbajn i Antonia Papić, iz Saveza slijepih Hrvatske.
Ovu produktivnu konferenciju koja je otvorila mnoga pitanja i predstavnike državnih i lokalnih vlasti pozvala na akciju, zatvorio je Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, gdin Goran Macanović.
“Mi nećemo ovdje stati! Očekujemo podršku Evropskog saveza slijepih, sa njima imamo jako dobru razvijenu saradnju dok ne vidimo da li će Ministarstvo rada i socijalnog staranja shvatiti kavku su grešku napravili u odnosu na odbijanje finansiranja videćeg pratioca, a naravno tu su nam Glavni grad, Opština Nikšić i Opština Pljevlja koje su nam za ovu godinu osigurale sredstva za uslugu videćeg pratioca, te se nadam da će se ta podrška proširiti i na obuku za samostalno kretanje. Veća samostalnost u kretanju osoba sa oštećenjem vida je preduslov za samostalni život i samostalno funkcionisanje,” podvukao je Macanović.
