Krajem lanjskog novembra, našem uvaženom kolegi, dugogodišnjem sportskom i turističkom komentatoru Bratislavu Batu Kokolju, uručena je nagrada za životno djelo u novinarstvu. Onomad u Podgorici, na velikoj proslavi Dana Italijanske Republike – bio je jedini laureat nagrade i mermernog trofeja Ambasade prijateljske države u Crnoj Gori. Dakako, za doprinos u društvenoj i kulturno-informativnoj saradnji dviju zemalja.
Bratislav Bato Kokol
Redakcija NN: Kolega Bato, valja naravno uz čestitke za dobijena priznanja istaći da nam je dobrano poznat tvoj sportsko-reporterski domet i učinak u petnaestak godina popularnoj i kultnoj zajedničkoj emisiji pet jugoslovnskih radio-stanica (BG-ZG-SAR-TG i NS) „Vrijeme sporta i razonode“. Svakako i one, takođe deceniju i po trajuće (1980 – 1995) – uređivanje i vođenje trojezične ljetnje turističke emisije Radio-Titograda. Stoga, logično je da postavimo i upit – otkud i zašto si priuštio i ovo značajno priznanje Italijanske ambasade?
BK: -Pa, jedan razlog je nalik vrijemeplovu, a drugi JEDNOM nedavnom izdavačkom poduhvatu. To je, dakle, uslijedilo prisjećanjem na nekadašnju seriju intervjua tokom sedamdesetih i osamdesetih godina minulog stoljeća sa, tada planetarno znanim imenima italijanske javne i kulturne scene. Primjerice – sagovornici pred mikrofonom Radio Titograda, najčešće u Svetom Stefanu, bile su i takve ličnosti poput legendarnog partizana, Musolinijevog robijaša, decenijskog predsjednika Italije, mega-popularnog Sandra Pertinija, zatim sjajnog književniika-nobelovca Alberta Moravije, svojevremeno najčuvenije svjetske filmske dive – Sofije Loren i njenog supruga, milijardera i producenta brojnih filmova Federika Felinija,Vitorija de Sike, Đanpaola Pazolinija, Đuzepea di Santisa, k tome još – glumice Monika Viti i Sandra Milo, fudbaler Toti (u hotelu Maestral) pjevač Albano i ubava mu supruga Romina Pauel (na popularno Splitskom zabavno-muzičkom festivalu, gdje sam bio član žirtija), itd…
Bratislav Kokolj i Sofija Loren u studiju
Sveti Stefan, dolazak Sofije Loren. Bratislav Kokolj (desno)
NN: Da dopunimo to i novijim podacima i razlozima koje upućeni znaju. Bio si i koautor prevoda i tehničke konsultacije u štampanju kultne knjige za djecu, zapravo školske, magnetski privlačne lektire za osnovce „Tim lavlje srce“ – velikog klasika savremene crnogorske književnosti Čeda Vukovića?
BK: Jeste. Ali, u tom poslu velika zasluga pripada i gospođi Mariji Terezi Albano, koja je filigranski precizno lektorisala tekst ove sportske basne namijenjene za mlade i -ako tako mogu reći- i za odrasle, koji vole „najvažniju sporednu stvar na svijetu“. Fudbal, dabome. Dakle, koristim priliku da joj zdušno zahvalim, velikoj prijateljici naše domovine. Ona, inače, dobar dio vremena provodi na fakultetu u Nikšiću i Ambasadi Republiike Italije u Podgorici.
NN: Bliži se osamdeseta godina tvog „ovozemaljskog trajanja“, do nedavno si bio vrlo aktivan dopisnik Radija Crne Gore, još se dakle baviš novinarstvom, ali si „prešao“ u drugu redakciju, ujedno se i dalje baviš i prevodilačkim poslom…
BK: Tako je. Promijneio sam redakciju, ali ne i redajkcijsku politiku i usmjerenje.
Sada sam saradnik male i skromne, ali respekta vrijedne, ako tako mogu reći, stoposto procrnogorske radio-stanice. Lako je pogoditi – to je Antena M, jedna od najcitiranijih elektronskih medija kada su u pitanju respektabile teme – komentari, izjave, pa i aktuelni dnevni događaji i informacije. Vaistinu, ispunjava me radošću sadašnja dakako isključivo volonterska saradnja sa jednim od najcijenjenijih crnogorskih novinara – urednikom Antene, Darkom Šukovićem.
Bratislav Kokolj (desno) u društvu Josipa Broza Tita
NN: Na kraju i ono, pomalo konvencionalno, kadikad neizbježno, pitanje: čemu i kojem spisateljskom poslu ovih dana i mjeseci posebno priklanjaš i posvećuješ?
BK: …pa, onom u šta me, godinama uporno, ubjeđuju prijatelji, ali ne i rodbina…
NN: To će reći?
BK: -Biografski zapisi ili životopis čovjeka koji je, makar nakratko, a zahvaljujući sportu – dakle olimpijadama, šampionatima, utakmicama pa i vođenjem programa u inostranstvu prilikom gostovanja naših folklornih društava itd. i tome slično, a riječ je, drage kolege iz redakcije i draagi čitaoci Novina Nikšića – o „samo“ 36 zemalja na četiri kontinenta. Mislim da je to dovoljno čak i za dva života. Oj-ha! – što bi gromko podvrisnuli naši folkloraši na kraju divotne i sokolski poletne gorde oro-poskočice…
NN: Pauza i ćutnja…A ćutanje je, nerijetko, nemušto saglasje i neiskazano odobravanje)
Intervju: Vladimir Šestović
